Kraljica majka Cersei Lannister skupo je platila svoje intrige. Religijskoj sekti Vrapci prokazala je suprugu njezina sina koja joj je pokušala preoteti vlast na dvoru u Kraljevu grudobranu, međutim, nije očekivala da će i nju samu optužiti zbog incestuoznih odnosa. Priznala je nešto manjih grijeha, očekivala oprost, ali su je prisilili na Hod pokajanja. Odsjekli su joj bujnu kosu, odjenuli nekakvu vreću i pokazali svjetini. Zatim su joj i to svukli i natjerali da korača među ruljom koja joj je dobacivala svakojake pogrde i gađala čime joj se prohtjelo, a čitavo vrijeme pratila ju je svećenica Vrabaca i monotono izgovarala “Sramota, sramota”.
Hod pokajanja najiščekivanija je scena pete sezone “Igre prijestolja”, smještena je tek u desetu, posljednju epizodu, a suprotno nagađanjima da se Lena Headey neće skinuti do gola nego će koristiti dublerku, glumica se odmah pokazala “full frontal” i kasnije u još dva-tri navrata. Vrlo primjereno za seriju u kojoj se malo što skriva, golotinje je uvijek napretek čak i kada su u pitanju gay prizori, pa bi bilo vrlo licemjerno da glavnu zvijezdu poštede takvog iskustva.
Okrutni prizori
Peta sezona neosporno je bila vrhunac serije koja je sada definitivno postala najveća međunarodna televizijska atrakcija. Svaka je epizoda sadržavala poneki neočekivani obrat i iznimno okrutne prizore. U prvoj su živog spalili vođu divljaka Mancea Raydera (Ciaran Hinds), u trećoj je Jon Snow (Kit Harington) odrubio glavu neposlušnom pripadniku Noćne straže, a internet se užario od zgroženih komentara kada je u šestoj zločesti Ramsay Snow (Iwana Rheona znamo kao komičara iz serije “Pakosnici”) silovao dražesnu Sansu Stark (Sophie Turner) i prisilio kastriranog Theona Greyjoya (Alfie Allen) da to gleda.
Bio je to samo uvod u devetu epizodu u kojoj je mala Shireen Baratheon (Kerry Ingram) žrtvovana na lomači kako bi donijela vojnu pobjedu svom ocu Stannisu (Stephen Dillane), što se poslije pokazalo besmislicom, jer je on u desetoj poražen, a mačem mu je presudila visoka ratnica Brienne od Tartha (Gwendoline Christie). Za kraj su nam priredili poseban šok, gnjevni na svoga vođu Jona zato što ih je ugrozio dovođenjem divljih plemena s one strane visokog zida, pripadnici Noćne straže izboli su ga noževima, a njegove ugašene oči posljednji su kadar desete epizode. Taman smo pomislili kako će on i sam jednom zasjesti na Željezno prijestolje Westerosa, bez obzira što je nezakoniti sin kneza Eddarda Starka (Seana Beana smakli su još u finalu prve sezone), no u “Igri prijestolja” nema pravila: čim vas netko zaintrigira, to ne znači da će dugo opstati. Ponajbolji primjer je deveta epizoda treće sezone nazvana “Krvavo vjenčanje!, u kojoj su najprije mačem proboli trudnu suprugu potencijalnog prestolonasljednika Robba Starka (Richard Madden), zatim i njega samoga te njegovu majku Catelyn (Michelle Fairley). Nakon pete sezone galerija glavnih likova jako se prorijedila - treba pridodati da je i srčana curica Arya Stark (Maisie Williams) oslijepila - i poprilično je zagonetno kako će se radnja dalje razigravati. “Ples zmajeva”, peta knjiga serijala Georgea R.R. Martina, već je poprilično iscrpljena, dvije posljednje još nisu objavljene, a scenaristi serije David Benioff i D.B. Weiss sve se više udaljuju od originalnog predloška. Uostalom, redatelj David Nutter, koji je potpisao dvije posljednje epizode pete sezone, ali i sjajno “Krvavo vjenčanje”, Martinove knjige uopće nije čitao, jer je smatrao da je serija jedno, a romani su drugo.
Tajna uspjeha
Zašto je upravo “Igra prijestolja” postigla ovakav uspjeh? Ponajprije, krcata je najsirovijim mogućim atrakcijama, prizorima nasilja i seksa kakvi su mogući samo u produkcijama kablovskih televizija, a istodobno je i nevjerojatno sofisticirana. Više se o umijeću vladanja možete naučiti iz nje nego na primjeru “Kuće od karata”, dijalozi su iznimno kultivirani i oplemenjeni zavodljivim igrama riječi, a posezanje u povijest - ne samo književnosti nego i kulture općenito - iznimno je nadahnuto. Smrt Jona Snowa inscenirana je poput ubojstva Julija Cezara, kada ga probode i njegov štićenik Olly (Brennock O’Connor), kao da je pred nama iznikao Marko Junije Brut. Svijet krvavih elizabetanskih drama prožima čitavu seriju, ali i grčkih tragedija: što je drugo nevina Shireen Baratheon nego inačica Ifigenije, a helenizam uskrsava i u sceni u kojoj Arya Stark uplovljava u luku, uokvirenu kopijom Kolosa sa Rhodosa. Nesumnjivo, “Igra prijestolja” je čista fantastika, teško da bi bila tako popularna da u njoj nema zmajeva plavokose vladarice Daenerys Targaryen, međutim, fabula i likovi čvrsto su zacrtani kao da je u pitanju krajnje ozbiljna evokacija starog i srednjeg vijeka.
Osjećaj za spektakl
Njezin je velik adut i nepogrešiv osjećaj za spektakl: u prvoj epizodi rušenje idola u Meereenu odakle Daenerys namjerava pokoriti Weste-ros izgleda impresivno, uz pomoć kompjutorske animacije napravljena su prava arhitektonska čuda koja zadivljuju iz epizode u epizodu, a bitka s Noćnim šetačima, tj. živim mrtvacima, u osmom nastavku inscenirana je kao u nekom skupom holivudskom blockbusteru.
Sve je to pritom i impresivno režirano. Scena spomenutog Hoda pokajanja Cersei Lannister traje vrlo dugo, kao da je snimljena u realnom vremenu, Dubrovnik je tu impresivno poslužio kao kulisa, a redatelj Nutter osobito je pohvalio tamošnje statiste koji su se zdušno unijeli u ponižavanje kraljice majke. Za razliku od nje, scena ubijanja Jona Snowa šokantno je kratka i tom efektnija. Malo je tko očekivao da će taj karizmatični mladić tako završiti, a čak je i Martin u “Plesu zmajeva” ostavio mogućnost da će preživjeti. U tom pogledu autori serije su jasni, zapovjednika Noćne straže više neće biti u narednim epizodama.
Što nas očekuje u šestoj sezoni? Nakon što se domogla sigurnosti dvora, Cersei Lannister će po svoj prilici bit još nemilosrdnija nego dosad, već je izgubila dvoje djece (kći Myrcella otrovana je također u zlokobnoj desetoj epizodi), Daenerys je u finalu opkoljena dothrakijskim ratnicima, ali nakon što se nauči bolje kontrolirati svoje zmajeve valjda će i njih pridobiti na svoju stranu: velika su joj pomoć pridošlice patuljasti Tyrion Lannister (Peter Dinklage) i lukavi eunuh Lord Varys (Conleth Hill). A Starkove kćeri Sansa i Arya? Tko ih pridobije može legitimno računati na željezno prijestolje. Ukratko, prava uzbuđenja u “Igri prijestolja” tek su počela, a iz onoga što smo dosad naučili događaji se baš neće odigravati onako kako priželjkujemo.