Britanski bend Foals u ponedjeljak navečer vratio se na jarunsku pozornicu INmusic festivala, točno pet godina nakon njihova premijernog nastupa u Hrvatskoj.
Rokeri, koje mnogi opisuju kao “stvorene za hipstere”, s razlogom su dobili epitet jednog od najboljih live bendova - njihova energija na pozornici neosporna je, a frontmen Yannis Philippakis (33), s kojim smo razgovarali neposredno prije nastupa, otkrio nam je što ga je inspiriralo za pisanje aktualnog, petog albuma “Everything Not Saved Will Be Lost - Part 1” te što možemo očekivati od novog studijskog materijala koji izlazi najesen.
- Stihovima sam pokušao opisati svu anksioznost današnjeg svijeta. Nove pjesme moje su refleksije i promišljanja o svemu što nas okružuje, o problemima s kojima živimo. Prijašnji albumi bili su osobniji, a ovaj je nekako više javan i globalan. Što mi, zapravo, toliko smeta, a vjerujem da nisam jedini koji tako razmišlja - osim Trumpa, Brexita, izbjegličkih kriza, najviše me pogađa i frustrira pitanje okoliša i ekologije općenito - toliko smo privilegirani što uopće možemo živjeti na ovom čudesnom planetu, ali nastavimo li ovako, nećemo završiti dobro - definitivno treba početi djelovati, krenuti u akciju, što prije, na osobnoj i kolektivnoj razini.
Danas je nemoguće biti apolitičan jer od aktualnih tema ne može se pobjeći, sveprisutne su u svim porama društva i logično je da se onda čuju i u našim pjesmama.
Naša percepcija stvaranja glazbe polazi s pozornice, proučavamo što funkcionira kod publike, komuniciramo s fanovima i njihov feedback itekako nam je važan. Želimo da naše pjesme spajaju ljude, pruže im svojevrsno olakšanje i toliko željeni osjećaj oslobođenja.
Kakav će biti drugi dio albuma?
- Definitivno rokerskiji i žešći nego prvi, s puno više gitarskih rifova i žive energije.
S obzirom na vaše eksplozivne nastupe, koliko vam je teško izdržati turneje?
- Baš mi je danas to pitanje prošlo kroz glavu - kako nam to uopće polazi za rukom. Najbitnije je dobro se naspavati, no u većini slučajeva to si ne možemo priuštiti. Turneje su teške i zahtjevne, stalno smo na putu, a na pozornici dajemo 200 posto sebe. Čak i kad nakon koncerta odemo ravno u krevet, još dugo poslije osjećamo takav nalet adrenalina da ne možemo zaspati. Jutro poslije budiš se umoran i sve opet kreće ispočetka, ali fanovi nas nose i vraćaju u život.
Poznati ste po bacanju u publiku - odakle toliki poriv za stage divingom, a zapravo se užasavate visina?
- Priznajem, ne iziđem uvijek čitav iz publike (smijeh), ali opet to radim, uđem u to neko ekstatično stanje koje je teško opisati riječima. Skočiti u publiku s obične pozornice, i nije neki problem, ali kad to napraviš s balkona, a ja jesam, osjećaj je istodobno zastrašujuć i divan. Kad sam na pozornici, svi moji strahovi nestaju, ali zato nema teoretske šanse da bih, primjerice, skočio u bazen s neke visoke daske, toga se užasavam. U meni, zapravo, kao da postoje i žive dva Yannisa!
Koliko su vaši korijeni utjecali na vaše glazbeno stvaralaštvo?
- Otac mi dolazi iz malog grčkog sela koje njeguje lokalne običaje, pa sam u djetinjstvu slušao puno grčke tradicionalne glazbe. Tata je sam izrađivao instrumente i to je jako utjecalo na mene - usadio mi je ljubav prema kreativnosti i umjetnosti općenito. Kad sam se preselio u Veliku Britaniju, dugo sam se osjećao kao autsajder, teško sam se uklapao, nisam se osjećao ugodno u društvu, a kroz pisanje sam mogao izraziti tu vlastitu osobnu izolaciju - glazba je bila moj bijeg od problema i moje najsigurnije utočište.
I danas pišem dnevnik, ali vidim da mi se način razmišljanja mijenja - na prvom albumu sam se prepuštao, stihovi su samo pratili moj tijek svijesti, dok danas više promišljam o njima, fokusiram se na poruku koju želim prenijeti. To je logično, jer se kao glazbenik ne želiš ponavljati, moraš biti iskreniji, direktniji, precizniji. Taj proces nije uvijek ugodan - primjerice, na albumu ‘Holy Fire’ najviše sam se privatno i intimno izložio svijetu, iznio sam sve svoje najdublje emocije, ali nije mi žao, jer taj osjećaj svojevrsne neugode ipak ima umjetničku vrijednost.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
- Htio bih napisati knjigu, poeziju, nešto potpuno drugačije od ovog što radim s bendom. Nedavno sam surađivao s genijalnim afro beat bubnjarem Tonyjem Allenom, taj materijal također želim objaviti, a svakako bih radio i glazbu za kazalište, film, balet... Želim biti što produktivniji.