Pulska Arena večeras je disala u ritmu Jovanottija. Lorenzo Cherubini, jedna od najvećih talijanskih glazbenih zvijezda i izvođač koji već desetljećima spaja pop, hip-hop, funk, elektroniku, world music i rock, stigao je u Pulu na svoj prvi samostalni koncert u Hrvatskoj i već od prvih minuta pokazao zašto ga publika doživljava kao mnogo više od koncertnog izvođača.
Bio je to koncert u kojem se nije samo slušala glazba. U punoj Areni plesalo se, skakalo, pjevalo, mahalo rukama i smijalo. Jovanotti je od antičkog amfiteatra napravio veliko zajedničko tijelo u pokretu, prostor u kojem se talijanski, hrvatski, engleski i univerzalni jezik ritma savršeno razumiju. Pula je na jednu večer postala pozornica mediteranske euforije, a Jovanotti njezin neumorni pokretač.
Već na početku koncerta bilo je jasno da će ovo biti večer posebne energije. Publika ga je dočekala glasno i srdačno, a on joj je uzvratio onako kako najbolje zna, neposredno, duhovito i potpuno prisutno. Obraćao se publici na talijanskom, ispitivao tko ga razumije, šalio se da možda ipak ne mora na satove hrvatskoga i prepoznavao ljude koji su zbog ove europske premijere doputovali iz Italije.
“Mnogo je godina prošlo otkako nisam bio u Hrvatskoj, a devedesetih smo ovdje održavali koncerte. Je li netko od vas bio devedesetih? Dakle, gotovo svi govore talijanski. Podignite ruku, tko govori talijanski? Mnogo vas! Dakle, ne moram ići na lekcije hrvatskoga”, rekao je Jovanotti, nasmijavši publiku.
“Kako ste, ljudi? Kako ste? Pustite me da malo govorim na engleskom, da pokažem da sam pomalo internacionalan. Kako ste?”, rekao je Jovanotti, dok mu je Arena odgovarala pljeskom, povicima i podignutim rukama.
Upravo je taj odnos s publikom bio srce koncerta. Jovanotti nije nastupio kao zvijezda koja publici isporučuje program s distance, nego kao izvođač koji stalno traži kontakt, reakciju, zajednički dah. Njegova je glazba i inače građena na toj ideji otvorenosti, na miješanju žanrova i emocija, na osjećaju da pjesma nije zatvorena forma nego prostor susreta. U Puli je to bilo posebno vidljivo.
Koncert je imao sve što se od njega očekivalo. Bio je brz, topao, energičan i rasplesan. U publici su bili Hrvati, Talijani, Slovenci i brojni fanovi iz regije, a Arena je izgledala kao veliko ljetno more ljudi. S tribina i partera dizali su se glasovi, mobiteli, ruke i osmijesi. Jovanotti je gotovo fizički gurao večer naprijed, izmjenjujući plesne eksplozije, emotivne trenutke i one svoje prepoznatljive govorne pasaže u kojima koncert nakratko postaje i mala životna filozofija.
Jedan od takvih trenutaka dogodio se prije pjesme “Oceania”, kada je govorio o oceanskom osjećaju, stanju u kojem se čovjek, kako je objasnio, rastapa izvan vlastitog ega i osjeća da pripada nečemu većem.
“Znate li što je osjećaj? Tko studira psihologiju sigurno se u životu susreo s jednim osjećajem koji se zove oceanski osjećaj. To je ono stanje kada idemo prema rastapanju ega, kada se stapaš s ljudima i osjećaš nešto, kao da si dio tog velikog daha koji su priroda, život, život na planetu, svemir. Stapaš se sa stvarima”, rekao je Jovanotti.
Nastavio je govoriti o osjećaju koji se može istraživati, o kojem se može razgovarati, pa i znanstveno razmišljati, a zatim ga je preveo u ono što publika najbolje razumije – u pjesmu.
“To je osjećaj koji se može istraživati, o kojem se može govoriti, vrlo znanstveno. Ja sam o tome napravio jednu pjesmu koja se zove upravo ‘Oceania’. I sada krećemo s njom”, rekao je Jovanotti.
Taj je trenutak lijepo objasnio cijeli koncert. Jer Jovanotti je u Areni doista stvorio taj svoj “oceanski osjećaj”, dojam da se tisuće ljudi na trenutak stapaju u isti ritam. U tome je njegova najveća snaga. On od pjesama radi pokret, od pokreta zajedništvo, a od velike pozornice mjesto koje djeluje blisko, gotovo intimno.
Publika je posebno reagirala na njegove najpoznatije pjesme i refrene koji su obilježili više generacija. “Penso positivo”, “L’ombelico del mondo”, “Ragazzo fortunato”, “Bella”, “Serenata rap”, “A te” i “L’estate addosso” pripadaju onom dijelu Jovanottijeva opusa koji se pjeva gotovo refleksno, iz pamćenja, iz ljeta, iz radija, iz mladosti i iz osobnih uspomena. U Puli su te pjesme dobile dodatni sloj, jer ih je nosio prostor Arene, otvoreno nebo i publika koja je došla spremna na veliko slavlje.
I dobila ga je. Koncert je bio upravo onakav kakav publika želi kada u ljetnoj noći ulazi u Arenu. Bez zadrške, bez praznog hoda, bez hladne profesionalnosti. Jovanotti je stalno bio u pokretu, stalno nasmijan, stalno u dijalogu s ljudima pred sobom. Njegova energija nije padala, a Arena ju je uzvraćala iz pjesme u pjesmu.
Ovaj je nastup imao i dodatnu težinu jer je bio njegov jedini koncert u regiji i dio turneje povezane s novim studijskim albumom. Zato se u Puli nije okupila samo lokalna publika, nego i brojni posjetitelji iz Italije, Slovenije i šireg susjedstva. Upravo je takva publika stvorila atmosferu velike europske ljetne večeri, a Jovanotti je znao što s njom učiniti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....