Kad se dr. Puba Fabriczy pojavi u Gavellinim “Glembajevima”, sve živne. Taj huljski Ignjatov fiškal u interpretaciji Ozrena Grabarića neki je žovijalni i cinično-duhovit tip.
Tirade lika
- Mislim da je Puba lik koji bi se dobro snašao u svakoj sredini i pod bilo kakvim političkim kišobranom. On je prije svega pragmatik koji nema drugih ideala do uspjeti u svom poslu i biti koristan onima koji imaju najviše novca. Advokat koji zna da svaka medalje ima dvije strane, samo je pitanje koju stranu treba braniti - kaže glumac koji je drugu godinu zaredom finalist nagrade Zlatni Studio za najboljeg kazališnog glumca.
Nije tajna da je Akademiju dramske umjetnosti upisao upravo s monologom istog Krležinog junaka i da mu je tekst dobro poznat.
- Da, s Pubinim monologom upisao sam Akademiju i drago mi je da je došao trenutak da mu vratim dug. Redatelj predstave je tek kasnije saznao da sam s Pubom išao na prijemni, tako da to nije bio razlog takvoj podjeli. Puba je zaista jedan od najzanimljivijih i izazovnijih likova jer u njegovim govornim tiradama leži cijelo bogatstvo duhovitosti. Isto tako, za mene je cijeli drugi čin između oca i sina jedna od najbolje napisanih scena u povijesti dramske literature. Igrati bilo što u Krleži je velika privilegija, kao što je to slučaj sa Shakespeareom i Čehovom - govori Grabarić.
Drugi milje
Ovih je dana u Beogradu, radi s Lenkom Udovički u Beogradskom dramskom pozorištu.
- S Lenkom Udovički pripremamo predstavu po scenariju čuvenog filma Ettorea Scolae ‘Prljavi, ružni, zli’. Velik je to izazov i radimo punom parom, imamo odličan autorski tim i glumački ansambl je izvrstan i predan. Sretan sam što mogu dublje upoznati način rada beogradskih glumaca i tamošnji život, koji je turbulentan, ali i uzbudljiv - impresije su.
Druga je godina zaredom da konkurira za kazališni Zlatni Studio, lani je konkurirao kao Rikard III., nije dobio nagradu, no predstava u cjelini u kojoj igra naslovnu ulogu jest. Ove je godine konkurencija za mušku ulogu vrlo oštra, tu je neprijeporni prvak Gavelle i nerijetko Ulyssesa, pa novi Hamlet i stari Hamlet.
- Velika je čast biti u finalu s tako izvrsnim glumcima, ali smatram da umjetnost nije sport i tu nema pobjednika i gubitnika. U glumačkoj umjetnosti vrednuje se iskreno i potpuno bivanje na sceni, u tom trenutku glumci iskazuju jedan dio svoje osobnosti i pričaju neku svoju priču tuđim riječima, teško je tu procijeniti čije je bivanje bolje ili lošije. Ovakve nagrade služe više kao promocija kulture, što nam je u današnjem društvu itekako potrebno - mišljenja je.
Kao Will za Engleze
U današnjem teatru redovni se gledatelj nasluša kojekakvih tekstova na sceni. Možda više nego ikada otkako igraju, “Glembajevi” se u tom kokošinjcu kojekakvih monologa i replika doimaju kao nešto nestvarno, nestvarno odličan dramski tekst.
- Mislim da bi Krleža za nas trebao biti kao Shakespeare za Engleze, neka vrsta temelja na kojem gradimo i oblikujemo društvene i kulturne tokove. ‘Na rubu pameti’ je za mene roman koji me je obilježio i kojem se stalno vraćam, mislim da Krleža, ako se iskreno i temeljito čita, može zaista promijeniti način razmišljanja - vjeruje.