PRISJETILA SE RANIH DANA

ISPOVIJEST OPERNE PJEVAČICE MARTINE TOMČIĆ 'Početkom teških 90-ih dvije godine sam provela u samostanu, u Austriji...'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 21.07.2019. u 13:45

Zagreb, 011216.
Antena Zagreb organizirala je natjecanje skolskih bendova u akciji Glazbom reci stop maltretiranju!.
Na fotografiji: Martina Tomcic
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX
Sandra Simunovic / CROPIX

Martina Tomčić

Operna pjevačica i česta članica žirija raznih natjecateljskih televizijskih emisija Martina Tomčić u emisiji Informer Nove TV progovorila je o svojem privatnom životu. Intervju je dala vozeći se automobilom pa je pritom otkrila da više voli biti na vozačkom nego na suvozačkom mjestu, osim ako je s njom u automobilu njezin suprug.

- Važna mi je prvenstveno sigurnost. Ja sam vjerna Nijemcu jer sam sklona općenito germanskim zemljama i živjela sam deset godina u Austriji, a i Nijemac i njegova zvijezda garantiraju sigurnost. Nisam jednom iskusila da je dosta bitno biti u kvalitetnom i sigurnom autu, rekla je i otkrila da je prvi auto koji je vozila bio Peugeot s lavićem 206.

Martina je dugo u javnom životu, što znači da je izložena i lijepim i ružnim stvarima i kritikama. Evo kako se nosi sa svime.

- Moj muž uvijek kaže 'da je meni biti pet dana ti'. Kroz cijelu svoju karijeru i školovanje sam se morala naučiti nositi s kritikom, ocjenjivanjem i odbijanjem. Ja sam načelno osoba koja je senzibilna, dakle, nisam baš imuna na ružne riječi, ali toliko sam se izvježbala i isprakticirala da ona poznata 'na jedno uho unutra, na drugo van' u mom slučaju zbilja funkcionira, objasnila je.

Važno joj je, kaže, kako je odjevena, ali joj je bitno i da odjeća koju nosi bude udobna i praktična.

- U pravilu su to tako nekakve crne malo široke kombinacije, ali da se sad pretjerano opterećujem - ne. Ono što volim su cipele i torbice. To bi bila moja mala ženska crta, kaže.

Zanimljiv je odgovor dala na pitanje je li ikad bila zabrinuta za stanje svojih financija.

- Kako da ne. Mislim da ne postoji čovjek koji nije prošao financijsku katarzu. Ja sam konkretno tada ’92., da bih uopće mogla boraviti u Austriji, našla smještaj u jednom samostanu časnih sestara kojima sam kao protuuslugu za smještaj i hranu davala satove pjevanja, klavira, držala sam im zbor i zapravo sebe obogatila za jednu iskustvo koje doista je malo kome omogućeno, a to je da živi dvije godine s časnim sestrama, prisjetila se.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo