Život zapravo počinje izvan naše komforne zone. Ali često, ma kolika želja za promjenom bila, ljudi dopuste strahu od promjene da pobijedi i ostaju tapkati u mjestu. Svaki dan je borba, nekad lakša, nekad teža, ali ja sad bar znam za koga i zašto. Ako ništa drugo, mirno jednoga dana mogu reći: Probala sam, kaže Petka Coner, bivša urednica u Zabavnom programu HRT-a, koja je svoj zagrebački stan prije godinu dana zamijenila domom u Keniji, zemlji koju je prvi put posjetila kao turist 2003. godine. “Crni kontinent” toliko ju je oduševio da mu se vraćala godinu za godinom, a njezini boravci u Africi postajali su sve dulji i dulji. A onda je, prije godinu dana, odlučila tamo i ostati.
- Službeno sam stanovnica Diani Beacha postala krajem 2014. godine. Moja mama, koja mi je najvažnija, znala je i osjećala da će se to kad-tad dogoditi. Ponosna je na mene jer sam slijedila svoje srce i danas, kao i ja, broji dane kada ću joj se pojaviti u posjetu u Krapini. Što se HRT-a tiče, ako mislite da je bilo lako donijeti konačnu odluku i rastati se od mog životnog suputnika, ‘bračnog druga’ nakon 18 godina manje-više sretnog braka, nije! Većina mojih kolega na HRT nije niti znala da odlazim. Proces prekida radnog odnosa pokrenula sam tiho, bez drame i pompe, no kad je krenula službena papirologija, vijest se proširila. Neki su bili iznenađeni, bilo je i suza, drugi su se divili mojoj hrabrosti, treći su pucali od ljubomore jer sami nemaju ni petlje, ni hrabrosti za velike korake... - prisjeća se Petka kojoj je, kaže, prednost prilikom selidbe u Keniju bilo to što je točno znala kamo ide, što je tamo čeka i kakve su joj mogućnosti.
- Danas živim na Diani Beachu, južnoj obali Mombase, drugog po veličini kenijskoga grada koji je ujedno i centar obalnog turizma. Imam kuću u najmu na samom oceanu. Nisam je kupila jer je rentanje ovdje isplativije i sigurnije. Što se posla tiče, vodim produkcijsku kompaniju Coner Power Production LTD i još mi je uvijek čudno kada me zovu ‘madam director’. Ja sam, dakle, direktorica, ali i glavna menadžerica odjela internacionalne produkcije. To znači da pripremam, koordiniram npr. dolazak stranih medija, sređujem dozvole za snimanja, lokacije, ideje za priče... Put do svega što jesam danas i imam ovdje u Keniji bio je relativno brz i jednostavan zahvaljujući preporukama kenijskoga Ministarstva kulture i umjetnosti i kenijske Udruge filmskih profesionalaca. To mi je puno pomoglo tijekom procesa odobravanja potrebne dokumentacije i radne dozvole koju sam dobila bez problema isključivo na temelju svog visokog obrazovanja, postignutih rezultata i prepoznavanja iskrenih namjera mog ulaganja svega onog što znam, želim i mogu u mlade talente kojih u Keniji ne nedostaje. Naravno da najviše uživam na terenu, snimanjima, u pripremi terena za dokumentarne serijale koji u mom slučaju samo nastavljaju moj rad na HRT-u, uspješni serijal ‘Afrički dnevnik’ - kaže Petka koja uz sve to radi i kao stručna konzultantica na vladinu projektu razvoja talenata “Talent Academy of Kwale County”, a velika joj je želja da jednoga dana otvori i prvi glazbeni centar na južnoj obali.
Blagi ljudi
U slobodno vrijeme volontira u projektu “Food Program” za nekoliko škola u kojima se bori da sva djeca dobiju barem jedan obrok dnevno u školi, koji je, nažalost, mnogima od njih ujedno i jedini obrok u danu.
- Moj prosječni dan izgleda tako da ustajem prije 6 sati. Trčanje i vježbanje na pijesku je moja prva aktivnost uz izlazak sunca. Doručkujem najkasnije do 8 sati i tada kreću posao, dogovori, sastanci, obaveze, odlazak na teren... Trudimo se sve obaviti u jutarnjim satima zbog vrućine. Tek kad živite ovdje, osjetite na vlastitoj koži koliko vrućina može umoriti. Tako sam vrlo brzo naučila i prestala se sekirati što nisam stigla u par sati obaviti sto stvari, kao nekad u Zagrebu. Sve je ovdje ‘pole pole’, tj. polako. To je životna filozofija cijele Afrike. Kad osjetim da mi koncentracija popušta, strčim se i bućnem u ocean. Na spavanje odlazim oko 23 sata. Ovdje nemamo pomicanja sata lijevo, desno, naprijed, natrag. Ja sam sad dva sata ispred vas pa taman kad je moja mama raspoložena za Skype prije Dnevnika, ja već spavam. Ali, zanimljivo je da ovdje sve stignem. Stignem i obaviti poslove i družiti se s prijateljima. Imam vremena i za izlaske, roštiljanje, izlete, safari... Onda, ima tu i ona druga vrsta prosječnog dana kad sam na terenu, putu autom, avionom... Upoznavanje novih ljudi, novi radni izazovi, montaže u divljini na generatoru, pa doživljaj novih predjela ove nevjerojatno kontrastne zemlje - govori Petka koja ističe ljubaznost stanovnika Kenije.
- Kenijci su kao nacija po prirodi blage naravi. Ljubazni, bez trunke agresivnosti. Da je barem ta ljubaznost prenosiva! Ako poštujete kulturne i religijske različitosti, sva vrata bit će vam otvorena. Nikad, ali nikad nisam doživjela ni najmanju neugodnost ni problem. Naprotiv, kad vide da ‘muzungu’, što je naziv za bijelca, sjedi bez straha u malom autobusu s njih 12 domaćih, koji vozi u brda iznad Diani, u Kwale na posao, osjećaju se počašćeno i čak vam se može dogoditi da vam plate vožnju - priča Petka koja se veselo nasmijala kada smo joj ispričali kako je posljednjih dana zima stegla Hrvatsku.
Novi dan
- I kod nas je zima. Malo drugačija nego u Hrvatskoj. Na obalnom području, gdje je moja baza, klima je tropska. Imamo 330 dana sunca. I kad je, kao, ‘zima’ kod nas, temperature budu između 22 do 25 stupnjeva - kaže Petka koja se nasmijala i kad smo je pitali je li istina da je Hrvatsku napustila zbog ljubavi, ali ne prema Keniji, nego prema nekom muškarcu kojeg je tamo upoznala.
- Upoznala sam jako puno prekrasnih ljudi ovdje, iz raznih krajeva svijeta, ali ja i dalje vjerujem u onaj klik koji sadrži munje, gromove i golem broj leptirića... Ako se dogodi, super! Ako ne, opet super - priča naša sugovornica kojoj u Keniji najviše nedostaju njezina mama i njihova maca Klara.
- Priznajem, kad pomislim na njih, ponekad mi pobjegne suza, stegne me u prsima... Jako mi nedostaju, kao i moji Coneri. Fale mi i kiselo zelje i ćevapi. S prijateljima, dragim ljudima i kolegama i dalje sam u kontaktu. I nažalost, često se rastužim kad čujem: ‘Petka, spasila si se...’ - dodaje Petka koja je u Keniji naučila doslovno živjeti dan po dan.
- Volim svaki novi dan koji je nova šansa da se napravi nešto dobro, usreći nekoga, učini barem na tren ovaj svijet boljim mjestom. Ne možemo ga, možda, promijeniti, ali možemo barem pokušati. Kako ja to radim, uskoro ćete moći čitati na mom blogu From Africa With Love. Gotovo iz prve ruke moći ćete procijeniti kako mi je i jesam li zadovoljna ovdje u Keniji - zaključuje Petka Coner.