Španjolska će 22. studenoga zaključiti obilježavanje 50. obljetnice povratka parlamentarne monarhije u tu zemlju. No, čovjek koji je prije 50 godina vratio dinastiju Burbonaca na vlast i završivši frankističku diktaturu otvorio vrata demokraciji, bivši kralj Juan Carlos I. (87), neće sudjelovati u svečanostima.
Koliko je poznato, kralj emeritus nije pozvan ni na jedno službeno događanje u palači Zarzuela niti u Parlamentu. Pozivnicu je dobio samo za obiteljski, privatni ručak u palači El Pardo, dan kasnije. Sasvim je jasno da je njegov raskol s institucijom na čijem je čelu bio gotovo četiri desetljeća, nepremostiv.
Baš zbog toga, komentatorima je neshvatljivo zašto je odlučio tempirati izlazak svojih novih memoara baš u mjesecu studenome.
Knjiga "Juan Carlos I d‘Espagne. Réconciliation" objavljena je 5. studenoga u Francuskoj, na francuskom jeziku. Španjolsko izdanje izlazi 3. prosinca.
Memoare koji broje čak 512 stranica, Juan Carlos I. je napisao u suradnji s francuskom spisateljicom i scenaristicom Laurence Debray, koja je o kralju već napisala četiri knjige i snimila dokumentarac.
Izlazak knjige popratilo je i nekoliko intervjua u francuskim medijima prema kojima je ideja projekta bila objasniti i obraniti neke njegove odluke i poteze te zaustaviti one koji pokušavaju "ukrasti" njegovu priču.
Juan Carlos, kako je pisao "Le Figaro", sebe vidi kao monarha koji "nikada nije bio istinski gospodar vlastite sudbine." Priznaje da je "svjestan da je razočarao druge," da je bio žrtva mnogih "slabosti" i "pogrešnih procjena u pitanjima ljubavi i prijateljstva," da je imao "loše društvo" te da je prihvatio "darove koje bi neki mogli smatrati neprikladnima." Možda je zato knjiga naslovljena "Réconciliation", pomirenje.
Bivši kralj je također svjestan, prema ulomcima koje citira Le Monde, da će njegova priznanja zasigurno ponovno potaknuti pitanja, kritike i kontroverze oko kraljevske kuće Burbonaca i monarhije kao institucije.
A ta pitanja, koja palača Zarzuela - sjedište španjolske kraljevske obitelji - pokušava utišati još od njegove abdikacije 2014. godine kada je na prijestolje sjeo Felipe VI., njegov sin.
Juan Carlos također tvrdi da "nikada nije prestao služiti svojoj zemlji" te da uvijek "nosi Španjolsku u svome srcu".
Njegova biografkinja Laurence Debray rekla je za magazin Hola!: "Njegova je jedina opsesija ne osramotiti svog sina... i ne biti teret kraljevskoj obitelji."
To je, kaže Juan Carlos, bio glavni razlog njegova odlaska iz Španjolske: "Nije me otjerala ni ratna ni pravna prisila. Odlučio sam sam, kako ne bih ometao ispravno funkcioniranje Krune niti se miješao u dužnosti svoga sina kao suverena."
Juan Carlos I. ili Juan Carlos Alfonso Víctor María de Borbón y Borbón-Dos Sicilias je stupio na prijestolje u studenome 1975., nakon smrti generala Francisca Franca, koji ga je izabrao za svog nasljednika i pripremao ga za povratak na prijestolje od njegove desete godine, usput čvrsto držeći vlast u rukama. Desetljećima je bio iznimno poštovan, jedna od najomiljenijih javnih osoba u Španjolskoj, ponajviše zbog razgradnje frankističkog režima i uspostavljanja demokracije.
No, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, ta slika o njemu polako počinje blijedjeti, a umjesto uspjeha, godine obilježavaju brojni neugodni skandali - od priča o brojnim ljubavnicama, do ozbiljnih optužbi za financijske manipulacije i skrivanje novca u poreznim oazama. Memoari ne bježe ni od tih najmračnijih poglavlja njegova života.
U novoj knjizi jedna od glavnih tema je novac, 100 milijuna dolara, koji je primio od pokojnog saudijskog kralja Abdulaha, kojeg naziva "bratom." Opisuje to kao "čin velikodušnosti jedne monarhije prema drugoj."
"Dar koji nisam znao odbiti. Teška pogreška", priznao je tvrdeći da su ta sredstva bila namijenjena uzdržavanju njegove obitelji i "osiguranju moje mirovine, daleko od službenog života u Španjolskoj."
U istragu o novcu uključile su se i španjolske i švicarske vlasti. Istraga je pokazala da je 8. kolovoza 2008. bankar Arturo Fasana uplatio 100 milijuna dolara na račun u privatnoj banci Mirabaud. Taj je novac došao od saudijskog ministra financija. Četiri godine kasnije, Juan Carlos, koji je tada još uvijek bio španjolski poglavar, prenio je novac na bankovni račun u Nassauu, na Bahamima. Račun u banci Gonet & Cie bio je u vlasništvu tvrtke Solare, čija je vlasnica Corinna Larsen, poslovna savjetnica. Švicarci su zamrznuli sumnjive račune i otvorili tajnu istragu o pranju novca.
Larsen, kraljeva suradnica i ljubavnica, i prije je bila poznata u javnosti. U središte pozornosti dospjela je 2011. godine nakon što je on doživio nesreću tijekom lova na slonove u Bocvani. Španjolska se borila s posljedicama gospodarske krize. Nesreća, zbog koje su ga privatnim zrakoplovom vratili u domovinu na operaciju ugradnje umjetnog kuka i rehabilitaciju, razotkrila je njegovu neosjetljivost prema stvarnosti i golemim problemima s kojima se suočavaju njegovi podanici.
- Daleko i skupo putovanje može se činiti potpuno neumjesnim s obzirom na stanje zemlje – priznao je Juan Carlos u knjizi, prema Le Mondeu, gdje svoju vezu s Larsen opisuje kao "pogrešku" zbog koje "gorko žali."
Larsen je 2020. poslala pismo palači Zarzuela u kojem obavještava kralja da su on i njegove dvije sestre imenovani korisnicima zaklade Lucum, koja je primila depozit od 100 milijuna dolara od saudijske kraljevske kuće. Kralj Felipe odlučio je o svemu obavijestiti vladu i konzultirati javnog bilježnika. On i sestre odbili su primiti bilo kakva sredstva s tih računa. Felipe VI. odrekao se svakog budućeg nasljedstva "kako bi sačuvao dostojanstvo Krune" i ukinuo ocu godišnju naknadu bivšeg poglavara države, nešto više od 150.000 eura godišnje.
Bivši kralj u memoarima također priznaje da je bio "slijep na zlonamjerno okruženje" i da je imao "slabost vjerovati poslovnim ljudima koji su mi bili predstavljeni te popustiti onome što sada shvaćam kao pritiske," pa se tako našao "usred financijskog kaosa koji me nadmašio." Priznaje da je tijekom svoje vladavine dopuštao da ga savjetuju "određeni beskrupulozni poslovni ljudi koji su djelovali u moje ime, ali prije svega za vlastitu korist."
U proljeće 2019. povukao se iz javnog života, a od 2020. godine živi u samonametnutom progonstvu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Juan Carlos I., međutim, ostaje član španjolske kraljevske obitelji (zajedno s kraljicom Sofíjom, kraljem Felipeom VI. i kraljicom Letizijom, princezom Leonor i infantom Sofíjom), iako nema službeni raspored obveza.
"Ja sam jedini Španjolac koji ne prima mirovinu nakon gotovo 40 godina službe," požalio se bivši kralj.
U ožujku 2022. tužiteljstvo je odustalo od istrage o financijskim makinacijama zbog nedostatka dokaza i zastare, te nakon što je Juan Carlos platio više od pet milijuna eura zaostalog poreza kao rezultat istrage. Dva mjeseca kasnije, vratio se prvi put u Španjolsku. Strastveni jedriličar sa svojom je jedrilicom sudjelovao u regati. Rijetko se pojavljuje na obiteljskim događanjima. Na proslavi 18. rođendana princeze Leonor 2023., buduće kraljice, u Španjolskoj je proveo samo sedam sati.
Dobro je prošao i na suđenju u Londonu gdje je 2023. godine Visoki sud odbacio kao neosnovanu tužbu za uznemiravanje tešku 146 milijuna eura, koju je protiv njega podnijela Corrina Larsen.
Juan Carlos u memoarima govori i o kraljici Sofíji, koju naziva "Sofi." Žali što ga nije posjetila u Abu Dhabiju, kao što su to učinile njegove kćeri Elena i Cristina te većina unuka, osim princeze Leonor i infante Sofíje.
Priznao je i ono što je već odavno poznato – da nikad nije prihvatio snahu Letiziju. Današnju kraljicu je javno nazvao "unukom taksista", a navodno je stajao i iza niza pokušaja namještanja skandala poput priča o preljubu. U knjizi je dosta štur, piše kako Letizijin dolazak "nije pogodovao slozi u našim obiteljskim odnosima".
Sina Felipea VI. hvali kao kralja, ali kritizira kao sina.
"Moj mi je sin okrenuo leđa iz dužnosti," napisao je Juan Carlos, "Razumijem da, kao kralj, mora zadržati čvrst javni stav, ali patio sam [...] gledajući ga tako neosjetljivog."
Među najosobnijim dijelovima knjige podijeljene u sedam poglavlja je obiteljska tragedija koja mu je obilježila život, a to je smrt njegovog brata Alfonsa de Borbóna.
"Nikada nisam volio pričati o tome, ovo je prvi put", napisao je bivši kralj koji je tada imao 18 godina, a Alfonso 14. Stariji brat stigao je u Portugal gdje je obitelj živjela, s akademije, na praznike.
- Igrali smo se s pištoljem. Nismo imali pojma da je u cijevi ostao metak – napisao je u knjizi - Umro je u očevom naručju. Život dijelim na prije i poslije te tragedije. Još uvijek mi je teško govoriti o tome i mislim na to svaki dan... Nedostaje mi, volio bih da je uz mene i da možemo razgovarati. Izgubio sam prijatelja, osobu od povjerenja. Nakon njega je ostala neizmjerna praznina. Da je živ, moj bi život bio manje mračan, manje nesretan", piše u memoarima.
Političku javnost, pak, najviše zabrinjava činjenica da Juan Carlos u memoarima hvali diktatora Francisca Franca.
"Postao sam kralj zahvaljujući njemu," napisao je i prisjetio se "čestih i osobnih" susreta s Francom te priznao određenu naklonost prema diktatoru. "Izuzetno sam ga poštovao, cijenio njegovu inteligenciju i politički osjećaj. [...] Nikada nisam dopustio da ga itko kritizira u mojoj prisutnosti," napisao je.
Juan Carlos I. očigledno pokušava pokazati se pomirljivim prema svojoj prošlosti. "Koji muškarac nije pogriješio?" rekao je za časopis ¡Hola!, dodajući da na svoj kraljevski put gleda kao na "beskrajnu stazu s preprekama."
Njegova obitelj, službeno i privatno, zasad šuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....