Janko Popović Volarić kroz različite je likove postao veteran hrvatskih sapunica i gledateljima jedan od najomiljenijih glumaca, a svoj je status potvrdio i u “Najboljim godinama”, posljednjoj seriji u nizu, u kojoj glumi konjušara Ranka Hajduka. Iako se tijekom godina profilirao u televizijskoga glumca, upravo snima svoj prvi film u režiji Dalibora Matanića, a briljirao je i u nekoliko kazališnih predstava. Nakon dugogodišnjeg studentskog staža uskoro će diplomirati na Akademiji dramskih umjetnosti. Za Studio je, uz ostalo, otvoreno pričao i o detaljima iz svog bračnog života s jednako poznatom spisateljicom Jelenom Popović Volarić.
• Završili ste snimanje još jedne serije u nizu. Kako ste zadovoljni s “Najboljim godinama“? Je li bilo napornije s obzirom na to da se snimalo većinom u prirodi i da ste se na početku i ozlijedili?
- Na početku je s tom nogom bilo prilično gadno, a i ta svakodnevna putovanja su bila prilično naporna, ali sve u svemu bilo je drugačije od ostalih serija koje sam snimao jer smo cijele dane bili vani i nekako smo se udomaćili u tom selu. Ponekad sam se tamo doslovno selio na nekoliko dana i živio seljačkim životom. Dizao sam se u pet i lijegao u devet, jedina je razlika bila ta što nisam kopao nego sam se pravio da kopam. Bilo je zabavno.
• Jesu li vas brojne sapunice obilježile kao glumca i kako to da ste se gotovo pa potpuno ‘orijentirali’ na taj format?
- Ne znam kako se to dogodilo i nije mi to uvijek drago, ali s druge strane postao sam prilično ovisan o setu i ekipi na setu. Volim taj svakodnevni adrenalin. Draže bi mi bilo manje snimati u komadu s više vremena za pripreme i probe, ali odvikavam se od kukanja kojemu sam prilično sklon i zadovoljan sam što imam priliku toliko raditi.
• Koje su prednosti a koji nedostaci snimanja takvih formata?
- Jedan od najvećih nedostataka je to što se kao glumac možeš pretvoriti u robota i pregorjeti od ogromne količine teksta koju svakodnevno moraš izgovoriti, te početi raditi površno i ući u nekakvu lošu glumačku rutiniranost. Dobro je i korisno što možeš steći puno iskustva i razviti stanovitu discipliniranost i koncentraciju koje su na sceni nužne, a ja prije tih silnih serija nisam bio baš neki disciplinirani tip.
• Jeste li zbog toga na neki način ‘obilježeni’ kao glumac i jeste li zbog angažmana u sapunicama izgubili neke ‘ozbiljnije’ uloge?
- Sigurno je da su me na neki način obilježile te uloge i da sam neke stvari propustio zbog sapunica. Nije mi bilo na kraj pameti kada sam se počeo baviti glumom da ću snimiti više od 500 epizoda TV serija u pet godina, ali tako je ispalo. Zadnje dvije godine sam tijekom snimanja imao neke pauze kad se bavio i nekim drugačijim, sporijim i pedantnijim projektima, ali ne bih snimanje TV serija ili sapunica nazvao neozbiljnim poslom.
• U međuvremenu ste snimali i film “Majka asfalta” s Daliborom Matanićem. O čemu je riječ u filmu i kakav lik glumite?
- Radi se o raspadu mlade obitelji iz jedne od stotina novosagrađenih sivih zgrada i kvartova u Zagrebu. Ja glumim tipa koji se dosta teško nosi s tim kako mu se život odvrtio i ima osjećaj kao da je stjeran u kut te u neznanju kako da se suoči s tom situacijom postane najveća budala na svijetu. Inače, premijera će biti u Puli, a u kinima će krenuti oko Božića, što je fora jer se cijela radnja odvija u vrijeme Božića i Nove godine. Snimanje je bilo fantastično. Sve se nekako poklopilo, i atmosfera na setu i vrijeme (stalno smo bili zameteni snijegom) i ljudi koje je skupila Ankica Tilić iz Kinorame. I mali Noa Nikolić, koji je glumio sina tog para, ultra-extra-megaprofesionalno je shvatio snimanje i od njega smo Mare Škaričić i ja dobivali instrukcije iz glume.
• Jeste li diplomirali i kakav je osjećaj biti toliko dugo student na Akademiji s obzirom na to da ste se tijekom studija afirmirali kao glumac?
- Imam još nekoliko ispita, a osjećaj nije dobar. To traje predugo i ove godine moram diplomirati. Mama, ne brini se!
• Koje su vam uloge obilježile karijeru?
- Najviše me u glavi oblježila uloga Čega u seriji “Ja Che Guevara” koja nažalost nikada nije prikazana, a u kazalištu mi je najdraža uloga Matije Babića u “Argentini”.
• Jeste li ikada poželjeli promijeniti zanimanje?
- Svaki put kad snimim groznu scenu ili odigram lošu predstavu poželim se zatvoriti u kuću, vratiti pred kompjutor i prelamati knjige što sam radio prije Akademije.
• Koliko vas je promijenila činjenica da ste postali poznati?
- Nisam bahat, ali sam se malo zatvorio prema ljudima i postao sam nepovjerljiviji.
• Smeta li vam kad vas supruga spominje u svojim kolumnama, posebno kad je riječ o nečem intimnom?
- Ne smeta mi kada me spominje jer smo se, kada joj je ponuđeno pisanje kolumni, dogovorili o nekim osnovnim granicama. Mislim da ne iznosi nikakve intimne stvari već pomoću likova koji se redovito pojavljuju u kolumnama daje primjere stavova nekih ljudi o određenoj temi.
• Imate li vi spisateljskih sklonosti?
- Pokušao sam pisati. Naravno, to je bilo u pubertetu, ali ubrzo sam shvatio da se pisanjem nikako ne bih trebao baviti u životu. Kada ja krenem pisati uglavnom se utopim u odvratnom patetiziranju.
• Pokazuje li vaš sin zanimanje za glumu i jeste li strog otac?
- Pokazuje nekakvo sitno zanimanje, ali još mu ne pada na pamet brinuti se o tome što će raditi kad odraste. A što se strogoće tiče, ne znam, mislim da nisam strog i dosta često sam premekan s obzirom na to da ga prerijetko viđam i fali mi naše druženje pa on to povremeno uspješno iskorištava.
• Kako izgleda vaše slobodno vrijeme, planirate li neko putovanje i provodite li zajedno vrijeme s Davidom?
- Trenutačno nemam nekih definitivnih planova za putovanje iako je organizacija istih Jelenina specijalnost. Nekako uspijevamo svako malo odraditi neku spontanu avanturu, kratko ili dugo putovanje. Sposobna je smisliti tri dana putovanja na kojem promijenimo četiri prijevozna sredstva, ponekad odlazimo na koncerte u susjedne države, znamo banuti prijateljima na dva dana iznenada jer ih imamo u Beogradu, Ljubljani, Rijeci, a dok radim lovimo se po gradovima i autocestama. David i ja, pak, imamo svoj svemir, svoje vikende, svoje navike i Jelena je tu uvijek dobrodošla i zanimljiva, ali cijenim to što nije imala potrebu nasilno se integrirati u naš muški svijet jer nam je jako bitno to vrijeme jedan na jedan, ta neka naša tradicija s obzirom da ne živim sa Davidom.
• Koji su vam sljedeći projekti i koje vas glumačke obaveze očekuju?
- Za sada znam da snimam kratki film Andrije Mardešića na Akademiji i spremam se za novu sezonu “Najboljih godina“.
Jelena i ja još nismo postali najdosadniji par na svijetu. Ali se svojski trudimo...
• Suprug ste jednako poznate žene. Je li slava otežavajuća okolnost u vezi i braku?
- U nekim fazama veze je bila otežavajuća jer nas je bilo troje u vezi. Nas dvoje i novinari, ali s vremenom smo vas naučili isključiti tako da se ne obaziremo na komentare pa ni na neke medijske konstrukcije koje su nas nekada užasno živcirale.
• Koliko se vaš odnos promijenio od trenutka kad ste se upoznali i koliko brak utječe na vezu dvoje ljudi?
- Slijepljeni smo jedno uz drugo svaki dan sve više i oboje smo se nekako smirili. Nismo sad baš najdosadniji par na svijetu, ali se trudimo biti. Gospođa tvrdi da joj brak nije donio nikakvu promjenu, osim prokleto dugačkog potpisa, a ja se osjećam dosta drukčije. Nisam mislio da ću se ženiti pa mi se tog popodneva u glavi promijenilo puno stvari.