Bivša glavna urednica Voguea, Anna Wintour, jedna je od najutjecajnijih osoba u svijetu mode posljednjih nekoliko desetljeća. Gotovo svaka revija na tjednima mode diljem svijeta ne prođe bez njezine prisutnosti, a njezino „odobrenje“ izrazito je značajno za sve koji žele uspjeti u toj industriji.
S obzirom na to da je dugih godina bila na čelu možda i najpoznatijeg časopisa na svijetu, Wintour je bila šefica tisućama zaposlenika, a neki od njih sada su otkrili kako im je bilo raditi za najmoćniju ženu u izdavaštvu. Tri bivša asistenta otkrila su, među ostalim, da 76-godišnjakinja „može osjetiti strah“, a podijelili su i koliko je film The Devil Wears Prada inspiriran nekadašnjom urednicom koja danas obnaša dužnost globalne glavne direktorice sadržaja i umjetničke direktorice u Condé Nastu.
„Raditi za Annu bilo je vrlo slično filmu The Devil Wears Prada“, rekao je jedan bivši asistent, prenosi Daily Mail. Prvi nastavak kultnog filma izašao je 2006. godine, a od tada kruže nagađanja da je Anna inspirirala lik modne urednice Mirande Priestly, koji je utjelovila Meryl Streep. Spekulacije je dodatno potaknulo to što je film snimljen prema romanu koji je napisala Annina bivša zaposlenica, Lauren Weisberger.
Ovo je nasljednica Anne Wintour: Kći slavnih roditelja preuzima ključnu ulogu u svijetu mode
Wintour je, kako su otkrili zaposlenici, osuđivala njihove modne kombinacije, a postojalo je i nepisano pravilo da „ne smijete tražiti pojašnjenje ili pomoć“ od Anne. Bivši zaposlenici dodali su da je biti Annin asistent značilo neprestano primati e-mailove sa zahtjevima poput „Spojite me s ovom osobom putem telefona“, „Moram se naći s ovom osobom“ ili „Kava, molim“.
Kada su u pitanju vikendi, Wintour ih je putem e-mailova tražila da je podsjete da izvrši različite zadatke sljedećeg tjedna ili im je slala hitne obveze koje moraju obaviti, što je uključivalo „pronalaženje tiskanih kopija starih novinskih članaka“ ili „preuzimanje knjige ostavljene u uredima Voguea koju je odmah trebala imati u Londonu“. Neki od njih smatrali su da su takvi zahtjevi njezin način „maltretiranja“ novih asistenata.
Zaposlenici su razjasnili da Annino ponašanje nije bilo vezano uz testiranje ljudi, već da su „njezine potrebe dominirale njihovim životima“.
U knjizi „Anna: The Biography“, koju je napisala novinarka Amy Odell, otkriveno je da je Wintour uvijek imala dva ili tri asistenta te da su svi bili „odgovorni za svoj set stvari“. Njezin prvi asistent odgovoran je za njezin raspored, dok je drugi asistent „surađivao s domarima i kuharima u njezinim domovima na Manhattanu i Long Islandu, koordinirao njezine filmske projekcije i brinuo se o psima“. Posao trećeg asistenta bio je obavljanje različitih poslova i „dežurstvo vikendom“.
Knjiga je otkrila i kako je Anna očekivala da njezini asistenti dođu u ured između 7 i 7:30 sati svakog jutra. Od drugog asistenta očekivalo se da dočeka Wintour s njezinim doručkom – punomasnim Starbucks latteom i muffinom od borovnica. „Ako kava nije tamo kada stigne, Anna bi djelovala ‘razdraženo’“, rekao je prethodno asistent. Drugi asistent također je morao nositi Anninu torbu u kojoj su se nalazile knjige, papiri koje je pregledavala večer prije i njezin planer.
Zaposlenici su bivšu urednicu dočekivali prilično užurbano, trudeći se da sve bude u najboljem redu kada uđe u ured. „Jako je slično kao u filmu The Devil Wears Prada“, jer su svi govorili: „Dolazi!“ Uvijek sam se žurila spremiti. Doslovno spremaš stvari, paziš da sve izgleda sjajno“, otkrili su asistenti koji bi također „otvorili prazan dokument u Wordu ili e-mail-skicu kako bi brzo zapisali sve što kaže kada uđe“.
Annini asistenti izbjegavali su vožnju liftom s bivšom šeficom, i to kako ne bi bili uhvaćeni bez olovke i papira ako bi počela davati zadatke. Složili su se i da je „najteži“ dio posla bio odgovarati na njezine zahtjeve s malo ili bez ikakvih pozadinskih informacija. Naveli su kako je postojalo nepisano pravilo da Annu ne smiju pitati za pojašnjenje ili pomoć.
Još jedna sličnost s filmom jest odnos Priestly i Wintour prema modnim kombinacijama zaposlenika. Miranda je u filmu kritizirala Andrein plavi džemper, a u stvarnom životu Anna je radila isto. Štikle su bile obvezne, kako je ranije otkrila bivša druga asistentica Meredith Asplundh. Ona se prisjetila kako je njezina bivša šefica „buljila“ u nju.
„Nije to bio pogled odobravanja. Bilo je to nešto poput: ‘Što je to, dovraga?’ Definitivno se moglo prepoznati da je razmišljala: ‘Zašto si iskombinirala te hlače s tom majicom?’“, ispričala je Meredith, čija je godišnja plaća iznosila 25.000 dolara.
Bivši asistenti također su otkrili kako su s Annom smjeli komunicirati „prvenstveno kroz poruke“, a dodali su i da je način na koji su je trebali oslovljavati bio propisan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....