PRIMADONA 'KOMEDIJE'

25 GODINA KARIJERE SLAVNE HRVATSKE PJEVAČICE '1992. izašla sam iz Sarajeva i došla u Zagreb, obitelj se rasula, ne ponovilo se...'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 01.11.2019. u 23:35

Zagreb, 251019.
Ribnjak.
Na fotografiji: Sandra Bagaric, operna pjevacica.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs

 

Nastup u glavnoj ulozi Henriette u opereti “Madame Troubadour” Srećka Albinija u kazalištu Komedija 30. rujna ratne 1994. bio je njezin debi na kazališnim daskama. Proteklo je otad 25 godina i primadona kazališta Komedije Sandra Bagarić proslavit će ih u studenom u matičnom kazalištu, i to naslovnom ulogom u novoj “Grofici Marici”. Prije pet godina 20 godina karijere proslavila je humanitarnim koncertom u Lisinskom, sa Zagrebačkom filharmonijom, suprugom Darkom Domitrovićem na klaviru, Antom Gelom na gitari te s pjevačima Martinom Tomčić, Đanijem Stipaničevim, Ervinom Baučićem i Renatom Sabljak, sve pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, a ove godine za jubilej i premijeru “Grofice Marice” zaduženi su prije svih redatelj Ozren Prohić te ravnatelj Komedije i dirigent predstave Krešimir Batinić.

- Zašto “Grofica Marica”? Pa Emmerich Kalman moj je najdraži skladatelj, on je Verdi u operetnom repertoaru: strastven, melodramatičan, kompleksne partiture, zahtijeva jake karaktere, dramski je interpretativno najzahtjevniji skladatelj. Govorni mu dijalozi traže glumstvenost te vladanje govornom tehnikom i scenskim pokretom te su gracilnost, šarm i koketnost jako dobrodošli. Uz “Groficu Maricu” obožavam i “Kneginju čardaša” koju sam igrala u više režija u nekoliko teatara. Dakle, Kalmanove heroine su vrhunac mog repertoara. Ova “Grofica Marica” će biti moderna, svježa, cijeli ansambl zbora, baleta i orkestra sa solistima uživa u trenutnim pripremama, opereta u kazalištu Komedija ima svoju publiku i vjerujem da će ovaj naslov dugo ostati na repertoaru – govori Sandra Bagarić koja je svojih 25 godina na sceni zapravo već počela slaviti i to koncertom The Best of Opereta & Musical s orkestrom Zagrebačke filharmonije 18. listopada u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Uz nju su nastupili i kolege iz kazališta Komedija – Đani Stipaničev, Vlatka Burić i Dražen Bratulić pod dirigentskom palicom, opet, Krešimira Batinića.

Program je bio presjek njezine karijere s djelima Straussa, Kalmana, Albinija, Lehara, Tijardovića, Domitrovića, Kabilja, Jusića.

- Vedre, lepršave melodije od čardaša do valcera te hrvatskih mjuzikl evergreena – kaže sopranistica koja je prije 27 godina, kao tinejdžerica, u tim užasnim, nemirnim godinama, iz ratnog Sarajeva došla u Zagreb.

Sve, ali ne i ‘kaj’

- Godine 1992. izlazim iz  Sarajeva, ostavljam dom, sigurnost, obitelj se rasipa, dolazim u Zagreb s neizvjesnošću i strahovima, ne ponovilo se... I dan danas fali mi sarajevski vedri duh, neopterećena raja, ćevapi kod Želje, tahan-halva iz “Egipta”, šetnje vrelom Bosne. U Sarajevu sam završila gimnaziju i flautu te sam paralelno polagala satove pjevanja kod prof. Lidije Nikolić. Flauta me nikad nije u potpunosti ispunjavala (premda me mama već vidjela u filharmoniji jer to je ipak sigurnije radno mjesto negoli biti pjevačica). Ali nemoguće je svirati flautu i pričati istovremeno, a znate mene, u priči sam najjača! Da nisam pjevačica, bila bih glumica... - smije se uvijek dobro raspoložena sopranistica.

Zagreb, pomalo distanciran, nekad na neugodan, a nekad na onaj “ljubim ruke milostiva” način, nerijetko s veseljem prihvaća osobe poput nje, srdačne, otvorene, optimistične.

Zagreb, 280919.
KD Vatroslav Lisinski.
Koncertna predstava Jezurka Jezic zagrebacke filharmonije.
Na fotografiji: Sandra Bagaric sa suprugom.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Sandra Bagarić i suprug Darko Domitrović

 

- Moja profa na Muzičkoj akademiji Ljiljana Molnar-Talajić majčinski me prigrlila te sam zaista imala divan studij, vrlo rano sam se počela isticati, dobivati uloge i nastupe, zarađivati. Da, svi su prihvatili moj bosanski karakter: lepršavi duh, nasmijani curetak, željan učenja, dokazivanja. Moj osmijeh mi je otvarao mnoga vrata, ugodna je to ambalaža koja bez sadržaja ne bi opstala sve ove godine i, eto, Zagreb i ja smo se zavoljeli... Prilagodljiva sam, ali “kajkanje” mi ne ide... - priznaje otvoreno.

Glas u 100 godina

Diplomirala je 1996. pjevanje na Muzičkoj akademiji u klasi Ljiljane Molnar-Talajić koja nije bila najsretnija što se odlučila za operetu i mjuzikl, a ne za operu. Naime, ima više godina, nastupila je Sandra Bagarić u Donizettijevu “Ljubavnom napitku” u splitskom HNK, no pored toga operne uloge izvodila je pretežno koncertno...

- Moja scenska majka, profa primadona Ljiljana Molnar-Talajić, prenijela mi je sve tajne ovog zanata, naučila me tehničkim tajnama, bila mi prijatelj, podrška, iskreni kritičar, strahovala je za mene i uživala u svakom mom uspjehu. Bila je osoba s najjačim karakterom i nedostaju mi naše kreativne prepirke, njen smisao za humor naprosto me oduševljavao.... Imala je glas kakav se rađa jednom u sto godina, imala sam privilegiju biti njena studentica, bila je moj životni učitelj. Moja profa je za mene rekla – “operni glas, operetni karakter”. U “Ljubavnom napitku” sam imala sreću raditi s pokojnim Điđijem Vjekoslavom Šutejom, koji me nakon “Ljubavnog napitka” uzeo u podjelu “Traviate”, ali Điđi nas je, nažalost, prerano napustio i do realizacije tog projekta nikad nije došlo.

Moj scenski otac, Vlado Štefančić, otac hrvatskog mjuzikla, odškrinuo mi je vrata kazališta Komedija i uveo me u svijet čarolije operete, imajući potpuno povjerenje dati mi na samom početku glavnu ulogu u opereti “Madame Troubadour” Srećka Albinija te sam do danas pjevala u kazalištu samo glavne uloge što je velika sreća, ali i odgovornost – govori pjevačica koja iza sebe u Komediji ima velik broj amblematskih uloga u opereti i mjuziklu. Bila je, među ostalim, Mala Floramye u “Maloj Floramye”, Nina u “Jalti, Jalti”, Petrunjela u mjuziklu “Dundo Maroje”, Hana u “Veseloj udovici”, Rosalinde i Adele u “Šišmišu”, Ana Šafranek u “Tko pjeva zlo ne misli”...

Novi albumi

- Moja je pak najdraža uloga u “Kneginji čardaša”. Strastvena, neukrotiva, svoja, koketno-razvratna, zavodljivo rasplesana, šarmantno dominantna, razodjevena u prekrasne lepršave haljine, obožavana, melodramatična... – otkriva pjevačica koja ima iskustvo i glumačkih uloga, i to u Feydeauovoj “Gospođici iz Maxima”. Je li glumački put neka njezina ambicija, jer su trenutno malo po strani njezini televizijski i radijsko-voditeljski poslovi, bila je svojedobno član žirija u “Tvoje lice zvuči poznato”, kao što je imala emisiju na Radio Sljemenu...

- Iskustvo rada s redateljem Ivicom Kunčevićem u Feydeauovoj “Gospođici iz Maxima” bilo je neprocjenjivo. Vodvilj je žanr sličan opereti... Uloga koketne kurtizane koja ismijava poltronsko i pomodarsko visoko društvo, prošlog vremena, a koje je isto i u ovom vremenu, očaravala me iz predstave u predstavu. TV nastupi su doprinijeli mojoj popularnosti, a taman kada sam se počela zaljubljivati u radio kao medij, vanjski suradnici su reducirani radi štednje.. - žali danas što više nema neki voditeljski angažman na radiju.

Zagreb, 251019.
Ribnjak.
Na fotografiji: Sandra Bagaric, operna pjevacica.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs
 

Dosad je izdala diskografske albume 'Sonata od sna' (Cantus), 'BelCante-Teatar marmelade' (Aquarius Records), 'Adagio' (Aquarius Records), 'Ave Maria' (Jutarnji list)...

- Do kraja ove godine radim nekoliko obljetničkih projekata među kojima je snimanje operetnog CD-a sa Zagrebačkom filharmonijom te krajem studenog promociju CD-a Hrvatske vokalne lirike (Zajc, Hatze, Gotovac, Papandopulo, Pejačević...) u izdanju Nota Bene Records. Želja mi je još snimiti CD s djelima Rahmanjinova i Čajkovskog – kaže Sandra Bagarić koja nerijetko poslovno surađuje sa suprugom Darko Domitrovićem s kojim ima sinove Marka (19) i Lovru (14). Koji joj dar momci pripremaju za nadolazeći jubilej?

- Nadam se neko putovanje. Tome se uvijek obradujem. I nadam se da će ovo pročitati, haha. Inače, Marko i Lovro su završili osnovnu glazbenu školu klavira, notalno su pismeni, klavir će im jednog dana biti lijepi hobi. Ja uživam kad moji muškarci sjednu za klavir i četveroručno se igraju, sviruckajući neke njima simpatične melodije. Marko je student ekonomije, Lovro ide u gimnaziju, suprug i ja ćemo im odškrinuti sva vrata, na njima je da izaberu čime će se baviti... - kaže mama.

Profesionalni pjevači u glazbeno-scenskim produkcijama nerijetko život prilagođavaju čuvanju glasa - koji je najljepši, ali i najteži instrument - tako što se redovito odmaraju i dulje spavaju.

- Ja se dižem u 6 ujutro, volim svitanja i liježem još ranije, osim ako imam predstavu ili koncert. Tri puta sam u životu dočekala Novu godinu, nisam baš noćni tip. Ne pijem, ne pušim, uredno živim, dovoljno sveukupno spavam. U dobrom sam odnosu sa svojim glasom, slušam svoje tijelo, ono mi šalje signale, svakodnevno vježbam (umjereno). Mnoge stvari dolaze iz glave, neke iz rodnog lista i hormona i glas je podložan promjenama, najosjetljiviji je instrument. Meni je ljudski glas osobna iskaznica. Moj glas i grlo su moja kancelarija. Svakodnevno se “upričavam”. Moji ukućani zbog toga trpe. Kad se dobro upričam, tek onda počinje “upjevavanje”. Tehničkim i školskim metodama pristupam prije nastupa ili zahtjevnih proba, pokušavam inače ne razmišljati kao pjevačica te se ne opterećujem raznoraznim metodama “čuvanja grla”. Hvala Bogu, imam bosansko izdržljivo grlo - ističe pjevačica kojoj je najveći kompliment u životu izrekao jedan anonimni gospodin na ulici dok je bila u ležernoj šetnji sa svojim psom Čupkom.

- Gospodin mi je nenametljivo rekao da nalikujem na Sandru Bagarić i jesam li možda njena kćer - od srca se nasmijala pjevačica koja ima i svoju sanjanu, a neostvarenu ulogu. To je ona koju joj je bio namijenio maestro Šutej.

- Violetta Valery, La Traviata. Prostudirana, leži kao dobro vino – kaže Sandra Bagarić.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo