MONAKO - Zvona s katedrale Svetog Nikole u Monaku označila su u subotu, 2. srpnja 2011. u 17.30 sati da je ta mala kneževina poslije dugog čekanja upravo dobila novu princezu. Nekadašnja južnoafrička plivačica, gospođica Charlene Wittstock postala je i crkveno - budući da je dan ranije civilno vjenčana za princa Alberta II. - prvom damom Monaka ili princezom od Monaka.
Nakon 29 godina čekanja, od pogibije veoma popularne Grace Kelly, mala državica na jugu Francuske, na Azurnoj obali, popunila je prazno mjesto uz princa suverena ili bolje: princ neženja dobio je 20 godina mlađu princezu da vrati sreću i radost stanovnicima Monaka.
Tamna sjena prošlosti
Naviknuti na crne događaje - tragediju princeze Grace Kelly (1982.), tragediju princa Casiraghija (dvije godine kasnije) i smrt princa Rainiera IV. (2005.), pogođeni rastavama princeze Caroline i burnim i nesređenim životom druge princeze Stephanie, građani Monaka su dočekali s oduševljenjem svoju novu princezu. Njoj su u čast skladali i odsvirali posebnu himnu, a pjevali su joj i pjesmicu “Jodie pasqua” sa stihovima koji najbolje govore o raspoloženju koje vlada u kneževini: “Dugo očekivana princezo, ušla si u naša srca!”.
Nije to bilo milijunsko vjenčanje kao nedavno u Londonu između princa Williama i Katie Middleton. Što je Monako prema gradu Londonu: svega 30.000 stanovnika od čega 6000 autentičnih Monačana koji uz francuski još prakticiraju i svoj jezik, konkurenciju talijanskoga i francuskoga, kakva je bila i njihova povijest.
Zatim, površina od dva četvorna kilometra ili, kako neki vole posprdno reći, jedne desetine pariškog Disneylanda. Ali, Monako je financijska sila i još uvijek porezni raj, koliko god se svjetske financijske institucije trudile dokazati da takav raj ne može više postojati na Zemlji.
U Monaku se princ nije vjenčavao do 1956. godine kada su se, za snimanja jednog filma, upoznali tadašnji neženja Rainier IV. i mlada hollywoodska zvijezda Grace Kelly. Ubrzo su vjenčani, ostali su zajedno do njene tragične smrti u nesreći 1982. godine. Njihov jedini sin i nasljednik, Albert, nije se ženio ni dok mu je otac bio živ i koji mu (da li zbog toga?) nije prepuštao vlast sve do svoje smrti 2005. godine.
Princ Albert bio je na ‘stand byju’ i kad je preuzeo kormilo kneževine, čekao je punih šest godina, koliko i traje njegova veza sa Charlene, da konačno riješi pitanje koje je mučilo specijaliste glamoura i trač-rubrika: što čeka sa ženidbom? Hoće li se brinuti za nasljednika (jer izvanbračna djeca ne mogu po statutu Monaka naslijediti očeve) ili će poslije 700 godina vlasti obitelji Grimaldi prepustiti vlast drugoj talijanskoj obitelji Casiraghi, odnosno najstarijem sinu Talijana Paola Casiraghija, koji je stradao na moru, i princeze Caroline.
Izgleda da takva kombinacija nije činila sretnom ni samu Carolinu, sudeći prema radosti koju je pokazivala na svakom koraku na bratovu vjenčanju. Svi tvrde da je uložila golemi trud u pripremu i organizaciju vjenčanja, da je uz mladoženju bila glavni pokretač i kreator konačnog programa koji se dopao svima koji su mu bili nazočni, i što se tiče glamoura, jer su u Monaku bile i okrunjene glave (belgijski kralj Albert II., švedski kralj Karl XVI. Gustaf te predstavnici dinastija iz drugih europskih zemalja, kao i mnogih kraljevina izvan Europe).
Od političara i državnika, koji ovise o volji naroda, najistaknutiji je bio francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je došao sam, bez najavljene supruge, zatim njemački predsjednik Christian Wulff, predsjednik Mađarske Pal Schmitt, predsjednik Malte George Abela, predsjednik Islanda Olaf Ragnar Grimsson i predsjednica Irske Mary McAleese. Uz mnogo drugih ličnosti, sa statusom zvijezda, bivših ili sadašnjih, poput Farah Dibe i Age Khana, Rogera Moorea, Karla Lagerfelda itd.
Sarkozy bez fraka
I Nicolas Sarkozy, koji je došao u običnom, građanskom odijelu, što protokol nije zabranjivao, ali nije ni preporučivao, svi su zvučni gosti (među kojima upadno nije bilo nikoga sa španjolskog dvora iako su princ Felipe i princeza Letizia bili najavljeni, niti su među prisutnima bili par William i Kate, koji su radije otišli na odmor u Kanadu) bili u sjeni novog prinčevskog para iz Monaka.
Upalo je u oči da su vjenčanje organizirali na prostoru unutar palače, između četiri zgrade, svečanom trgu ili dvorištu, a ne u katedrali Svetog Nikole gdje su se tradicionalno održavala vjenčanja njihovih prethodnika. Koji su mogući razlozi premještaja? Broj mjesta: u katedralu stane najviše do 500 ljudi, u dvorištu palače stalo ih je više od 800. Ali, premještaj nosi jednu moguću simboliku. Katedrala je u posljednje vrijeme bila mjesto pogreba, tamo su pokopani roditelji princa Alberta II. i njihovi prethodnici.
Novi početak
Vjenčanje je vezano uz prostor radosti: prostrani prostor unutar palače posebno je preuređen da služi kao katedrala, iz obližnje kapelice premješten je oltar, za ovu prigodu posebno je izrađen kip Krista u srebru i fotelje za mladence s posebnim stolicama na kojima su klečali za vrijeme molitve. Sam je prostor bio pokriven tepisima teškim dvije tone, koji su ručno rađeni puna četiri mjeseca i nakon svetkovine, pošto se izrežu na komade, s potpisima prinčevskog para, bit će izloženi na aukciju, a prihod namijenjen fundaciji Alberta II. i budućoj fundaciji princeze Charlene.
Unutarnji zidovi su tako preuređeni da samo dimenzijama podsjećaju na nekadašnje zidove od kamena: sve je očišćeno, njima dominiraju rajski mozaici, figure i reljefi. Svečane stepenice koje vode u palaču bile su u cvijeću, uistinu lijepih i ukusnih boja i aranžmana, ne pretjeranih veličina, ali niti u skromnim izdanjima. Na balkonima su bili članovi zbora opere Monte Carlo i svirači fanfara koji su davali posebno svečani ton vjenčanju.
Sa strane oltara podignutog između stubišta, članovi orkestra Gradske filharmonije i pjevači solisti, među njima i čuvena Renée Fleming i slijepi talijanski tenor Andrea Bocelli koji je na kraju mise otpjevao Ave Mariju.
U taj ambijent mladoženja, princ Albert II. je ušao prvi, u 16.54 sati u svijetlom odijelu, boje bijele kave, a tri minute kasnije, pod ruku s ocem i u pratnji sedam djevojčica u nošnjama sedam okolnih komuna, došli su pred oltar. Njezinu je haljinu kreirao Giorgio Armani, sva je bijela, duga šest metara, s velom koji je pokrivao lice sve do sudbonosnog “da”, koji je izrekla pred oltarom.
Princu Albertu modni je savjetnik bio isto tako jedno slavno ime, Karl Lagerfeld (obojica su bili na glavnoj večeri nakon vjenčanja na terasi Opere). I hrvatska je modna kreacija imala svoje mjesto: Matija Vuica kreirala je zapaženu haljinu supruzi veleposlanika Hrvatske, gospođi Mirjani Galić, u svijetlom tonu.
Par je izgledao veoma smireno, smirenije nego dan prije na civilnom vjenčanju, zadovoljno i sretno: pogledavali su se prije početka i za vrijeme mise koju je vodio nadbiskup Monaka Bernadr Barsi, ističući posebno u kratkoj propovijedi obavezu ljubavi i vjernosti dvoje novih supružnika.
Njihove obveze nisu ostale samo na tom moralnom apelu. Novinari su, nakon civilnog vjenčanja, pitali matičara: Što je predviđeno u slučaju razvoda? Odgovor može objašnjavati i razloge predbračne krize (ako to nije bio samo reklamni trik): “Potpisali su predbračni govor!”.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA