Prostor nekadašnje Jugoslavije bio je te 1993. godine na udaru ratnih razaranja. Iste te godine dogodile su se dvije strašne smrti, koje su šokirale i potresle milijune koji su pratili i obožavali dva sportska velikana istog prezimena, Hrvata Dražena Petrovića i Slovenca Roka Petroviča. A koji je, ustvari, bio Hrvat, piše Slobodna Dalmacija.
No, krenimo redom.
Košarkaški Mozart iz Šibenika, nikad prežaljeni Dražen Petrović, te je po mnogočemu strašne godine poginuo 7. lipnja u prometnoj nesreći, a 16. rujna u Veloj Luci na otoku Korčuli isplivalo je beživotno tijelo obožavanog skijaškog velikana, Roka Petroviča.
Rok Petrovič bio je i sin znanstvenika iz Ljubljane, Krešimira Petrovića, čiji su korijeni bili upravo velolučki...
"Rok Petrovič je rodbinski vezan za Vela Luku. Njegov otac je bio Velolučanin, a Rok je od djetinjstva do tog strašnog događaja strašno volio Velu Luku i ronjenje..." - ispričat će, između ostalog, o Roku kapetan broda Boris Surjan u dokumentarcu "Od kamna do kristala".
Fantastični skijaš bio je "drukčiji od drugih", kao što pjesma kaže. Nije bio samo sportaš, nego i intelektualac, pjesnik, borac za ljudska prava u sportu... Naočit, uspješan u skijanju, mladi Rok je brzo pobrao simpatije ljubitelja zimskog sporta, a posebno djevojaka.
Časopisi su objavljivali njegove postere, a milijuni obožavateljica su ih lijepile po zidovima svojih djevojačkih soba, uz one, primjerice, Madonne ili grupe Bon Jovi.
Rok Petrovič odudarao je od prosjeka načinom razmišljanja i komunikacijom, ali i stilom odijevanja i frizurom. Postao je velika zvijezda. Rođen je 5. veljače 1966. u Ljubljani, a skijanje je kao sport odabrao s devet godina.
"To je bila moja prva velika odluka u životu. Za mene je skijanje bilo ispred mnogih drugih stvari."
Svjetski prvak
Sa samo 17 godina postao je svjetski juniorski prvak u slalomu u čuvenom Sestriereu. Ušao je u povijest kada je u sezoni 1985./86. osvojio Kristalni globus u slalomu ispred Ingemara Stenmarka, Paula Fromelta i Bojana Križaja, koji su imali po 25 bodova manje od njega i dijelili drugo mjesto.
Te sezone pobijedio je u Sestriereu, Wengenu, Lillehammeru, Val d’Isèreu i naravno Kranjskoj Gori, a na postolje se popeo još dva puta. Postao je prvi skijaš iz bivše SFRJ koji je osvojio Svjetski kup.
Iduće godine, kad su novinari pitali velikog Ingemara Stenmarka je li zadovoljan svojom formom, legendarni skijaš je odgovorio: "Nije loše, ali nitko ne vozi kao Rok!".
Sudbina je spajala Dražena i Roka
Godine 1986. proglašen je najboljim sportašem Jugoslavije, a samo godinu ranije bio je to Dražen Petrović.
Rok Petrovič je skijašku karijeru završio 1988. godine i odlučio se posvetiti fakultetu i znanosti.
Tragična i nerazjašnjena smrt
Upisao je studij na Fakultetu za sport u Ljubljani, a diplomirao je 1991. godine na temu "Kršenje ljudskih prava u sportu" s prosječnom ocjenom 9,5.
Nastavio je poslijediplomski studij i već napisao magistarski rad na temu "Diskretno simulacijsko modeliranje biomehaničkih struktura temelja alpskog skijanja".
U rujnu 1993. godine, nekoliko dana prije nego što je trebao imati obranu magistarskog rada, otišao je u svoju voljenu Velu Luku, u kojoj je proplivao i proveo cijelo djetinjstvo i veliki dio života, baš kao što svjedoči njegova majka u dokumentarcu, ali se dogodila strašna stvar. Preminuo je 16. rujna 1993. godine roneći na dah. Imao je samo 27 godina, a magistarsku diplomu stekao je posthumno.
Tada je obaviješten dežurni kapetan da je pronađeno beživotno tijelo. Na mjestu gdje je Rok stradao zatekao se i rođak kapetana, ali je rekao da nije mogao pomoći Roku, čekali su ronioca, koji je izvukao Rokovo tijelo. Odveli su ga u Velu Luku, a otac Krešimir bio je ondje. Tijelo preminulog sportskog velikana prevezeno je u Dubrovnik na obdukciju.
Prema službenoj verziji, Rok je doživio nesreću oko 18 sati roneći bez kisika na dubini od 15 metara. Prilikom ronjenja imao je samo masku i kameru. Obdukcija je utvrdila da je uzrok smrti utapanje. Dovodio se u vezu i pun želudac.
Novinski izvori pamte Rokove izjave poput ove: "Ponekad mislim da sam previše boem za tako ozbiljan posao kao što je vrhunsko skijanje“.
O osjećaju nakon utrke jednom je rekao: "Postoje sličnosti između osjećaja nakon savršeno odrađene utrke i nakon dobrog premlaćivanja. U oba slučaja nalazite se u stanju koje je ‘za ništa‘! Ali sličan osjećaj se javlja i kada loše vozim, što me iznenađuje.“
Na pitanje postaje li profesionalni sport sve manje human, odgovorio je:
"Osjećam neke znakove u tom smislu. Ali ne mislim da se sport, profesionalni, vrhunski, sam po sebi dehumanizira. Dehumanizacija u sportu rezultat je opće dehumanizacije. Danas ljudi sve manje čitaju, gotovo se uopće ne bave likovnim umjetnostima, ne znaju prepoznati ljepotu, njihovi interesi su samo u strašnom prakticizmu i materijalizmu“.
Zanimljivo je analizirao i tadašnju slovensku mladost s konca 80-ih:
"Sudeći po onima koje poznajem i po onome što kroz njih učim, slovenska mladež, a vjerujem da se to odnosi i na mladež u cjelini, nema jasne i stvarne motive. Mnogim mladim ljudima u Sloveniji jedini cilj je novac.
Ta jednostranost u motivu trebala bi zabrinuti svakoga tko se brine o daljnjoj izgradnji društva. Pragmatizam, ispunjen nekim površnim hedonizmom, ne može biti recept za prevladavanje teških okolnosti. Ako tome dodamo ono što sam već rekao, da se sve manje čita i obrazuje, da se znanje gotovo ne cijeni, eto odličnog načina da svi zajedno odemo bestraga“ - ustvrdio je nikad prežaljeni, veliki i po mnogočemu iznimni Rok Petrovič.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....