ALEN ISLAMOVIĆ

LEGENDA YU-ROCKA O NOVOM BIZNISU Jedan je od najvećih uzgajivača lješnjaka u tom dijelu BiH: Nosio sam ih na analizu u Švicarsku, ostali su zapanjeni

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 19.05.2019. u 21:37

Ronald Goršić / CROPIX

Supruga Marijana je naslijedila dio zemlje u Bihaću, a dio je sam kupio. Analiza zemlje pokazala je da je riječ o pjeskovitom tlu,  stvorenom za uzgoj lješnjaka. Sada na plantažu dolazi nakon svakog koncerta da napuni baterije. Donese ležaljku, natoči čašu vina i ne treba mu, kaže, ništa više

Pogledaj oko sebe. Oblaci kao nacrtani, zelenilo i mir, a sve što čuješ je cvrkut ptica, huk hladnog vjetra s Plješivice i šum moje rijeke Une. Ima li ljepše muzike?

Tim riječima dočekala nas je legenda YU-rocka, pjevač Divljih Jagoda i posljednji pjevač Bijelog dugmeta, Alen Islamović na svom imanju u rodnom Bihaću. Ovdje, pod obronke Plješivice, došli smo uvjeriti se u priču koja već dulje vrijeme kola estradom - da je Alenu dosta svirke pa je mikrofon odlučio zamijeniti motikom. Alen se smije, nije baš, kaže, tako, ali priznaje da mnogo vremena provodi u ovom malom komadiću raja.

Sa 1800 stabala Alen je, naime, postao jedan od najvećih uzgajivača stabala lješnjaka u zapadnom dijelu BiH.

 

Uloga žene

Ima tri plantaže prostrte na oko 25 tisuća četvornih metara zemlje, a stabla koja su sada stara svega nekoliko godina još su premalena da bi davala mnogo plodova. No, zahvaljujući pjevačevoj pažnji i brizi sigurno će stasati. Dok za dobrodošlicu toči čašu graševine na svježem zraku, Alen nam otkriva kako je do svega došlo. U odluci da se uhvati poljoprivrede ulogu je imala i pjevačeva dugogodišnja supruga Marijana, žena s kojom ga još uvijek veže srednjoškolska zaljubljenost i s kojom ima dvije kćeri.

 

- Supruga je naslijedila dio zemlje ovdje u Bihaću, a dio sam kupio i razmišljali smo što bismo mogli zasaditi. Analiza zemlje, bez koje ne možeš početi, pokazala je da je ovo pjeskovito tlo kao stvoreno za uzgoj lješnjaka. Ovdje je Una na samo nekoliko koraka i čini se da je baš na ovom mjestu gdje sada stojimo bilo prije nekoliko stotina godina neko njeno jezero ili pritok. Zbog toga je tlo sedreno i pogodno za ovakve kulture. Stoga smo krenuli istraživati kako bi bilo uzgajati lješnjake. U to vrijeme o lješnjacima gotovo ništa nisam znao, osim što sam ih tu, uz obale rijeke, nekada, kao dijete, morao brati kada bi me poslali.

Malo po malo učio sam, rješavao papirologiju za uvoz sadnica iz Europske Unije i sada smo tu, na plantažama koje zajedno imaju više od 1800 stabala - govori nam Alen dok nevjerojatnom pedantnošću obilazi svaki pedalj svoje plantaže. Čupka korov oko lješnjaka, reže mladice kako bi se formiralo bujnije stablo, kosi neželjenu travu... S neskrivenim zanosom govori da će tu, baš tu pokraj umjetnog bazena za navodnjavanje, niknuti nadstrešnica kako bi se u svako doba dana moglo uživati na otvorenom. Samo nekoliko desetaka metara od plantaže biserno je čista rijeka Una, pa se Alen i njegovi gosti redovito i okupaju, a potom na plantaži otvore koju bocu vina i iznesu domaće suhomesnate proizvode. Sasvim dovoljno za idealan provod.

 

Čokolade

- To je moj mir i moje zadovoljstvo. Ovamo dolazim nakon svakog koncerta kako bih napunio baterije. Donesem ležaljku, natočim čašu vina i ne treba mi ništa više - otkriva Alen koji je, kaže, saznao da stabla lješnjaka plodove daju i do stotinu godina. Želja mu je stoga da biznis, nazvan Lješnjak s Une, jednoga dana naslijedi njegov unuk ili, što mu je nada, više unuka. S obzirom na dugotrajnost plantaže, Alen kaže da će se i praunuci moći “zabavljati poljoprivredom”, a ako im se to ne bude dalo, “barem će imati što prodati”.

Kako bi bio siguran da će plan uspjeti, Islamović je, kaže, morao mnogo učiti o lješnjacima. Saznao je tako da najbolje plodove daju takozvani istarski lješnjaci, koje je zasadio uz nekoliko sorti engleskih. Baš ti, istarski, kao da su čekali na pjevača kojeg pamtimo po legendarnim hitovima bivše države poput “Đurđevdan”, “Motori” ili “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, “Ružica si bila”.

- To je sorta koju su još zvali i Titovi lješnjaci, zato što je Tito naložio svojim agronomima da mu uzgoje sortu koja bi mogla uspijevati u ovakvim područjima. To je poseban plod. Otkako sam u lješnjacima često znam pokupovati sve vrste čokolada s lješnjacima i oprati ih samo kako bih okusio lješnjak. Odmah znam prepoznati koji je istarski, jer je cijenjen u cijeloj Europi. Mnogo je veći i ukusniji od ostalih. Kada naiđem na neku drugu sortu, čudim se kako sam to prije mogao jesti, jer je okus neusporediv s ovim krupnijim. Njih kada jedeš, kao da jedeš čistu Nutellu - priča nam Alen.

Ronald Goršić / CROPIX
 

Ističe da je svoje lješnjake nosio i na analizu u jedan švicarski laboratorij, gdje su, tvrdi, bili iznenađeni što se lješnjak te kvalitete može uzgojiti u Bihaću.

- Sada dobivam oko sto kilograma ploda, stabla su još malena, no računam da bih za nekoliko godina mogao imati unosan biznis. Prosječno stablo, kada je razvijeno, daje od pet do dvanaest kilograma lješnjaka. Već iduće godine počet ćemo uzgajati i sadnice Lješnjaka s Une za tržište. Što se samog lješnjaka tiče, kupce nije nikakav problem pronaći. Za moje lješnjake već su zainteresirane i neke velike tvrtke, poput Ferrero Rochera, jer su oni uvijek u potražnji za plodom dobre kvalitete za svoje slatkiše. A i samo, ovdje u Unsko-sanskom kantonu, ima barem 30 slastičara koji bi kupovali plod već sada da ga imam. Prodaja nije upitna - objašnjava Alen Islamović.

Kaže da sa samom plantažom nema mnogo posla. Potrebno je dohranjivati tlo i redovito micati korov kako bi nastala djetelina koja lješnjacima odgovara. Sa šogorom je, tako, u samo dva dana pokosio sve tri plantaže, a posao su u vrijeme našeg dolaska baš završavali.

- Za nekoliko dana krenut ćemo u zalijevanje, imam strojeve, imamo vode u izobilju, tako da je sve riješeno. Najviše je, zapravo, posla s formiranjem stabala, jer lješnjak raste u grmu koji je potrebno stalno obrezivati kako bi se formirao u stablo - kaže Alen otkrivajući da mu ovo nisu prva iskustva s poljoprivredom. Njegova je obitelj u Bihaću, dok je Alen još bio dječak, uzgajala hranu na velikom imanju u današnjem centru grada. Stoga je Alen često pomagao na polju, a kada bi se otac naljutio na njega sakrio bi se u grmove rajčice, kroz smijeh nam govori.

Kafić u Bihaću

A nije mu ovo ni prvi izlet u biznis. Još od razdoblja Bijelog dugmeta krajem osamdesetih Alen kaže da je naučio kako ne treba računati samo na novac s estrade.

 

- Uvijek sam se bavio još nekim poslom, mislim da je to jako važno. Ima pjevača koji zarade jako mnogo, potroše, a kasnije nemaju ništa, gotovo da su na prosjačkom štapu. Ja sam odavno rekao da si to neću dozvoliti. Prvi ozbiljniji zarađeni novac uložio sam u kafić ovdje, u Bihaću. Problem je samo bio što je bio smješten u vojnoj zgradi gdje su živjeli piloti JNA sa Željave, ali sam uspio nekako ishoditi generalsku dozvolu za točenje alkohola. Tako je to bila jedina slastičarnica koja je točila alkohol, a kolače smo imali reda radi - prisjeća se. Uslijedio je noćni klub, neko se vrijeme bavio i distribucijom pića lokalima, a činjenica da je bio megapopularna zvijezda bivše države uvijek je dobro došla kada bi trebalo otvoriti neka vrata.

Već godinama u Bihaću djeluje i njegov teniski klub u koji, kada ga je pokretao, teško da je itko vjerovao. Danas se radi o klubu s više od 160 aktivnih tenisača, dolaze mu mladi i stariji željni rekreacije, a igra se na tri lijepo uređena zemljana terena, što klub čini jednim od najuređenijih u području. Zaigra često i Alen, uz obilazak lješnjaka to mu je omiljena rekreacija kada je u Bihaću, jer s obitelji veći dio vremena živi u Zagrebu.

Ronald Goršić / CROPIX
 

Teniski klub

- Teniski centar Stans nalazi se na gradskoj lokaciji, a ja sam ovdje osnovao teniski klub Una Gem prije 11 godina. Tu često održavamo razne manifestacije, igra se svakodnevno. Na Tenis fest nam dolaze veterani iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije, čak i iz Amerike dolaze neki moji dragi prijatelji. Oživjeli smo tenis u Bihaću. Imam četiri velike ljubavi u svom životu. Prva je obitelj, druga rock and roll, treća moji lješnjaci, a četvrta tenis - odgovara Alen na pitanje koliko to sve lica ima, a za koja dosad nismo znali.

Iako dane rado provodi među svojim stablima, nije točno da je, kako su neki napisali, “ostavio mikrofon i uzeo motiku”. Štoviše, moglo bi se reći da je Alen u svojoj itekako aktivnoj fazi. Upravo se vratio s vrlo uspješnog koncerta u Istanbulu, a letimičan pogled na njegov raspored otkriva da će do sredine ljeta odraditi još više od petnaest koncerata u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Rumunjskoj... U sve to uspio je ugurati i rad na novom samostalnom albumu “Tajno” za Croatia Records. Dok nakon napornog dana u polju sjedimo u njegovoj kući u Bihaću, Alen spremno uzima gitaru i svira taktove svojih novih hitova.

- I dalje sam na turneji, samostalno, ali i s Bijelim dugmetom i Goranom Bregovićem, kojem sam prije nekoliko godina poklonio nekoliko sadnica lješnjaka. Oduševljen je jer mu sad stabla rađaju plodove i dobio je svoje nove susjede - vjeverice. Imam u planu mnogo  koncerata od Slovenije do Makedonije. Na albumu ‘Tajno’ pripremio sam jedanaest novih pjesama, ali će se na CD-u naći i ponešto starih koje smo malo preradili, ukupno 17 kompozicija - otkriva Alen. Tako će, primjerice, veliki hit “Lopov”, koji je otpjevao u duetu s Indirom Radić, doživjeti svoju novu obradu, što će se sigurno svidjeti obožavateljima.

Alen će 7. i 8. lipnja nastupiti prvi put u festivalskom dijelu CMC festivala u Vodicama, gdje će predstaviti novi hit “Nije mi dobro”, koji je otpjevao u s  Enelom Palavrom.

- Oko  novog CD-a  okupio sam interesantnu ekipu. Ima glazbenika iz Divljih jagoda, Crvene jabuke, Zabranjenog pušenja, kao autor pojavljuje se i Miro Buljan, ali i Kiki iz grupe Piloti iz Beograda. Rajko Dujmić i ja napravili smo odličnu baladu -  kaže pjevač.

Žao mu je samo, otkriva za kraj, što se priče s lješnjacima nije sjetio prije barem deset godina, da malo dulje uživa u toj ljepoti.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo