GLUMAC I ZABAVLJAČ

BEŠLAGIĆ O 'ZVJEZDICAMA', PRIVATNOM BIZNISU I NOVOM KVIZU 'Imali smo više posla s roditeljima nego s pjevačima. Svaki misli da mu je mali Ronaldo'

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 28.04.2018. u 17:02

Zagreb, 080418. U Kinu Europa otvoren je 12. Festival tolerancije. Umjesto uobicajenim govorom festival je zapoceo minutom sutnje zbog danasnjeg organiziranog okupljanja ekstremnih desnicara na Trgu bana Josipa Jelacica.
Na fotografiji: Enis Beslagic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markicević / CROPIX

Enis Bešlagić

Uz Indiru Levak, Miju Negovetić, Luku Nižetića i Zdravka Šljivca član je žirija ‘Zvjezdica’. Nije mu uvijek lako eliminirati neko dijete. Za Studio govori i o manufakturi fine belgijske čokolade s orasima, medom, šljivom te o tome koje  projekte sprema, od kviza do filma.

Na sceni je slatka curica. Ne pjeva savršeno, tu i tamo malo “zafalša”, povremeno promaši i tonalitet, ali ne mogu joj odoljeti ni Indira Levak, ni Mia Negovetić, ni Luka Nižetić ni Zdravko Šljivac, Svi oni joj podizanjem stolca u RTL-ovu glazbenom showu “Zvjezdice” daju prolaz u daljnje natjecanje. Jedini koji tako ne misli, jedini čija stolica ostaje “dolje” jest po mnogima najomiljeniji član žirija Enis Bešlagić. Zašto?

- Jer je netko trebao prelomiti i donijeti odluku. Što ne znači da mi se, dok sam to radio, srce nije slamalo.

2000 kandidata

Pa kako se neće slomiti, kad vidiš onu krasnu djevojčicu koja te gleda velikim očima i nijemo te pita zašto se i tvoj stolac nije podigao?

Ali, takva su pravila. Član sam žirija ‘Zvjezdica’ već treću sezonu, i uvijek ponavljam da nisu problem djeca koja se tamo natječu, nego pravila. A pravila su stroga i jasna. Imate deset emisija, od čega je prvih sedam eliminacijskih. Iz svake emisije samo tri kandidata imaju siguran prolaz za dalje. I sad ti moraš izabrati među svom tom silno talentiranom djecom, koja gotovo sva odreda pjevaju sjajno. Ti si onaj koji nekima od njih, zapravo većini, moraš reći da ne mogu proći u daljnje natjecanje. Pa kako ti se srce neće slamati? - pita Enis Bešlagić, “glas naroda” u stručnom žiriju RTL-ova showa, koji ističe da je jako nezahvalno uz svu dražest, ljepotu, dječju zaigranost i zvonke glasove malih natjecatelja (podsjetimo, za ovu sezonu “Zvjezdica” prijavilo se više od 2000 kandidata starih između šest i četrnaest godina), paziti na neke manje savršene detalje kandidata.

Životna škola

Voditelji 'Zvjezdica'

 

Naravno, ne mora biti tako. Može i drukčije. Svi možemo zažmiriti, praviti se da ona predivna curica za koju ste me pitali može i treba dobiti maksimalnih pet glasova žirija i da, bez obzira na male nesavršenosti svog nastupa prouzročene tremom, može proći dalje. I, kakav ćemo onda imati rezultat? Od deset natjecatelja u emisiji svih deset ići će dalje? Ne može tako! Mi u žiriju tu smo upravo zbog toga da bismo donosili te teške odluke, ali smo tu i zato da djeci i njihovim roditeljima objasnimo kako je i sam televizijski nastup ogroman uspjeh. On to doista i jest, jer su na televiziju došli najbolji od najboljih. Sva djeca koja su stala pred televizijske kamere već samim tim su dobitnici - ističe Enis, dodajući kako je RTL-ov show i dobra životna škola.

- Lijepo je misliti i znati da si najbolji, ali dobro je znati i da uvijek može biti i onih još boljih od tebe. Pouka je da se stvarno moraš potruditi da baš ti budeš najbolji, a ako ne uspiješ od prve, tu su i nove sezone našeg showa, odnosno nečijeg života - govori član žirija koji koristi priliku da pohvali roditelje malih kandidata treće sezone “Zvjezdica”.

- U prijašnjim sezonama znalo se dogoditi da smo mi imali više posla s roditeljima nego s malim pjevačima. Znate kako je: vodite dijete na nogomet, uvjereni da je baš vaš mali novi Ronaldo. Ali, možda i nije. To su te situacije koje budu teške za djecu koja nisu dorasla javnom nastupu i kritici, a došla su u natjecateljski program. A iste te situacije ponekad budu još teže za roditelje te djece. Ali, dobro, ovo je sad već treća sezona, i to je sezona u kojoj smo roditeljima najmanje morali objašnjavati da ne mogu baš svi proći dalje u natjecanje. Drago mi je da su ljudi shvatili da je ovo jedna lijepa priča, a ne odskočna daska za neku veliku karijeru, neki “biti ili ne biti” moment. Jer, ljudi moji, nema te emisije na kojoj ćete danas pobijediti i sutra odmah napraviti legendarnu glazbenu karijeru. To je pitanje rada, vremena, truda, karizme... - ističe Enis koji ne može naći dovoljno epiteta za male pjevače koje gledamo i slušamo u ovoj sezoni showa.

- Djeca koja se natječu ove sezone su fantastična! Vesele se kad netko od njih prođe dalje, tuguju za onima koji to nisu uspjeli. I, ono što je najvažnije, nisu zavidni zbog nečijeg uspjeha - govori glumac koji se i sam okušao u pjevačkoj karijeri, kada je s Crvenom jabukom svojedobno otpjevao hit “Jazz.ba”.

Kako pjeva?

- Dobro sad, nije ta moja dionica bila pjevački jako zahtjevna. Pjevanje sam učio na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, davno je to bilo. U svakom slučaju, što se mog pjevanja tiče, mogu se odmah sakriti i sramiti jer sam definitivno lošiji od svih naših malih natjecatelja - iskreno govori Enis, koji nema omiljenu vrstu glazbe.

- Slušam sve, od klasike, pošto mi dijete svira klavir, do Halida. Što ću slušati, ovisi od mom trenutačnom raspoloženju. Ali, čini mi se da nekako najviše slušam pop-glazbu. I dobre instrumentale koji me odmaraju u vožnji - otkriva višestruko nagrađivani umjetnik, koji je u “Zvjezdicama” skoro pao sa stolca nakon što je čuo da bi jedna mala pjevačica, kad odraste, voljela biti glumica jer, kako je rekla, glumci ništa ne rade.

Dječja logika

Enis Bešlagić

 

- Poslije sam shvatio... U pravu je dijete. Ništa ne radimo, samo glumimo. Političari rade, mi samo glumimo. A kakav je to posao? I divan i težak. Ako netko traži neko materijalno zadovoljstvo, neće ga naći u glumi. Ali zato sva druga zadovoljstva postoje: od putovanja, druženja, upoznavanja novih ljudi, čitanja tekstova, drama, analize likova... Meni je sve to prekrasno iskustvo. Kad dođem u neko mjesto, recimo u neki Dom kulture, obavezno upoznam sve, od domara do direktora. Biti glumac idealan je posao za nekog tko voli ljude, a ja sam takav - priznaje Enis, koji, naravno, osim što radi kao član žirija “Zvjezdica”, ne zapostavlja ni svoj prvi posao.

- Imam projekt na kojem radim kao autor, a riječ je o komediji, sitcomu koji pišem sam. Neću previše govoriti o tome, dok ne bude gotovo. Tu je i film koji ću na jesen raditi, a režirat će ga Nikola Kojo. Mogu vam otkriti da se radi o jednom crno-humornom djelu. Tako to bude, ispada da mi u ovim našim krajevima najviše volimo crni humor. To je jedna posebna kategorija filma na Balkanu. Mi smislimo dramu, prikažemo surovu realnost, a raja se smije i kaže kako je to sjajni crni humor. Nadalje, s Joškom Lokasom pripremam kviz, tj. game show koji bi se prikazivao na dnevnoj bazi. Obojica bismo ga vodli, a za glavnu nagradu natjecala bi se publika u televizijskom studiju. Taj naš kviz bit će namijenjen svima, od sedam do 77 godina. Radimo ga s ciljem da zabavimo ljude, a toga nam, mislim, nedostaje jer danas se svi samo bave time tko će kome i kako naškoditi - gorko konstatira Enis koji se odlučio u budućnosti baviti uglavnom vlastitim autorskim radom.

- Sve ovo što sam dosad radio i snimao i što se po milijunti put reprizira na različitim televizijama, meni ne nosi ni jedne jedine kune. Ispada da sam svakodnevno na televiziji, ali od toga nemam nikakve zarade. Najveći kajmak po tom pitanju uzmu producenti, što poštujem, i televizije koje to emitiraju. Glumci u tom smislu nisu zaštićeni, pa je najbolje raditi autorske projekte - tvrdi Enis, koji će možda uskoro napraviti i jednu iznimku.

- Možda ćemo napraviti reunion ‘Naše male klinike’. RTL je preuzeo ovu priču i u dogovoru su s Brankom Đurićem Đurom. Koliko znam, već se rade i radne verzije scenarija. Jesam li zainteresiran? Naravno! Zainteresiran sam za svaku kvalitetnu priču. Meni je, inače, fascinantno kako su tu seriju djeca dobro prihvatila, premda ona nije rađena namjenski za njih. Ali, djeca su prepoznala našu iskrenost i zaigranost, mislim da smo ih time ‘kupili’. Drago mi je da postoji šansa da se cijela ova lijepa priča obnovi, da se napravi taj reunion, da, ako hoćete, Šemso ponovo jaše. Pa, bila bi šteta da bude drukčije - govori jedan od najtraženijih kazališnih, filmskih i televizijskih glumaca u regiji koji je već šest mjeseci ponosni suvlasnik prve bosanskohercegovačke manufakture čokoladnih pralina i čokolada, Mak Zara.

Čokolade

- Može li slađe? Da, imam svoju ‘tvornicu’ čokolade. Riječ je o čokoladi iz Belgije od koje radimo naše praline s orasima, medom, šljivom i ostalim voćem. Sve je to ručni rad. U ovaj posao ušao sam kao partner, radim nešto doista slatko, a veseli me i to da kući tako ipak nosim neki novac, jer od ovih silnih repriza ne nosim ništa. Imam ovako nešto što me veseli i pomaže mi da prehranim djecu. Inače smatram da u životu nije sramota raditi. Sramota je krasti! Danas si međutim najveći mangup kad kažeš da si nekog zeznuo. Ja tako ne mislim. Spreman sam raditi i deset poslova da prehranim obitelj i svojoj djeci omogućim što bolje školovanje - kaže Enis Bešlagić.

Izdvajamo