VJEČNI KULER

ACO KOSTADINOV ODLAZI NAKON 29 GODINA NA PRISAVLJU 'Veselim se novom životu u Belgiji, a HRT-u poručujem: ‘May the Force be with you!’

Kostadinov je počeo s mondovizijskim prijenosom Univerzijade i legendarnim koncertom Prljavaca na Trgu, radio je ‘Sedmu noć’, ‘Studio 10’, mnoge ‘Dore’, izbore za Miss, Eurosongove, dočeke Nove godine i druge emisije, a karijeru zaključuje showom ‘The Voice’
 Tomislav Krišto/CROPIX

Dok njegovi vršnjaci računaju koliko im je točno godina, mjeseci pa i tjedana ostalo do mirovine, Aleksandar Kostadinov odlučio je slijediti svoje srce. Nakon dvadeset i devet godina rada poznati televizijski urednik odlučio je kazati zbogom HRT-u i odseliti se u Belgiju.

- Moja će supruga raditi kao public affairs manager za Zone Europe tvrtke Nestle u Bruxellesu. A ja? O mojim planovima uskoro. Ili, malo kasnije - kaže čovjek s doista impresivnom biografijom u kojoj su upisani najprestižniji televizijski formati u zemlji, ali i u inozemstvu.

Manje je poznato da je Kostadinov po struci pravnik. Kratko se, priča, okušao i u tom poslu.

- Bilo je to odmah nakon faksa. Godinu dana sam radio u Zagrebačkoj banci s predivnim kolegicama - prisjeća se naš sugovornik kojem je pravo kasnije u životu mnogo puta pomagalo.

Porin, a i Crni mačak

- Veljku Despotu sam pomagao pisati statut Porina, a brijem da je i nagrada Crni mačak bila moj draft - govori Kostadinov koji je novinarsku karijeru počeo još u srednjoj školi kao glazbeni kritičar. Glazbeni idoli njegove mladosti (od kojih je mnoge kasnije i upoznao) bili su T. Rex, David Bowie, Rolling Stonesi, Jimmy Hendrix, Joy Division, Kraftwerk, The Clash, Azra, Film, Prljavo kazalište, EKV, Leb i sol… pa ne čudi da osamdesetih godina počinje raditi kao glazbeni kritičar, urednik i kolumnist u mnogim novinama poput Koraka, Poleta, Studentskog lista, OK-a, Studija... Radio je i na Radio Zagrebu, neko vrijeme bio je i DJ, a na Televiziju Zagreb stiže 1986. godine na poziv čuvenog urednika Silvija Huma.

- Prvi televizijski prilog koji sam napravio bio je prikazan u tadašnjoj emisiji ‘Zdravo mladi’ urednika Tonka Jovića, a potom mi je Silvije Hum dao ‘Radar’ kao najmlađem uredniku u povijesti JRT-a, gdje sam se bavio Modagramom, Neue Slovenische Kunstom, Kugla glumištem, Alenom Hraniteljem, mladim bendom Majke iz Vinkovaca, Let 3 iz Rijeke ili skopskim Mizarom, vozio se u kabrioletu s Cacadou Look u Opatiji i snimao modne klipove s obnaženim manekenkama... Inače, u isto vrijeme je na HRT došao i Dražen Siriščević, a ljudi su govorili da je moja pojava u Zabavnoj i njegova u redakciji Klasične glazbe bila od nekih doživljena kao upad vanzemaljaca u dotadašnjoj praksi - prisjeća se Kostadinov koji je tijekom svoje karijere duge gotovo tri televizijska desetljeća radio na gotovo svim velikim zabavnim spektaklima javne televizije. Od čuvenog mondovizijskog televizijskog prijenosa tijekom Univerzijade (kada je pukla satelitska slika pa je Janice Long s kojom je pričao na slijepo skužio po glasu jer je vodila BBC-jev “Top Of The Pops”), preko legendarnog rock koncerta Prljavog kazališta na tadašnjem zagrebačkom Trgu Republike (gdje su televizijskoj ekipi gotovo prevrnuli reportažna kola u gužvi, a svi su plakali od suzavca), glamurozne “Sedme noći”, “Sunca”, “Studija 10”, “Dore”, izbora za Miss Hrvatske i svijeta, Eurosonga, televizijskih dočeka Novih godina, koncerta za Nelsona Mandelu, “Grammyja”, “Britt Awardsa”, “Sanrema”...

Partijanje kod Mirka

Upravo je on s pokojnim Draženom Vrdoljakom početkom devedesetih putovao u New York po Grammy tape na osnovi kojeg je kasnije napravljen Porin. Tog se putovanja danas sjeća i po tome što Dražen nije mogao spavati pa je non stop zvao Boška Petrovića u njegov zagrebački BP club, kao i po tome što su pokojni glazbeni kritičar i on u pol noći odlazili na svirku Les Paula ili u Blue Note na Ray Barreta ili pak na party kod Mirka Ilića kod kojeg se skupljala dizajnerska krema New Yorka...

Punih 13 godina Kostadinov je bio šef naše eurovizijske delegacije. Tko je od naših predstavnika po njegovu sudu napravio najveći uspjeh na Eurosongu?

- Na Eurosongu sam zapravo radio svih dvadeset i nekaj godina, od prvog našeg Eurosonga pa do ‘Klape s mora’. Komentirao sam natjecanje, vodio delegaciju... Eurosong nekad i danas? Prije je bilo mnogo manje zemalja, poslije se sve to poduplalo, uveo se televoting, pa CD, DVD... U tome sam jako sudjelovao jer je to došlo kao produkt rada Eurosong Reference grupe u vrijeme kada sam i ja bio njezin član. Što se tiče uspjeha naših predstavnika na tom natjecanju, neugodno mi je izdvajati, no činjenica je da je Doris Dragović zaista skoro pobijedila, a svatko je, vjerujem, dao sve od sebe nastupajući na toj ogromnoj eurovizijskoj sceni. Dame su bile super, od curki iz Puta, Enica, Maje Blagdan, Danijele Martinović, Vanne, Severine... Sudjelujući na tim eurovizijskim natjecanjima nekako postanete jače povezani pa mi je Tony Cetinski danas u ‘Voiceu’ onako, kak bi se reklo, nekako prirodna pojava - kaže Kostadinov, koji ne želi odati s kim je od naših eurovizijskih predstavnika kao šef delegacije imao najteži posao.

Spektakl ‘The Voice’

- Eh, mnogima je nestajalo glasa, malo su se i rušili, malo smo se vozali po doktorima... Sve je to prirodno, nemreš ostati mrtav hladan. Neki su stvarno bili i bezrazložno opsesivni, no u strahu su i velike oči - kaže Kostadinov, koji kao najzahtjevniji posao tijekom karijere izdvaja onaj na spektaklu “The Voice”, čija druga sezona starta u siječnju.

- Na tom televizijskom formatu radio sam zapravo kao brand manager showa neobičnu kombinaciju glasnogovornika, komunikacija, promocije, marketinga i prodaje. Hvala kolegama s televizije, radija, ali i sponzorima i kolegama novinarima s kojima sam imao prigode raditi i ostvariti tako fantastične rezultate u prvoj sezoni, a već smo u mnogim segmentima odradili i pripremu izuzetne druge sezone showa. Jesmo se narintali, ali i super zabavili - priznaje čovjek čiju su kvalitetu prepoznali i u inozemstvu. Nakon što je tri godine bio dio žirija prestižnog televizijskog festivala “Zlatna ruža”, prije godinu i pol izabran je i za voditelja “Rose d’Or”.

- Bio sam i predsjednik jedne godine, ali, priznajem, kad su me pitali da vodim dodjelu nagrada, malo mi se zapjenušalo. Ipak je to godinu dana prije mene vodio Stefan Raab! Inače sam mrtav hladan kad je stresno, no kad sam ušao i otvorio vrata balske dvorane hotela Adlon u Berlinu... Odmah sam izašao i zatvorio ih! Rekoh, sad se priberi Aco, nisi došel bežat na šank; ajmo otpakirati kravaticu, odijelo, cipelice - pa kaj Bog dade. Poslije sam vodio na engleskom, malo na njemačkom, malo s Talijanima na talijanskom, a sa Šijanom regionalno... Kad prijeđeš tu prvu stepenicu, poslije odlijepiš i nema frke - kroz smijeh se prisjeća Kostadinov kojeg prijatelji i kolege s posla doživljavaju kao cool tipa kojeg malošto može izuti iz cipela.

Čovjek za krizna stanja

- On je čovjek za krizne situacije - kažu njegovi kolege podsjećajući kako je Kostadinov proljetos lako izgladio veliku svađu i maltene fizički sukob između mentora “The Voicea” Tonyja Cetinskog i Jacquesa Houdeka. No, nije mu to prvi put. Jer mrtav-hladan isto tako je prije 16 godina bez ijednog znaka nervoze stranim novinarima na iznimno dobro posjećenoj konferenciji za novinare sazvanoj na Eurosongu 1999. godine u Izraelu - a u povodu optužbi da je Tonči Huljić, skladatelj pjesme “Maria Magdalena”, suprotno eurovizijskim pravilima na matricu snimio glas čitavog zbora - objašnjavao da su pogrešno čuli. Iz takta ga nije izbacio ni Ivan Mikulić koji mu se tijekom Eurosonga 2004. godine koji se održavao u Istanbulu navodno tužio da ga prate nepoznati ljudi koji mu truju hranu zbog čega je dobio plikove na grlu... Tu Aco, kako ga od milja zovu njegovi kolege, ipak nije mogao odoljeti pa je u svojoj maniri komentirajući prijenos, a svjestan da su se u međuvremenu o pjevačevim optužbama raspisali svi hrvatski mediji, rekao sa sebi svojstvenom malo dozom cinizma: Nema tu kilavljenja “Ako se pitate tko prati Ivana Mikulića, odat ćemo vam da to čine naši sjajni prateći vokali...”. Nije se naoko uzrujao ni zbog selidbe u gotovo 1300 kilometara daleki Brussels.

- A kaj sad? Nemreš tu kilaviti i sliniti, moraš biti brz, pragmatičan i u revijalnom tonu jer kako inače kaže moj dobar prijatelj: ‘Dobro je da se to događa tebi jer svatko drugi bi na tvom mjestu davno poludio’ - smije se Kostadinov koji ne sumnja da će se on i supruga Olivera, baš kao i njihova djeca, brzo priviknuti na novu sredinu.

- Klinci su drugi i četvrti osnovne, pohađat će dobru školu i brzo, nadam se, imati frendove iz cijele kugle zemaljske - optimističan je Kostadinov, kojem će, jasno, faliti njegove, kako kaže, utabane zagrebačke staze, ali i lijena ljeta u Vrbniku uz žlahtinu i dobro društvo. S kolegama se već lagano oprašta, a nakon Nove godine napušta Zagreb i seli se u Belgiju. Je li to “zbogom” ili ipak “doviđenja”? Ima li šanse da ga ipak ponekad i u budućnosti vidimo na televiziji?

- Ah, život je, kak vele, poput kutije čokolade... Nikad ne znaš što će te snaći - govori Kostadinov koji je privatno veliki ljubitelj glazbe i dobrih filmova. Pa, završimo onda u tom stilu. Kojim bi se stihom, odnosno kojim bi se filmskim citatom nakon dvadeset i devet godina oprostio od HRT-a?

- Za glazbeni bi oproštaj odabrao ‘We have all the time in the world’ (Louis Armstrong tema 007 Jamesa Bonda). A za filmski, ‘Star Wars’: ‘May the Force be with you’ - kaže Aleksandar Kostadinov.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. lipanj 2022 16:39