NAPUNILA 92 GODINE

Životna bitka Milke Babović: ‘Pobijedit će ona i taj virus, više ju boli što je izgubila vid‘

"U bolnici je završila prije 15 dana, dočekala 92. rođendan, a onda se zarazila covidom"
Milka Babović
 Davor Pongracic/cropix

Legendarna televizijska sportska novinarka Milka Babović u utorak je proslavila 92. rođendan, no on joj neće ostati u sjećanju kao lijep. Zbog zdravstvenih tegoba, uobičajenih boljki karakterističnih za osobe njenih godina, hospitalizirana je prije 15-ak dana - a dan nakon rođendana prebačena u Kliničku bolnicu Dubrava.

Unatoč godinama, ova vrlo vitalna i još lucidna doajenka hrvatskog sportskog novinarstva zaražena je koronavirusom. Iako u svakom smislu s obzirom na godište spada u najrizičniju skupinu, insajderske informacije iz "covid-bolnice" govore da se gospođa Milka dobro nosi s bolešću koja u posljednje vrijeme napada nesmiljenom žestinom. S nadom da će zaista biti tako, u njezinoj borbi s opakom bolešću "na daljinu" uz nju će biti mnogi znani i neznani, svi oni koji su uz njezin topao glas odrastali u svijetu sporta koji je tako emitivno i s puno ljubavi desetljećima komentirala.

"Milka Babović, hrvatska atletičarka, novinarka i televizijska komentatorica (Skoplje, 27. X. 1928), od 1951. članica zagrebačkog ASD Mladost, dugogodišnja atletska reprezentativka u disciplinama sprinta (100 m), trčanju na 80 metara prepone i u štafetama, višestruka prvakinja i rekorderka Jugoslavije. Pobijedila je na studentskom prvenstvu svijeta 1953. i 1957. u trčanju na 80 m prepone. U anketi Sportskih novosti 1953. i 1957. proglašena najboljom sportašicom Jugoslavije. Sportskim novinarstvom bavi se od 1949., na RTV-u Zagreb bila je među osnivačima sportske redakcije te dugogodišnja urednica i komentatorica."

Ova štura odrednica zapisana na stranicama Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža samo površno nešto govori o osobi uz čiji su glas s TV ekrana odrastale generacije. Činila je to ona na toliko osebujan način da je postala jedan od televizijskih zaštitnih znakova. Da je stala samo na sportskim dosezima, bilo bi dovoljno za jedan bogati životopis, no, Milka Babović vodila je "dvostruki život" i bila jednako uspješna, ako ne i uspješnija, kao sportska novinarka.

Omiljena tv ličnost

"Od 1957. na RTZ-u; prva sportska TV reporterka u Hrvatskoj, jedna od osnivača sportske redakcije i njezin prvi urednik, uz prekid od četiri godine, do 1975. Više godina uređivala je emisiju 'Telesport'. Zbog specifičnog komentiranja, prijenosi natjecanja u umjetničkom klizanju nakon njezinog odlaska u mirovinu nikad više nisu bili isti. Više je godina bila predsjednica sekcije sportskih novinara HND-a, u dva mandata bila je članica Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Nakon umirovljenja novu veliku popularnost kod TV publike stekla je kao članica ocjenjivačkoga suda zabavne emisije 'Ples sa zvijezdama'. Dobitnica je više nagrada, među ostalima nagrade Zlatno pero HND-a 1974., Nagrade Grada Zagreba 1977. te Državne nagrade Franjo Bučar 2014."

Zaista dovoljno za dvije bogate biografije. Proslavljena novinarka, komentatorica i bivša atletičarka, velika kozmopolitkinja rođena je u Skoplju, školu je pohađala u Sarajevu, živjela je i u Rumi i Beogradu, da bi se na kraju skrasila u Zagrebu u kojem je 1949. bila jedna od onih koji su stvarali sportski program Hrvatske televizije, nekadašnje Radiotelevizije Zagreb.

U intervju koji je nedavno dala jednim hrvatskim dnevnim novinama gospođa Milka dala je svoj pogled na svijet i svoj svjetonazor:

- Ja sam hrvatska sportašica iako su mi to neki zbog porijekla osporavali. Moji su korijeni odsvud, otac mi je bio Crnogorac, majka srijemska Njemica koja je djetinjstvo provela u Francuskoj. Očev otac, moj djed, ratovao je s Turcima pod Skadrom, djed po majci je bio austrougarski oficir koji je službovao u Zagrebu. Oca su ustaše tijekom Drugog svjetskog rata odvele u zarobljeništvo, nas su protjerali. Unatoč svemu, nikad mi na pamet nije palo da su to učinili Hrvati, učinili su to "radikalni ljudi" kakvih, nažalost, ima uvijek i ima ih svugdje. Svašta smo kao obitelj prošli, ali to nikad nisam pripisivala ljudima određene nacionalnosti. Kako bih i mogla biti, kad ni sama nisam niti jedne određene narodnosti.

image
Sanda Dubravčić i Milka Babović
Goran Mehkek/Cropix

Preživjela nalet auta

S pravom i danas mnogi ističu da je Milka Babović bila ponajbolji sportski komentator u bivšoj državi, uz bok Mladena Delića ili Borisa Mutića. Nije niti čudo jer je, kao i ostali spomenuti novinari odrastala uz mentorsku palicu neponovljivog doajena Hrvoja Macanovića. Učila je i profesionalno stasala uz Žarka Susića, jednog od najboljih sportskih novinara uopće, za kojeg je bila udana.

Posljednjih se godina gospođa Milka poprilično povukla iz javnosti, samo je rijetko izlazila iz kuće i samo sebi svojstvenom skromnošću odbijala pomoć najbližih prijatelja, čak i obitelji - sestre, brata, nećaka... koji su joj ponekad savjetovali da ode u neku od ustanova za starije i nemoćne osobe, a što je ona odbijala i inzistirala da unatoč svemu ostane samostalna kakva je oduvijek i bila formirajući se u tipičnom muškom svijetu sportskog novinarstva.

Ne tako davno, također, gospođu Babović je na pješačkom prijelazu udario automobil, na sreću, bez težih posljedica:

- Ipak sam ja stara sportašica, znam kako se pada - kroz smijeh je komentirala.

Borbeni duh

Godine nose svoje, ma kako čovjek vitalan bio, te gospođa Babović ima ozbiljnih komplikacije s vidom, što joj je danas najveći problem, prava "rak-rana". Sve je i dalje zanima i sve prati, iako već dvije godine ne može gledati televiziju, ne može ni čitati. Unatoč tome, zadržala je dobro raspoloženje, svima koji je znaju i dalje puna oduševljenja priča o starim vremenima. Živi skromno, penzionerski, okružena knjigama, isječcima iz novina, uspomenama. Ali i brojnim istinskim prijateljima. Jedan od njih je njezin nekadašnji kolega, također sportski komentator, Jura Ozmec:

- Volim se smatrati njenim prijateljem i ona me takvim smatra. Bila mi je jedna od mentorica na mojem profesionalnom putu. Koliko mi obaveze dopuštaju, u kontaktu sam s njom, odlazim joj povremeno u posjet. Milka uopće ne djeluje starački, "borbeni sportski duh" ostao je živ u njoj. Iako je operirala mrenu na oku, vid joj je sačuvan samo 20 posto i to joj je nešto najstrašnije. Donedavno je pisala za časopis Olimp pod patronatom Hrvatskog olimpijskog odbora, surađivala je i s časopisom Zagreb moj grad, naprosto nije htjela stati i trudila se biti onako živa i aktivna kakva je oduvijek bila.

Ozmec je dodao da su veliku brigu o gospođi Babović iskazali i u HOO-u, predsjednik Zlatko Mateša također je "asistirao" u pronalaženju adekvatnog smještaja koji bi joj olakšao život, no, niti njegov "autoritet" nije mogao promijeniti njezinu odluku.

- Svesrdnu pomoć nudila je i predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza Morana Paliković Gruden, dopredsjednica HOO-a i predsjednica HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu. U posljednje vrijeme, a posebno sada kad je u cijelu priču upao covid, i meni se javljaju mnogi ljudi, znani i neznani i svi bi htjeli pomoći našoj Milki. Sve to također govori koliko je ona značila onim nešto starijima koji su odrastali uz njene komentare.

Posebna je "sorta" ta naša Milka Babović. Što drugo reći osim - nadamo se da će se uspješno othrvati virusu te da će nakon toga za nijansu zatomiti ponos, dopustiti onima koji je vole da joj pomognu i da će - zašto ne - "With a little help from my friends" - "doživjeti stotu"... Sretno, Milka - pokaži još jednom koliko si veliki borac!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. listopad 2020 13:42