Umrijeti za mikrofonom - ima li što ljepše, stalno je ponavljao Miodrag Miki Jevremović, srpski pjevač zabavne glazbe i velika zvijezda jugoslavenske scene ‘60-ih, ‘70-ih, pa i ‘80-ih godina prošlog stoljeća. Jevremović je, poput drugih tada popularnih glazbenika s ovih prostora, zakoračio i izvan granica tadašnje države.
Bio je rado viđen gost i u tadašnjem Sovjetskom Savezu, no do kraja ga je pratio glas da ga najviše vole i cijene u Splitu, kojem se rado vraćao te imao niz zapaženih nastupa na Splitskom festivalu. Preminuo je 13. siječnja 2017. u Beogradu, u 76. godini, nakon teškog moždanog udara. Iza njega je ostala karijera koja je trajala više od pola stoljeća, brojne nagrade i hitovi "Meseče, ti stari druže", "Adio", "Grkinja", "Ludo more", "Staro vino", "U kamenu pesma piše", "Jedina moja", "Narcisi plaču, ljubavi", "Ako jednom vidiš Mariju", "Pijem", "Zašto nestaje sjaj",... s kojima je ostvario milijunske naklade.
"U ono vrijeme kada su televizori u boji još bili rijetki, Jevremović je bio veći od slike, bio je ljubimac publike, posebno njezina ženskog dijela, kako se to socijalistički kvalificiralo", napisao je, u povodu Jevremovićeve smrti, poetski Željko Ivanjek za Jutarnji list.
Rođen je 27. ožujka 1941. u Beogradu, a kako je vrlo živopisno prepričavao u svojim intervjuima, već je i ta prva priča oko njegova rođenja bila zanimljiva. Njegova majka Angelina došla je iz Požarevca, u kojem je obitelj tada živjela, roditi u beogradsku bolnicu. Kako su je zadržali s bebom, Mikijev otac Vidoje pokupio ih je iz rodilišta 5. travnja. Dan poslije, bolnica u kojoj su bili bombardirana je do temelja jer je počeo "Travanjski rat".
Nestašan i razigran
Iako su mu prva sjećanja vezana uz poslijeratno razdoblje i doba teške neimaštine, Jevremović je uvijek govorio da mu je djetinjstvo bilo vrlo sretno. Bio je srednje dijete od troje djece, a sa starijom sestrom i mlađim bratom rado se družio i igrao. Miki je bio nestašan, pravi razigrani dječarac koji je stalno izvodio nepodopštine, no roditelji ga nisu kažnjavali jer bi to, kako je sam govorio, najbolje učinio sam - nerijetko se vraćajući kući s razbijenom glavom, koljenom, nosom...
Bio je odličan učenik, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi. Već u prvom razredu osnovne škole zamijetio ga je profesor glazbenog, pa je, osim što je pjevao u zboru, Jevremović već tada počeo nastupati na natjecanjima i osvajati nagrade. Krenuo je i u glazbenu školu (što nije potrajalo), dok je još violina koju je svirao bila veća od njega.
Kada je Miki bio u osmom razredu, obitelj se preselila u Valjevo. Tamo je krenuo u srednju školu, upisao se u zbor, vrlo brzo postao solist i ponovno počeo odlaziti na natjecanja.
- Kasnije sam toliko često i normalno nastupao na natjecanjima, kao da idem u dućan po kruh. Uostalom, ta nadmetanja su me cijelog života pratila, tako da i dan-danas nastupim na nekom festivalu. I otac i majka su sjajno pjevali, pa im je bilo drago što sam naslijedio njihov talent. Međutim, mislim da su cijelog života žalili što ipak nisam završio Strojarski fakultet - ispričao je Jevremović 1999. za časopis Huper.
Dvoumio se prvo što bi studirao, izbor je na kraju bio književnost ili strojarstvo. Kada je ovo potonje prevagnulo, u roku je apsolvirao, međutim, kako je od glazbe već počeo zarađivati, toliko da je isplatio cijelu stipendiju koju je dobio, nikad se nije okitio titulom inženjera. Njegov brat Zoran Jevremović poslije je otkrio kako bi Miki postao najmlađi diplomac u povijesti Jugoslavije, jer mu nije bila ni 21 godina kada je postao apsolvent. No, Miki nije žalio zbog toga.
Svestran i neumoran
Okrenuo se svim srcem glazbi - upisao je pjevanje kod prvaka Beogradske opere Stanoja Jankovića i dugo pohađao njegove satove. Bio je toliko svestrani talent da ga je profesor nagovarao da se okrene operi, no njega je privlačila zabavna glazba, a bome i život koji je ona nosila. Kada je osvojio "crvenu majicu Jugoslavije", otvorila su mu se vrata Radio Beograda te je dobio priliku snimiti ploču.
No, kako se sve iz nepoznatih razloga rastegnulo na dvije godine, Jevremović je odlučio zamijeniti PGP njegovim konkurentom Jugotonom, kojem je ostao vjeran narednih 18 godina. Tada je počela njegova prava karijera - prvo s prepjevima međunarodnih hitova - a godinu 1962. računao je kao početak svog profesionalnog bavljenja glazbom, jer je tada snimio svoju prvu ploču, "Mama". Nakon toga krenuo je nezaustavljivo. I druga ploča prošla mu je odlično, a on je neumorno sudjelovao na tadašnjim festivalima: Vaš šlager sezone, Beogradsko proleće, Zagrebački festival, Opatijski festival, Splitski festival…, osvojivši gotovo stotinu festivalskih nagrada.
Klubovi obožavatelja
Na ovom posljednje navedenom festivalu posebno su ga voljeli - na Splitskom festivalu nastupao je gotovo neprekidno od 1971. do 1989. godine. Postao je toliko popularan da se to nije svidjelo obožavateljima drugog velikana iz Srbije, Đorđa Marjanovića. Rivalstvo je bilo toliko izraženo da su čak postojali klubovi obožavatelja - "Đokisti" i "Mikisti" - dok su dvojica pjevača za to vrijeme bili prijatelji. Marjanović je, kada je doznao da je Jevremović preminuo, tu vijest primio jako teško.
Većinu njegovih pjesama napisali su Mario Mihaljević, Nikica Kalogjera i Boris Bizetić. Kako mu je popularnost rasla, tako je bio pozvan i da nastupa za predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
- Tito je u Karađorđevu organizirao čuveni lov i tada su dovodili pjevače, a Miki je u to vrijeme služio vojsku u Sremskoj Mitrovici. Pričao mi je da je došao kapetan i rekao mu da obuče neku bolju uniformu jer ide pjevati za maršala. On mu je uzvratio da ima samo staru uniformu, pa su ga pustili da ode do Beograda i kupi smoking. Kažu da je Tito, znajući da je Miki tada u vojsci, kad ga je vidio, rekao: ‘Dobro nam se oblači vojska Jugoslavenske narodne armije‘ - ispričao je pjevačev brat Zoran Jevremović za nova.rs.
Hrvatska narječja
Inače, često je pjevao u Hrvatskoj i na hrvatskim narječjima - od ikavice do kajkavskog - gotovo autentično.
- Mnogi su u to vrijeme mislili da sam porijeklom Zagrepčanin. Mnogi me se još sjećaju po ‘Pjesmi ljeta‘, turneji koja se svake godine održavala po jadranskoj obali. No tada je bilo normalno da pobjeđujem na festivalima u Splitu ili Zagrebu, a Vice Vukov u Beogradu. Bilo je to drugo vrijeme - zaključio je Jevremović 2004. u intervjuu za tjednik Globus.
Paralelno, privatni život nije mu bio blistav. Prvi, onaj rani mladenački brak sklopio je s Gordanom, s kojom je dobio sina Đorđa. S drugom suprugom, Sonjom, dobio je sina Stefana i kćer Jelenu, koja je odlučila također postati pjevačica poput svog oca. Iako je brak sa Sonjom izdržao dugo, i on je u konačnici krahirao. Inače, zbog ovog drugog braka mnogi su povlačili paralelu s Mišom Kovačem, s kojim je Jevremović bio veliki rival, a obojica su bila na glasu i kao veliki šarmeri.
- Da, bilo je to lijepo rivalstvo. Istina, zvali su nas zavodnicima i valjda smo zbog toga na kraju obojica oženili misice. No nije bio tu samo Mišo. Oliver Dragojević je bio moj veliki prijatelj i rival. Mišo, on i ja zajedno smo nastupali na Splitskom festivalu i ‘otimali‘ jedan drugome nagrade - ispričao je Jevremović u istom intervjuu za Globus.
Bio je čovjek brojnih talenata, a među njima je bio i šah, koji je obožavao. U mladosti je sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim turnirima, a kao njegov najveći uspjeh na nekim se stranicama navodi remi sa svjetskim prvakom Anatolijem Karpovom. Međutim, strastveno je volio i alkohol i kocku, a nije se ni hranio pretjerano zdravo.
- Nažalost, on je sam sebi bio protivnik, volio je puno piti. Sjećam se da bi se, kad bi otišao u Rusiju pjevati, vraćao s novcem s kojim bi danas mogao kupiti trosoban stan. Nažalost, volio je aparate, plaćao je piće cijeloj kafani, otvorio je i jedan kafić u Valjevu, ali to nije išlo. On je bio vrhunski pjevač, ali ništa drugo mu nije išlo od ruke - rekao je prije nekoliko godina njegov brat. U međuvremenu mu se raspao i brak, pa je završio u podstanarstvu. No, paralelno s tim, bio je čovjek velikog umjetničkog integriteta. Kada su stigle promjene ‘90-ih, one nisu bile samo političke - promijenili su se i glazbeni trendovi. No čovjek koji je carevao zabavnom glazbom, čiju je interpretaciju odlikovao snažan emotivni doživljaj (govorio je kako se svaki stih mora doživjeti srcem), nije želio povlađivati tim novim estradnim strujanjima, čak ni kad mu je financijski bilo teško.
Dogodio se turbo-folk
- Danas, kada nisi na pozornici, kao da ne postojiš. U Srbiji je zavladao strašan mulj u estradnoj rijeci, a ja se u njemu nisam mogao, ni htio snaći. Dogodila nam se jedna izmišljotina kao što je turbo-folk. Jednostavno, nisam se mogao prilagoditi novim trendovima jer to nije ona emotivna muzika koju volim i koju sam pjevao cijeli život - ispričao je Jevremović za Globus, dodajući kako može vjerovati u hibridni kukuruz, ali ne i u hibridnu glazbu kao što je turbo-folk.
Miki Jevremović pokopan je na beogradskom Novom groblju, u Aleji velikana, uz pratnju zvuka gitara i pjesmu "A sad adio".
"Otišao je zauvijek vrijedni, popularni i nadareni posljednji Mohikanac jugoslavenske muzike, koji bijaše sinonim lijepog zvuka koji je ostao iza njega", tim su riječima Mikija Jevremovića ispratili mediji u regiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....