POZNATA GLUMICA

MIA BEGOVIĆ PROGOVORILA O SVOJOJ POKOJNOJ SESTRI ENI 'Ne da komuniciram s njome, već razmišljam neprestano o njoj, točno znam što bi mi rekla o svemu'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 15.01.2017. u 12:49

Zagreb, 090117.
Koranska 2.
Mia Begovic, televizijska, kazalisna i filmska glumica.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / HANZA MEDIA

Nakon više od tri desetljeća iskustva na kazališnim pozornicama, pred filmskim i televizijskim kamerama, Mia Begović pred svojom publikom govori vlastiti tekst. Svojih je 30 kreativnih godina odlučila zaokružiti monodramom “Sve što sam prešutjela”, ovaj tjedan premijerno prikazanom na sceni Vidra, na glumičin 54. rođendan 11. siječnja. Na dar je od prijatelja, peljeških vinara, stigao i vrhunski Dingač.

Iako je Mijinu monodramu prošlo ljeto publika već mogla vidjeti na turneji po hrvatskom jugu, ali i u Zagrebu, glumica je poželjela svoj jubilej proslaviti upravo okružena dragim ljudima, dijeleći s njima segmente vlastitog života i iskrene emocije kroz monodramu “Sve što sam prešutjela”.

Uz obaveze u matičnom kazalištu Kerempuh, Mia je u proteklom razdoblju pisala svoju monodramu, ali i mnogo radila. U protekle dvije godine glumica je igrala na kazališnim daskama i izvan Hrvatske. Na poziv tuzlanskog teatra igrala je u predstavi “Big Sister”, nastaloj prema knjizi Milane Vlaović. Pred njom je i u ovom trenutku veliki izazov suradnje s inozemnom produkcijom.

Zla maćeha

- Naime, već dva mjeseca traju probe mjuzikla “Pepeljuga” u kojemu igram zlu maćehu, jednu od glavnih uloga. Riječ je o mjuziklu Emotion produkcije od kojega se puno očekuje jer su prava otkupljena izravno s Broadwaya - najavljuje glumica.

Monodramu “Sve što sam prešutjela” pisala je više od godinu dana.

- Kako su se u mom životu događale stvari koje su iz temelja promijenile moju nutrinu, kao i pogled na svijet - prvo odlazak mog tate, a zatim i Ene - već jako dugo, 20 godina, imam potrebu nešto reći. Naime, u javnost često izlazi ono što javnost prepozna kao istinu, a ono što nam se uistinu događa, što nas formira, ne izlazi ili, barem, nije točno artikulirano. Ta spoznaja mi je bila okidač da sjednem i napišem monodramu - kaže Mia Begović koja još od dubrovačkih gimnazijskih dana vodi dnevnik, intimne, vrlo fragmentarne zabilješke. Bile su joj od koristi u pisanju scenske forme.

Gimnazijski dani

- Preselivši se u gimnazijskim danima iz Trpnja u Dubrovnik, bila sam izuzetno osamljena, imala sam potrebu zapisivati misli. Pokraj svih proba u Linđu i Leru, opet sam imala slobodnog vremena na pretek i jako mi je nedostajao dom, moja kućica, moja seka koja je već bila otišla u Zagreb. Sjećam se da mi je profesorica hrvatskog jezika dala pet plus na moju zadaćnicu u kojoj sam se jednako tako raspisala na čak trideset i četiri stranice. Kasnije, kad sam uhvatila 18, 19, 20 godina, sjećam se - možda zbog šoka preseljenja u Zagreb, možda zbog nelagode odrastanja - bila sam posve nesvjesna, kako sebe tako i života oko sebe. Bilo je to razdoblje mladalačke borbe za sutrašnjicu tijekom koje kao da nisam shvaćala da sam sada i tu. Nisam cijenila svaki proživljeni dan, nisam u njima uživala kao što to znam danas - sjeća se glumica formativnih godina.

Kad je riječ o pokojnoj sestri Eni Begović, u monodrami će se doznati intima njihova odnosa koji je u Mijinim mislima prisutan svaki dan, godinama poslije sestrine smrti.

- “Misli mi se transportiraju kada pričam s njome, kao da ih teleportiram”, citat je iz monodrame. Ena je i danas toliko sastavni dio mog života, ne da komuniciram s njome, već razmišljam neprestano o njoj, točno znajući što bi mi rekla o svemu što me okružuje. Ena nije, naime, nikad osuđivala ljude, uvijek bi ih prvo saslušala, a onda se voljela svemu dobro našaliti. Bila je majstorica u tome da neugodne situacije okrene u vrhunske anegdote. Sjećam se, jednom sam u jednoj predstavi pjevala, bila sam očajna, to mi je bila teška zadaća. Nakon što je odgledala predstavu, Ena mi je ostavila cvijeće uz čestitku “divna si glumački, a propjevat ćeš u raju”. To je bila Ena. Moja sestra i prijateljica. Vrlo duhovita osoba, virtuoz dobrohotne ironije - tumači dimenziju karaktera Ene Begović koju se ponajmanje javno spominje.

Inat i ljubav

Prva osoba kojoj je na uvid pružila tekst monodrame bila je njezina kći Maja Lena Lopatny, danas magistra novinarstva i TV voditeljica.

- Bilo mi je važno da mi kći da zeleno svjetlo. Istu sam večer odnijela tekst i Aniti Matić Delić, vrhunskoj glumici i dragoj kolegici, i zamolila je da bude uz mene cijelo vrijeme nastajanja predstave. Anita mi je mnogo pomogla svojim golemim strpljenjem, ali i znanjem i vještinom - zahvalna je kolegici.

Kroz život je, kaže, prati vrlo izražen inat. On ju je tjerao naprijed u situacijama u kojima je osjećala da je stranac, da ne pripada okruženju.

- Međutim, moj je glavni pokretač ipak bila ljubav, nipošto prisutni inat. Monodrama je posvećena mnogim ljudima koji su me emotivno formirali - kaže glumica kojoj 30 godina obožavatelji, i žene i muškarci, ostavljaju cvijeće, različite poklone i pisma u garderobi.

- Uistinu je lijepo dobiti cvijeće, a da ne znate od koga je. Bilo je i lijepih knjiga, zatim umjetničkih slika. Imam, recimo, dvije, tri slike gospodina Mateša koje mi je bio poklonio za moje premijere. Ako imate stotinjak uloga, od toga sedamdesetak glavnih, postoje ljudi koji vas prate, koji vas znaju od “Majstora i Margarite”, koji su vas gledali i kao Ifigeniju i kao barunicu Lehocku - dodaje Mia Begović.

Meditacija

Nikad sebe, priznaje, nije vidjela kao udanu ženu, iako se udavala dvaput, za Ronalda Lopatnyja i Željka Žnidarića.

- Ja sam toliko voljela svoj posao da sam mislila da mi se nikad neće dogoditi takva ljubav da pristanem na brak. Pa se dogodila. Danas, nakon dva braka, ne trčim za njom, dugo mogu biti sama. Ne trčim ni za kim, kao što ljubav niti ne odbacujem. Da, udvarača ima. Bilo bi prestrašno da ih nema. Ima ih, i lijepog su nivoa ophođenja. Obožavam zaljubljenost. I danas sam zaljubljena. I danas mi je u njoj teže jer sam djetinjastija, volim pokazati zaljubljenost, uzimam si više prostora i slobode. Javno sam uvijek izlazila sa svojim odabranicima, čak i na špici smo pili kavu zajedno, samo što medije rijetko zanima istina - priča glumica.

Od svakodnevne iscrpljenosti i napetosti opušta se meditacijom.

- Imala sam sreću i čast upoznati prof. dr. Silvu Altaras koja je doktorirala dva puta na Heidelbergu. Ona me je podučila osnove meditacije, dragocjene vještine kada putujete 12 ili 28 sati da negdje odigrate predstavu. Jer, kako nakon tolikog puta vratiti snagu i koncentraciju? Tih petnaest minuta u alfa stanju spasilo mi je više puta i glavu i predstavu - priča glumica koja se opušta i u svojoj vikendici na Mrežnici gdje piše, čisti, kuha, čita, tek kad se smrači silazi na rijeku.

Trenutačno nanovo iščitava Goetheovu “Ifigeniju”, prvi put čita “260 dana” Marijana Gubine, roman po kojemu je nastala i predstava u osječkom HNK.

Minimalizam crne

Vjeruje da znatiželja čovjeka čini živim, pa osim znanja o prirodi čovjekova karaktera, koje svaki glumac iscrpno stekne tumačeći tolike različite osobnosti, iskreno uživa u razgovorima o znanosti.

- Prijateljičin sin je na Sorbonni i proučava rad mozga i leđne moždine. Mene to, recimo, istinski zanima, ne u usko stručnom smislu jer nisam te struke, nego kao fenomen, doista uživam u novim spoznajama iz područja koje nije moje - priča Mia Begović, uvijek dotjerana, našminkana.

Mnoge odjevne predmete godinama čuva, u njezinoj je garderobi minimalizam crne. Petnaest crnih dolčevita, pet crnih hlača i suknji i deset malih crnih haljina.

- Gospođa Ingrid Begović, kada sam joj jednom komplimentirala kako uvijek senzacionalno izgleda, odgovorila mi je: “Mia, zapamti, što si lošije volje, to stavi crveniji ruž i veće naušnice i nitko neće vidjeti”. Dakle, kad vidite da imam crveni ruž, nije dobro. Ja bih, osobno, ženama preporučila - stvar je civilizacijskog nivoa - nikad ne izlazite bez tri kapi pudera, neka vam je kosa uvijek čista i nokti na svim prstima sređeni - završava Mia Begović.

Izdvajamo