- Što sam starija, moja konkurencija je sve mlađa - nasmijala je svojom izjavom Josipa Lisac okupljene na nedavno održanoj dodjeli Porina u splitskoj Spaladium Areni, gdje je još jednom dobila potvrdu svoje jedinstvene glazbene osobnosti u vidu priznanja za najbolju žensku vokalnu izvedbu pjesme 'Tebi putujem', u suradnji s grupom Chui, piše Slobodna Dalmacija.
Josipa je blistala u kreaciji akademske slikarice Dine Jakšić Pavasović, s njezinom je majkom Idom Stipčić Jakšić, modnom dizajnericom iz bračkoga Donjeg Humca, veže dugogodišnje prijateljstvo i poslovna suradnja, pa je nekako bilo logično da diva domaće glazbene scene "snimi" njezinu ništa manje umjetnički nastrojenu kćer. Porinima najokrunjenija pjevačica (ima ih čak 18) u mladim ljudima odavno pronalazi nadahnuće i rado s njima surađuje, baš kao i u slučaju grupe Chui.
- Nove generacije se trebaju pojavljivati, ne može to stati. U krajnjoj liniji to pokazuje moja suradnja s Chui bendom, a oni su trideset godina mlađi od mene. Za njih nisam znala prije godinu i pol, kad smo krenuli sa suradnjom, ali sam saznala. Sviraju svjetsku glazbu - hvali Josipa mlade glazbenike, radujući se što je 25. Porin okupio neke nove, mlade glazbene kreativce.
- Na dodjeli je bilo iznimno puno ljudi koji imaju nekakva nova, svježa glazbena razmišljanja, što su i pokazali. Nagrada Porin objedinjuje široku lepezu glazbe, možda i komercijalniju, prihvatljiviju glazbu, što je sve izuzetno potrebno. Generacije moraju pristizati, pa nemre to stati... Evo, Boris Štok, primjerice. Boris je fenomenalan, uopće njegovo glazbeno razmišljanje, kako on pjeva... Isto smo se grlili i ljubili ovdje u Splitu, jer je to što sada radi sam, nakon odlaska iz benda Quasarr, predivno.
Mi se inspiriramo jedni drugima. Taj mlađi svijet dolazi sa svojim mentalnim sklopom i glazbenim svjetonazorom, a meni je to sve provokativno i sviđa mi se. Sve što ne znam, naučit ću, saznat ću. To mi se dopada - veli iznimna pjevačica, dodajući kako sve njezine suradnje s mladim glazbenicima uvijek počinju na isti način: nazovu je, da, Josipu uvijek nazovu, i pitaju je sviđa li joj se to što joj predlažu. I da, spremni su je čekati ako se suradnji u prvi mah ispriječe neke objektivne okolnosti.
Josipin nastup u Spaladium Areni u Splitu
- Znam kad mi se nešto sviđa, sretna sam što imam tu osviještenost da mi se nešto sviđa. I da to radim s ljubavlju. Nema tu kalkulacija u stilu: "Joj, sad je ovo super, to će biti hit." To se možemo šaliti, važno je napraviti dobro. Često mi ljudi kažu da sam prije vremena, ali to nije istina. Ja sam u vremenu, samo puno njih jako kasni. Oni su zakasnili, a ja sam otišla. I onda jednoga dana zazvoni telefon od nekih koji se nisu ni rodili kad sam počela nastupati i koji me razumiju.
Ne znam je li me moja generacija shvatila, danas me možda bolje shvaćaju, ali oni koji imaju 30 manje puno me bolje razumiju - objasnila je Josipa, iskreno priznajući kako je putujući prema Splitu puno razmišljala o Oliveru Dragojeviću. Znala je da ga neće imati priliku sresti u Spaladiumu, jer je Oliver zbog svojega zdravstvenog stanja radije izabrao praćenje TV prijenosa u obiteljskom okruženju. Trenuci u kojima se proglašavala njegova nagrada za životno djelo duboko su je dirnuli.
- Teško je to... A kako je tek njemu?! Bože sveti... Ne znam što bih rekla. Znate što?! Oliver Dragojević... Slušala sam što su rekli Siniša Škarica, Gibonni i Petar Grašo, ali ja imam svoju riječ za njega. To vam je ona situacija kad imate osobnu kartu - podignula je Josipa dlan u zrak kao znak legitimacije.
- To je Oliver. Glazbenik, koji ima svoj identitet. I on je to kroz život izgradio. To je najjače, najteže i zapravo najvažnije - izgraditi svoj glazbeni identitet. E, to je Oliver napravio – naglasila je Josipa Lisac za Slobodnu.
– Ako stvarno želiš napraviti nešto dobro, uvijek je teško. I prije je bilo i sada. Danas imate jako puno informacija, ali u tome leži i zamka. Kad sam imala 17 ili 18 godina, morala sam teško dolaziti do snimaka, a kad sam poželjela svoj album i da to napravi Karlo Metikoš, bilo je to jezivo teško. Danas ti se čini da nešto tamo pritisneš i dobiješ informaciju, ali u tome je i zamka. Nije to sve baš tako... Ipak morate raditi na sebi, zaintrigirati, zavesti ljude i uvijek ih iznova osvajati kad god se popnete na scenu. Svaki uspjeh, svaki aplauz mora biti zaslužen. Netko će reći da je uspjeti lako, ali to nije istina, užasno je teško uspjeti. Što si stariji, što idu godine i vrijeme, sve je teže i teže.