Kad sam je ugledao, učinilo mi se da ovih pola stoljeća što je stajalo među nama nikad nije postojalo. Odmah sam je prepoznao! Znam, godine su prošle od našeg posljednjeg susreta, ali meni je Erica ostala ista kakva je i bila u Dubrovniku, onog davnog ljeta 1968. godine. A kad mi se nasmijala - jer i ona je mene odmah prepoznala - srce mi je zaigralo, rekao je Ibrica Jusić, dok je u zagrebačkom HNK pripremao gala koncert uz 54. obljetnicu glazbene karijere. Zbog toga je u Zagreb došla njegova davna ljubav, Amerikanka Erica Roland.
Ibrica i Erica upoznali su se u Dubrovniku prije 50 godina, nakon njegova koncerta na skalinama. Osvojila ga je osmijehom, a taj su vrući kolovoz proveli ne razdvajajući se.
- Bio sam njezin specijalni turistički vodič, a to ljeto pamtim po njezinu osmijehu - kaže glazbenik, koji se sa svojom simpatijom morao oprostiti prvih dana jeseni 1968. jer se Erica morala vratiti doma, u New York.
Neko vrijeme dopisivali su se, no kako su godine prolazile, pisma su postajala sve rjeđa...
A onda je lani Erica svojeg Ibricu našla putem zajedničkog poznanika, a on ju je pozvao da prvom prilikom posjeti Hrvatsku.
- Poklopilo se da je mogla doći baš na moj koncert u HNK, što mi je iznimno drago. Bila je moja gošća na koncertu, a vikend smo proveli u Zagrebu. Danas je vodim na Plitvice pa u Trakošćan. Nikad tu nije bila, želim joj pokazati kako je tamo lijepo - kaže Ibrica, koji je tijekom Ericina boravka u Zagrebu svoju simpatiju odveo i na romantičnu večeru.
- Uživali smo u morskim specijalitetima: bakalaru na žlicu i ukusnoj salati od ribe i povrća. Svaki Ericin zagrebački dan počeo je s buketom cvijeća s kojim sam je dočekao i u petak na aerodromu. S cvijećem ću je i ispratiti u srijedu, kada leti doma. Hoćemo li se nakon ovog susreta još vidjeti? Ne znam. Rado bih rekao da, ali premda me je Erica pozvala da je posjetim u New Yorku na proljeće, teško mi je, zbog poslovnih obaveza, reći hoće li se to moći ostvariti - sjetno kaže Ibrica.
