Kada su sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća petorica nadobudnih zagrebačkih mladaca uspjeli ishoditi dozvolu SSOH Medveščak da vode Omladinski klub “Đuro Đaković”, počela je priča današnjeg Gjure II, kultnoga zagrebačkog kluba koji cijeli ovaj tjedan slavi svoje drugo desetljeće.
Posljednih 20 godina taj klub, smješten u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica, Medveščak, na broju 2, u podrumu današnje višekatnice, a nekadašnje prizemnice, privlači osobenjake različitih profila, godina, preferencija... s jednom zajedničkom željom - za dobrom muzikom, za mjestom u kojem će se osjećati kao kod kuće, svojim “kafićem Uzdravlje” koji je zapravo postao puno više od toga.
Liberalna atmosfera
Svoja vrata Gjuro je odmah na početku otvorio svim raznolikostima ove zemlje koje su se na tamošnjem šanku, plesnom podiju ili klupi međusobno uvažavale, tolerirale, stiskale, surađivale... stvarajući ponekad i neke nove, često genijalne ideje koje su obogatile naše društvo. Ta liberalna atmosfera, do tada specifična samo za metropole “bijelog svijeta”, privlačila je pripadnike raznih scena; Hrvate i Hrvatice homoseksualne orijentacije, fetišiste, boeme; pripadnike hrvatske takozvane “underground scene” koji su se u tom podrumu na Medveščaku osjećali sigurno predstaviti sebe onakvima kakvi jesu, pritom ne nailazeći na pogrde i ismijavanje, već samo na odobravanje. Tamo, tvrde nostalgičari, nije bilo mjesta sramu - samo kulturi, dobroj glazbi i dobroj čašici.
- Krajem devedesetih i početkom nultih Gjuro je bio neko dobro, prema svakoj alternativi prijateljsko mjesto, s dobrim i pouzdanim izbacivačima, koji su bili jamac da u klub neće upasti mladi nacisti, napraviti nered i nekažnjeno pretući publiku, kako se tada, pod zaštitom ili ravnodušnosti policije, događalo na slabije branjenim mjestima. U Močvari, recimo. U Gjuri smo održali tri FAK-a, na jednom su kao predgrupa piscima nastupili Pips, Chips & Videoclips... Bila su to neka lijepa vremena. Kada sam prestao ići u Gjuru, više nisam ni zašao u neki zagrebački klub - prisjeća se jedan od štovatelja toga kultnog mjesta, cijenjeni književnik Miljenko Jergović.
No, krenimo od početka. Na mjestu na kojem se Gjuro kakvog danas znamo nalazi, 1927. godine otvorena je gostionica i prenoćište Kod Tolovića koje je ubrzo postalo popularno izletište Zagrepčana. Nakon rata prostor gostionice pretvoren je u smočnicu obližnje menze u kojoj se, među ostalim, zgodno je spomenuti, i kiselio kupus, što se po mirisu, još se uvijek mnogi dobro sjećaju, odmah u prolazu dalo zaključiti.
Misija traje i danas
No, osamdesetih godina prošloga stoljeća tadašnje vodstvo omladine Medveščaka uviđa svoju priliku. Ili, točnije, Anton Petković Suljo, Vlatko Bulić, Marinko Miletić, Vlado Sučić i Ivo Jelušić Kod Tolovića pretvaraju u vodeću destinaciju tadašnje kulturne mladeži - Omladinski klub “Đuro Đaković”.
Iako je klub svoja vrata otvorio 1984. godine te odmah počeo u žestokom ritmu, parirajući tadašnjim jednako entuzijastičnim urbanim noćnim destinacijama - Kulušiću, Lapidariju, Jabuci, KSET-u... - s godinama popularnosti pojavili su se i neizbježni problemi. Instalacije, opremljenost, zvučna izlolacija, ventilacija..., sve je to nadobudnu ekipu natjeralo da zatvore njegova vrata i pronađu nekoga tko će se pobrinuti za ugostiteljski dio, ipak prateći prvu zadanu ideju kluba.
Na natječaju je najbolja ponuda bila ona Miroslava Balenta Mikija. Stoga je klub od 1989. do 1990. godine potpuno renoviran, a projekt je potpisao Damir Radaković Radax, uz pomoć maštovitog dizajnerskog dvojca Greiner i Kropilak. Kada je ponovno otvorio svoja vrata 1990., sve su tadašnje novine pisale o novom ruhu starog “Đure Đakovića”, odnosno o novom klubu: Gjuri II.
- Gjuro je tada nastavio u svom zadanom smjeru, što pokušava i danas. Od početka je činio taj krug gradskih mjesta između kojih se kružilo pješice, navraćalo u noćnim pohodima na središte grada, a kojih je danas, nažalost, sve manje. On i danas ispunjava svoju misiju, iako u nešto manjoj mjeri zbog nedostatka novca kojim bi se sve to financiralo. No, on je i dalje gradski klub i žao mi je što takvih u Zagrebu nema više. Iako i u njega povremeno navraća “zlatna mladež”, naš target bio je i ostao - mladi kulturnjaci, studenti Filozofskog fakulteta, Akademije...
Premda oni, nažalost, nemaju previše novca koji je potreban da bi se cijala stvar uspješno gurala. No, i danas me Gjuro fascinira. Mislim da nitko od nas nije mislio da će toliko dugo opstati, da ćemo i danas raditi dobre programe i u velikoj mjeri ostati vjerni prvotnoj ideji - govori nam Anton Petković Suljo, jedan od ekipe koja i danas stoji iza ovog mjesta uz koje se vežu brojna imena, sve redom kreativci koji pišu ili su pisali njegovu povijesti: Dražen Kokanović, Vjekoslav Zaninović Zanzi, Nikola Devčić Mišo, Davor Žagar, Davor Bruketa i Nikola Žinić, Mišo Deverić...
A tko se sve gurao na onoj maloj, šarmantnoj pozornici unazad dva desetljeća, pa i nešto više? Film, Ekatarina Velika, Patrola, Zoran Predin i Lačni Franz, Električni orgazam, Psihomodo pop, Kojoti, Pips, Chips & Videoclips, Gustafi, Bambi Molestersi, Vještice, David Byrne, Steve Earle... i brojni, brojni drugi stavili su svoj pečat stvarajući od Gjure zajedno s njegovim gostima kultno zagrebačko mjesto koje je obilježilo mladost mnogih, ali i godine koje su uslijedile.
Čuda na plesnom podiju
- Iskreno, i ne sjećam se koliko sam godina imao kada sam prvi put ušao u Gjuru. Njegovim najkvalitetnijim “proizvodom” smatram utorak u Gjuri koji okuplja kulturnjake koji razglabaju o knjigama, filmovima, glazbi... No, ostalih dana u tjednu danas se okuplja nešto drugačiji sloj ljudi. U Gjuri mi je uvijek bilo zabavno promatrati događanja na plesnom podiju između 3 i 4 ujutro. Tada se događa takozvani “mufing”; sve barijere između muškaraca i žena nestaju (što zbog alkohola, što zbog kasnih sati) i tada kontrolu gube svi i događaju se čuda. Ta slika iz Gjure pratit će me zauvijek... - zaključio je Dalibor Matanić.
Klub slavi cijeli tjedan; a ‘Gjurovce’ čeka ‘Art & Heart’ utorak, slavljenička srijeda s Elementalom, uobičajeni četvrtak, najveća proslava u petak te subota uz komercijalu.