Da vam netko ponudi vilu usred Italije za jedan euro, možda ne biste dvaput razmislili prije nego što biste se odlučili na takav pothvat. Takav je koncept poznat u zemlji s druge strane Jadranskog mora, a često se naslovnice pune novim iskustvima ljudi koji kupe vilu za jedan euro i onda je preuređuju. No, neki navode da taj koncept nije med i mlijeko, kako bi se reklo, te da ponekad više novca potroše na preuređenje vile nego koliko bi potrošili na kupnju nove kuće.
Taj je koncept posebno privlačan Australcima koji se bore probiti na tržište nekretnina u vlastitoj zemlji, jer talijanska vlada ne postavlja nikakva ograničenja Australcima koji žele iskoristiti program "Kuća za jedan euro". Izbor se na prvu čini očitim: staviti se pod ogroman financijski pritisak kako biste kupili skučen stan za milijun dolara u Sydneyu ili uživati u životu u talijanskoj vili koju ćete postupno renovirati nakon što je kupite za jedan euro.
Prodana je jadranska vila Benita Mussolinija!
No, oni koji su se uputili u tu avanturu kažu da je stvarnost kupnje kuće od jednog eura daleko od idilične i puno skuplja nego što itko misli. Pawel Durakiewicz, primjerice, živi na Siciliji osam godina i, iako sam nije kupio kuću za jedan euro, stalno prima pitanja od ljudi koji to žele učiniti, piše Real Estate.
Durakiewicz je rekao da, kada se uzmu u obzir naknade, birokracija, rokovi i stvarni troškovi obnove vaše nekretnine, to je jednostavno loša ideja: "Kupujete kuću za jedan euro, ali istovremeno plaćate polog od 3000 do 5000 eura i obvezujete se na potpunu obnovu u roku od dvije do tri godine. Ako ne završite na vrijeme, gubite polog."
Najčešći problem je što su takve kuće najčešće ruševine u središtima povijesnih malih gradova, a zgrade su obično pod zaštitom baštine. Zato je potrebno više dozvola prije nego što se uopće započne obnova, a talijanska birokracija može značiti da sam formalni postupak može trajati godinama. Tako možete izgubiti polog a da uopće niste započeli obnovu, a kada obnova konačno počne, troškovi vrlo često premašuju cijenu izgradnje nove kuće od nule. "Ponekad se ‘pogodba od jednog eura‘ pokaže kao najskuplja odluka od svih."
Isto je potvrdila i jedna Amerikanka koja je to opisala kao "zamku" u koju je zamalo upala. Jayla, 25-godišnjakinja iz Floride, stigla je u Italiju kako bi započela svoj europski san kada je počela nailaziti na birokratske prepreke vezane uz nekretninu koju je gledala u Mussomeliju na Siciliji. "Koliko god misliš da ćeš platiti, udvostruči za svaki slučaj", rekla je za američki časopis Slate.
Velika afera trese talijansku vladu: ‘Istina je. Ja sam ljubavnica ministra!‘
Početni troškovi prije nego što je uopće mogla započeti s obnovom i nemogućnost snalaženja u talijanskom sustavu na kraju su prisilili Jaylu da odustane od kupnje prije nego što je ona finalizirana. Naknade samo oko dokumentacije iznosile su preko 5 tisuća eura.
Unatoč nedostacima koje su opisali ljudi koji su pokušali s talijanskim projektom, program One Euro House i dalje je izuzetno popularan u medijima i na društvenim mrežama. Web-stranice poput 1eurohouses.com imaju više od 50 000 posjeta dnevno, a izvješća pokazuju da je samo u spomenutom Mussomeliju prodano više od 125 kuća otkako je grad uključen u program 2017. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....