“Pazi da te tamo odmah ne upucaju”, viče Kipo dok Ksenija zaziva sina plačući. A u pozadini Idoli tiho pjevaju “tiho, tiho, tiho, ali jako, jako”.
Vlak s nasmiješenim Žacom napustio je zagrebački Glavni kolodvor. On je otišao u vojsku na godinu dana, a gledatelji pred malim ekranima ostali su u šoku jer je tom scenom ovog ponedjeljka završila treća sezona dramsko-humoristične serije “Crno-bijeli svijet” koju je gledalo 5,3 posto AMR-a, odnosno 253.450 gledatelja, kažu na HRT-u.
Nije dugo trebalo da vjerni fanovi zatrpaju Facebook stranicu “Crno-bijeli svijet HRT” komentarima. “Dakle, odmah snimati dalje! Ovo je predobro da tu stane! I hvala vam na svim guštima do sada” samo su neki od objavljenih komentara koji su nas natjerali da se zapitamo - je li “Crno-bijelom svijetu” doista došao kraj?
Snimali bi zauvijek
A onda je Žungul, splitski glumac Slavko Sobin, objavio na Instagramu oproštajni post i fanove je uhvatila panika jer se nisu mogli pomiriti da je došao kraj seriji, a da radnja nije ispratila 80-e do kraja.
“Žungule, frajeru, hvala ti na svemu. Večeras se opraštamo od CBS-a, nije do nas, mi bismo snimali zauvijek. Za objašnjenje i pitanja zašto ne, slobodno pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. jer na kraju krajeva od vaše love se radi program. A ja bih samo zahvalio svima što ste nas pratili, voljeli i dali nam vjetar u leđa. Ogromni zagrljaj šaljem mojoj CBS obitelji, a pritom ne mislim samo na ekipu, nego na stvarno sve vas. Mama, prestani plakati”, napisao je Sobin koji je ovom objavom zapravo istaknuo stav cijele glumačke ekipe.
Oni žele da se serija nastavi, a njihovo mišljenje dijeli i produkcijski tim.
- Mi smo imali ideju o tri ili pet sezona serije koja bi pratila radnju do početka 90-ih, do rata. Hoćemo li nastaviti snimati ili ne, ovisi o HRT-u. To je njihova odluka, a da se nas pita, vjerujem da bismo se svi odmah bacili na posao - rekao nam je producent serije Ivan Maloča koji je posebno ponosan na posljednju sezonu. Odlično je ispala, kaže, a radnja je završila u ljeto 1984. godine.
- Ja sam realan. Žao mi je ako se neće raditi sljedeća sezona jer ja sam spreman - ističe Maloča.
- Čini mi se da HRT ima odličan proizvod i znam da se “Crno-bijeli svijet” gleda i izvan Hrvatske. Bila bi prava šteta da ne nastave jačati taj brend koji su izgradili. Ako HRT izričito odbije daljnju suradnju, a neka druga televizija pokaže interes, zašto ne, možda ćemo druge sezone gledati i na nekoj drugoj televiziji - hipotetski je zaključio Maloča. Da “Crno-bijeli svijet” ovisi o HRT-u, potvrdio nam je i glavni scenarist i redatelj serije Goran Kulenović.
- Ne znam što bih vam rekao jer sve to ide vrlo sporo, još od prve sezone. Tako mi je bilo i s “Bitangama i princezama”. Dosta je to spor mehanizam donošenja odluka - rekao je Kulenović i dodao da to automatski usporava i proces nastanka nove sezone.
Potrebno je godinu i pol do dvije za nastanak nove sezone dramskog programa, objašnjava. Pripreme i istraživanja traju tri mjeseca, za scenarij i sve dogovore te angažiranja treba godinu dana, potom tri mjeseca za snimanje i još šest mjeseci za montažu.
- Mi trenutačno nemamo ništa spremno jer je prekomplicirano raditi i planirati unaprijed sezone, koje će se možda snimati. To je jedan od ljepših poslova koje čovjek može raditi. Iskreno, mi se mučimo s budžetom, zbog toga se ne možemo maknuti iz Zagreba, i to nam je problem. U ovoj smo se sezoni snašli i glumci nisu išli na more, nego na Jarun, ali bilo bi idealno da u sljedećim sezonama možemo otići u Dubrovnik ili Split. To bi obogatilo seriju. Dosad smo raspolagali s manje od milijun kuna po epizodi.
To su normalni budžeti za dramsku seriju, ali problem je što mi nismo prosječna dramska serija jer se vraćamo u prošlost i scenografijom i kostimografijom, odnosno u svim elementima. Prema mojem mišljenju, rješenje bi bila regionalna koprodukcija jer se serija gleda i izvan Hrvatske pa to valja iskoristiti, no pitanje je sada je li takvo što moguće - zaključio je Kulenović. Idealan je plan, kaže, zaokružiti cijelo desetljeće.
Imaju budžet
No, na kraju je na HRT-u da donese odluku o snimanju novih sezona pa smo s njima odlučili provjeriti informacije o završetku “Crno-bijelog svijeta” i mogućnosti snimanja novih sezona.
“Riječ je o seriji neovisnog proizvođača, odnosno produkcijske kuće Interfilm koja ju je snimila za potrebe Hrvatske radiotelevizije sukladno članku 11. Zakona o HRT-u, prema kojem je javni servis dužan najmanje 15 posto svoga godišnjeg budžeta utrošiti na nabavu djela vanjske produkcije. 25. ožujka emitirana je posljednja epizoda treće sezone serije “Crno-bijeli svijet”, dakle radi se o redovnom završetku treće sezone, što je HRT cijelo vrijeme i naglašavao.
HRT je 15. ožujka objavio javni poziv za nabavu programa od neovisnih proizvođača audiovizualnih djela, koji je otvoren do 15. travnja. Prema tome, postoji mogućnost da se serija nastavi”, odgovorili su nam s HRT-a i tako stali na kraj najgorim prognozama o “gašenju serije” nakon ovotjednog kraja treće sezone.
Ukupno 36 epizoda serije “Crno-bijeli svijet”, koja po sezoni stoji oko 12 milijuna kuna, snimalo se, kažu nam, na više od 100 lokacija, a u svakoj je sezoni glumilo oko 160 glumaca. No, tu je i produkcijska ekipa zaslužna za sve ono što gledatelji ne vide.
- Bilo je tu problema s autorskim pravima za glazbu, nabava oldtimera, morali smo micati klima-uređaje, čistiti grafite sa zgrada, nabavljati namještaj i kostime, a za sve to potrebno je bilo i istražiti što se događalo koje godine - objašnjava nam producent Ivan Maloča.
Pokušavali su se vratiti u to doba vodeći se dokumentarnim materijalom, objasnio nam je direktor fotografije Mario Sablić.
- U trećoj smo sezoni neke scene iz prošlosti prikazali crno-bijelo, dok smo u ostatku serije pojačali kolorit i po tome je ova sezona posebna. Cijela serija ima iznimno pozitivan odjek i smatram da bi se trebala nastaviti - rekao je Sablić.
Poseban je izazov prikazivanje određenog doba u prošlosti bio za scenografiju i kostimografiju koje su, složit će se mnogi, jednako važne u seriji kao i sami likovi.
- Prijatelji su mi donosili obiteljske fotografije iz tog doba za inspiraciju, a nabavila sam i stare Burde s krojevima koji su dobro došli jer se većina kostima šivala na temelju vizualne inspiracije stvarnih događaja iz tog doba, kao što su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, izbori za Miss Jugoslavije, senzacionalna Mimarina izložba u Vili Zagorje, ali i satovi aerobika s kojima kreće val jačeg kolorita. Mnogo toga je iz second hand shopova, a dio je i iz našeg fundusa - nabraja kostimografkinja Katarina Zaninović.
- Iako, kopala sam ja i po ormarima ljudi koji su se željeli riješiti svojih starih stvari. Svaki glumac i svaki statist, njih oko 160 po sezoni, morao je proći kroz naše ruke jer su svi oni morali proći transformaciju u prošlo vrijeme. Čak i one masovne situacije, kao što su nastava u školi ili koncert, prolazile su isti tretman - objašnjava kostimografkinja Zaninović koja se ekipi pridružila u trećoj sezoni, nastavivši rad kolegice Ivane Zozoli.
No, koliko god projekt bio zahtjevan, napominje da jedva čeka nove sezone.
Gramofonske ploče
Slične je muke prolazio i scenograf Mario Ivezić koji je radio na posljednje dvije sezone.
- Najteže je bilo rješavati probleme namještaja i posebnih rekvizita poput gramofonskih ploča, starih novina, iskaznica i osobnih karti. No, imao sam odličnu ekipu pa smo se snalazili na sve moguće načine. Nije sve moglo biti autentično jer smo mnogo toga sami proizveli. Posuđivali smo scenografiju od privatnih poznanika, nalazili preko oglasa, nešto smo vadili iz svojih skladišta - ispričao nam je Ivezić.
S najvećim su se problemom, kaže, susreli kada je prodan stan Dunje Bertalan, lika Elizabete Kukić, koji se koristio kao lokacija za snimanje u prve dvije sezone pa su u 12 dana sami u studiju sagradili cijeli stan od knaufa po uzoru na pravi.
- Stan je kupio jedan odvjetnički ured i bili su spremni odgoditi renovaciju i pustiti nas da snimamo unutra par dana, no nama je odgođeno snimanje za proljeće i morali smo se snaći na drugi način, odnosno sagraditi stan. A problem je bilo što je u tom pravom stanu bilo mnogo autentičnog namještaja i dekoracija, koje smo također morali ponovno naći ili izraditi jer se serija radi sezonu po sezonu, pa ništa ne “čuvamo”.
Tako smo i sada sav namještaj, koji smo nabavili i posudili, morali vratiti, a ako se bude snimala nova sezona, opet ćemo sve iznova morati nabavljati i izrađivati. K tome, kada bismo i sačuvali sve za neizvjesne sljedeće sezone, nemamo prostor da sve to pohranimo jer bi bio potreban prostor od 1000 četvornih metara da sve stane u njega - otkrio nam je Ivezić koji je sa svojom scenografskom ekipom radio od 12 do 14 sati dnevno.
Na kraju, kada pogledaju seriju, sav rad, trud i muka se isplate, kaže, i sve bi opet ponovio.
- Kad Kulenović preda epizode na HRT, svi mi glumci se dogovorimo za termin, okupimo u produkciji u Interfilmu, uzmemo kolu i kokice i zajedno odgledamo tri epizode. Tako je otpočetka, vrlo simpatičan ritual koji njegujemo, komentiramo se međusobno i motiviramo - rekao nam je Karlo Maloča koji u seriji utjelovljuje buntovnog Žaca kojeg vidimo u posljednjoj sceni kako vlakom odlazi u vojsku, a nadamo se da ćemo vidjeti i kako se iz nje vratio.
Napokon serija u kojoj smo se emotivno povezali s junacima priče
Posljednja epizoda “Crno-bijelog svijeta” nije se doimala kao kraj. Istina, Žac je maturirao i otišao u vojsku, Kipo i Marina su se vjenčali, deda Rudi je umro, Jagoda je uspješno pokrenula biznis s butikom, a Una je napokon pala na udvaranje upornog beogradskog kolege…..
No, kako je vlak sa Žacom napustio zagrebački Glavni kolodvor, a nekima od nas stisnulo se grlo jer nismo željeli reći “zbogom”, priča o Zagrebu ‘80-ih jednostavno se nije činila gotovom! Ako doista Hrvatska televizija štedi na ovako kvalitetnom dramskom programu i ne želi više financirati daljnje sezone, opravdano je još jednom postaviti pitanje o svrsi javne televizije. Ja bih doista voljela da se mojih 80 kuna koje svaki mjesec plaćam kao preplatu HRT-u iskoristi za nastavak snimanja moje omiljene domaće televizijske serije. I naivno vjerujem da u tome nisam jedina.
Zašto je “Crno-bijeli svijet” tako dobra serija?
Prije svega zato što smo se uspjeli emotivno povezati s junacima priče. Casting (podjela uloga) je napravljen tako dobro da se gotovo svaki od tih likova živo i vjerodostojno razvijao pred našim očima. Jelena Miholjević je doista na vrhuncu svoje glumačke zrelosti, kao Ksenija Kipčić je utjelovila, priznajem, dijelom i moju mamu. Podjednako je dobra i Anica Dobra kao Jagoda Miličević, beogradska snaha u Zagrebu, koja je naprosto neodoljiva. Slavko Sobin kao fotograf Žungul mnogo je više od urnebesne narančaste fudbalerke koju je isfurao u upravo završenoj sezoni, a i cijeli niz mladih glumaca (Karlo Maloča, Kaja Šišmanović, Ivan Validžić...) pokazao je kako se jako dobro snalazi pred kamerama. Sve nas je to podsjetilo na vrhunske dramske proizvode uz koje smo (mi stariji) odrastali, a u čemu je Televizija Zagreb bila posebno jaka. “Crno-bijeli svijet” stoji uz bok i “Smogovaca” i “Velog mista” i “Gruntovčana”... Seriji Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića uspjelo je ono što nijednoj od suvremenih domaćih televizijskih serija nije: rekreirati uvjerljiv svijet nedavne prošlosti (unatoč produkcijskim teškoćama), stvoriti priču i karaktere kojima vjerujemo, a i neprestano nas zanima što je bilo dalje.
Stoga, nadamo se da ovo ipak nije bilo “zbogom” i da ćemo vidjeti nastavke svoje omiljene serije. (Pavica Knezović Belan)