Američki novinar i glazbeni kritičar Bill Wyman slučajno dijeli isto ime i prezime sa svojim slavnim engleskim kolegom, basistom Rolling Stonesa. Budući da i kritičar piše pjesme, gitarist mu je čak pokušao sudskim putem zabraniti da koristi svoje ime, što mu je, naravno, odbijeno.
Subverzivni odgovor
Urednici časopisa Slate zamislili su sljedeći scenarij: na kućnu adresu novinara Wymana zabunom stiže pošiljka namijenjena njegovu imenjaku. Riječ je o podugačkom rukopisu u kojemu Mick Jagger odgovara Keithu Richardsu na njegovu autobiografiju koja je, objavljena na proljeće, digla puno prašine. U autobiografiji jednostavno naslovljenoj “Život” Richards je, naime, iznio tezu da su Stonesi u nekoliko navrata zamalo uništeni zbog Jaggerova ega. Njih su se dvojica u međuvremenu pomirili i najavili turneju 2011. godine, a Jagger se nije previše izjašnjavao o Richardsovim optužbama. Najavljena turneja mogla bi, boje se neki, izazvati nove probleme.
U međuvremenu se glazbeni kritičar Wyman stavio u ulogu Micka Jaggera i u iznimno duhovitoj, na brojnim mjestima subverzivnoj priči napisao Mickov odgovor Keithu. Cijeli je tekst izašao u online magazinu Slate.
‘Bili smo nerazdvojni’
Wyman jako dobro poznaje situaciju, a priča izgleda tako autentično da ju je nekoliko novina u početku prenijelo kao istinitu.
“Ako sam dobro shvatio Keithovo pisanje, ne pjevam dobro i nisam dobar prema kolegama. Keithu na sastancima govorim da začepi. Ne cijenim glazbu. Želim biti gazda banda i nepodnošljiv sam. Spavao sam s Anitom”, piše navodni Jagger, misleći na onaj dio Richardsove priče o tome da je spavao s modelom i glumicom Anitom Pallenberg koja je bila u braku s Richardsom. Keith si, uostalom, daje previše kredita za spašavanje Anite od divljeg Briana Jonesa s kojim je prije bila u vezi.
“Mnogo je toga što mislim o Keithu. Nas dvojica bili smo bliski niz godina. Upoznali smo se još u srednjoj školi, ako to možete uopće povjerovati, odrasli smo u istom britanskom nedefiniranom predgrađu. Naletjeli smo jedan na drugog na željezničkoj stanici sa 18 godina i počeli razgovarati o bluesu. Sljedećih deset godina bili smo nerazdvojni. I nakon što smo postali slavni, živjeli smo jedni kod drugih. Bili smo jako mladi i, poput psića, željeli smo biti na okupu”.
Neosporan talent
Iako je brzo stigla, slava im je u početku izgledala nedostižnom: “Ipak, vježbali smo dan i noć, vodeći se nekim neizgovorenim impulsom nevinih dječaka iz predgrađa koji su na rubu nečeg mračnog”, piše navodni Jagger i prisjeća se, s puno grižnje savjesti, kako su slušali kako Brian Jones u susjednoj sobi tuče svoje djevojke i kako zapravo ni njemu niti njima nisu znali pomoći. Dapače, ismijavali su Jonesovu blokadu, ne znajući ništa o psihičkim problemima.
Keithov, pak, talent Jagger nije osporio, iako su ga svi, pa i sam Keith, uzimali zdravo za gotovo. “Teško je govoriti o integritetu u bandu koji se toliko kompromitirao. No, proglasili smo rat licemjernom i represivnom društvu u kojemu smo živjeli. Najjača municija bile su Keithove pjesme.
Keith i njegov pištolj
Naša je povezanost njegov talent i tako je 40 godina. A on je napisao u knjizi, u osnovi, da imam mali pimpek.
Puno je priča o Keithu: nestao je, zaspao je iza pozornice i ne možemo ga probuditi, nitko ga ne želi probuditi jer drži napunjen pištolj pod jastukom, odletio je na Jamajku...
Rečeno mi je da se ponašam kao da sam iznad njih. Biste li vi radije razgovarali s Warrenom Beattyjem, Warholom i Ahmetom Ertegunom... ili s Keithom i njegovim narkomanskim prijateljima.
Keith nije razumio zašto želim sobu što dalje od nekoga tko putuje s nabijenim pištoljem...” zaključuje Jagger svoju navodnu ispovijest.