Moj uobičajeni radni dan počinje buđenjem između sedam, pola osam, s prvim žamorom koji dopire ispod mojih prozora s glasovitog sarajevskog igrališta Metalac koje je ispisalo mnoge priče. Posljednjih godina na tom se igralištu održavaju projekcije filmova koje mogu pratiti s prozora svoje sobe. Najprije provjerim kakva je tog jutra Miljacka, ima li magle nad Trebevićem, kakvo je vrijeme u gradu u kojem živim već četvrtu godinu... Potom slijedi turska kava. Njoj se veselim već kad krenem spavati. Pravi ritual. I dandanas zaboravim koliko ono puta treba prokuhati, promiješati pa ostaviti da se slegne, ali umišljam da je radim dobro. Ozbiljna joj je konkurencija samo arapska kava, s aromama znanim samo mojim kolegama u redakciji u Ramali. Kupila sam je u Bejrutu, ali u Hrvatskoj ona nema i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....