Američki sustav zdravstva nekompatibilan je s bilo kojim drugim u svijetu. Ali, mislim da i u njegovoj sadašnjoj formi postoje točke inspiracije za ostatak svijeta pa tako i za Hrvatsku. Radi se o izuzetno fragmentiranom sustavu koji je jako skup, za njega se izdvaja više od 18% BDP-a SAD-a. Sve je jasnije da ne može dugoročno opstati ako se ne smanje troškovi ili se sustav ne promijeni.
Rekao bih da, ako imate pristup sustavu, što je najveća boljka u američkom zdravstvu, odlično vam je kao pacijentu. Imate sva moguća prava, do tog stupnja da se na vas ne gleda samo kao na pacijenta nego kao na kupca usluga i zbog toga se svi trude pacijentu ugoditi na svaki mogući zahtjev, a sve kako se pacijent ne bi otišao negdje drugdje liječiti ili da doktor ili bolnica ne bi dobili lošu reklamu. Naime, sve je motivirano profitom i on se ostvaruje samo ako je usluga dobra, a ako nije, pacijent ima moć “kazniti“ sudionike sustava.
Drugi problematičan aspekt zdravstva je onaj medicinsko-pravni. Naime, zbog konstantnog straha od sudskih tužbi pacijenata provodi se “defensive medicine” - naručuju se mnogi nepotrebni testovi kako bismo se zaštitili od pritužbi pacijenta. To naizgled zvuči povoljno za pacijenta, ali, gledajući ukupno, pacijent je izložen nepotrebnom testiranju i na kraju, iako misli da to plaća osiguranje, zapravo plaća pacijent jer njegova polica zdravstvenog osiguranja poskupljuje svake godine.
Većina građana ima privatno zdravstveno osiguranje. Nedavnom reformom zdravstva poboljšan je pristup zdravstvenom osiguranju uz državne potpore, ali još je velik broj ljudi bez osiguranja. Najgore je onima koji zarađuju tek dovoljno da nisu siromašni, jer plaćaju punu cijenu svih usluga, a kad ste jako siromašni, imate pristup na Medicaid (besplatni državni sustav za siromašne). Kad napunite 65 godina ili ste invalid, imate državno osiguranje Medicare, koje pokriva 80% posto troškova, a za preostalih 20% kupujete privatno zdravstveno osiguranje. Postoji još jedan mali paralelni sustav za ratne veterane, ali o njemu nemam dovoljno detaljnih informacija osim činjenice da je problematičan po pitanju pristupa uslugama, ali je besplatan za veterane američke vojske.
Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Inače, ako i nemate osiguranje i dođete u bolnicu, morate biti zbrinuti, a bolnica će se pokušati nekako naplatiti i ako u tome ne uspije, mora prihvatiti gubitak. Kada imate osiguranje u Americi, rekao bih da nema pretrage ili liječničke usluge koju ne možete dobiti. Svaka bolnica se mora konstantno usavršavati u modelima liječenja, tehnologijama i ljudskom kadru da bi opstala u konkurenciji. Stoga, ako neka bolnica i nema određenu uslugu, ugovorima je dužna uslugu organizirati negdje drugdje pa se pacijenta može prebaciti gdje god treba kako bi se omogućilo adekvatno liječenje. To je vrlo efikasan proces u kojem vi kao liječnik nazovete centralni broj institucije kojoj pripadate i u roku od nekoliko minuta pacijentu je organiziran put helikopterom ili ambulantnim vozilom. Tamo gdje ide čeka ga broj sobe i nastavak adekvatne zdravstvene usluge.
Općenito, pacijent je u centru sustava. Ego liječnika je opasan i često, bez obzira na titule, postignuća i reputaciju, može vas koštati posla. Nema nedodirljivih, napose kad se tiče uvreda ili diskriminacije po bilo kojoj osnovi, naročito prema pacijentu.
Dežurstva se ne plaćaju
Dežuramo tako što se udružujemo u grupe pa dijelimo jednako vikende i radne dane. Za to nismo plaćeni, to je uključeno u cijenu usluge kroz preglede pacijenata, a pacijent vam ima pristup 24 sata na dan 365 dana u godini ili dežurnom liječniku koji vas pokriva.
Bolnički pravilnik nalaže da se svake godine na edukaciji mora provesti određeni broj sati. Postoje “quality metrics” kojima se vrednuje rad i ako zaostajete, omogućit će vam edukaciju i pomoć koju trebate da popravite rezultat. Ako on izostane, bolnica, koja svake godine obnavlja licencu za rad svojih liječnika, može suspendirati licencu ili je ne produžiti. Određeni “quality metrics” su na razini države i statistički podaci mogu se naći na internetu za svakog liječnika ili će se ubrzo naći, jer sustav teži transparentnosti tako da pacijent može birati zdravstvene usluge potpuno informiran. Nakon svakog pregleda ili hospitalizacije pacijent dobije anketni upitnik u kojem može ocijeniti zdravstvenu uslugu. Sve je veći naglasak na kvaliteti, a ne na volumenu rada. Ako imate loše rezultate, može potpuno izostati plaćanje za uslugu, ali, isto tako, možete biti i dodatno nagrađeni ako su rezultati iznad propisanog standarda.
Sve je veći naglasak na prevenciji bolesti i njihovu ranom otkrivanju, a sustav takav pristup stimulira i financijski. Bolnica je dužna osigurati liječniku sve za kvalitetan rad i to se čini bez problema jer im je u interesu imati liječnike u bolnici, oni dovode pacijente i tako bolnica ima popunjene krevete, što znači profit. Ako bolnica procijeni da liječnik treba novi aparat ili nešto drugo za što liječnik misli da bi podiglo kvalitetu i povećalo broj pacijenata koji bi koristili bolničke usluge, investicija nije problem. To se rješava brzo i efikasno. Ako jedan aparat za magnetsku rezonancu nije dovoljan jer pacijent čeka predugo na uslugu, kupe se dva, tri ili koliko treba da se skrati lista čekanja. Opet, sve da se privuku pacijenti. To je uvijek isplativa investicija. Svaki liječnik može liječiti koliko hoće pacijenata i često su najbolji liječnici oni koji imaju i najveći broj pacijenta u bolnici. To je dugogodišnji proces izgradnje reputacije koju pacijenti prepoznaju. Bolnica vam je uvijek spremna izići ususret i pomoći da što kvalitetnije i efikasnije obavite svoj posao.
Od farmaceuta ne smijemo primiti ni olovku
University of Pittsburgh Medical Center jako je ograničio pristup farmaceutskoj industriji svim liječnicima. Tako ne smijemo primiti čak ni olovku na radnom mjestu, a kamoli nešto više. Odnos s farmaceutskom industrijom strogo je reguliran i isključivo je edukativne naravi. To je sve veći trend u Americi, a ima svrhu da liječnik ne bude ničim stimuliran od strane industrije pri donošenju odluka u liječenju pacijenta. Kad je u pitanju pacijent, svi osobni nesporazumi, rivalstvo i ego liječnika padaju u sjenu. Primjerice, izvanbolnički sustav ipak ima listu čekanja jer se smatra neurgentnim dijelom zdravstva, pa se nekad može čekati i nekoliko tjedana. Međutim, ako liječnik procijeni da neko stanje treba brže rješavati, to nije problem, liječnici sve riješe komunikacijom i pacijent je zbrinut.
Bolnica zapošljava medicinske sestre i plaća ih po satnici, liječnici nemaju dodira s ovim procesom. Ravnatelj bolnice gotovo nikad nije liječnik, nego ekonomist sa subspecijalizacijom iz zdravstvene ekonomije. Svaka tri mjeseca sastaje se sa svim liječnicima bolnice i izvještava o poslovanju i planovima. Postoji liječničko vijeće koje prati stručni rad svakog liječnika, konzultira se mjesečno s ravnateljem i raspravlja o svim relevantnim parametrima. Uvijek se iznose kritike, koje su dobrodošle, traži se način da se poboljša proces. U taj proces uključeni su svi, liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, čistačice, tajnice, tim za kontrolu.
Sustav u kojem ja radim zove se University of Pittsburgh Medical Center (UPMC), koji ima više od 20 bolnica, od kojih su neke i u Europi, te ima godišnji promet od 8-10 milijardi dolara. Pacijent može dobiti svaki test i vidjeti bilo kojeg specijalista u roku od 24 sata ako je hospitaliziran. Srčane premosnice ili operacije kralježnice nekad se rješavaju u nekoliko dana... Nije potreban poseban poziv niti ičiji angažman da bi se to dogodilo. Moja bolnica Passavant nudi gotovo sve usluge prema najsuvremenijim standardima, a za one koje nema pacijente šaljemo u jednu od bolnica unutar sustava koja ima određenu uslugu. Suradnja svih bolnica je izvrsna.
Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..