GLAZBENI FESTIVAL

ZAVRŠIO JE SPEKTAKULARNI SANREMO, ZAŠTO MU DORA NIJE NI DO KOLJENA Novak Đoković pjeva, Georgina pleše, a u publici Ronaldo...

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 10.02.2020. u 14:46

Getty Images

Dovoljno je pogledati petnaestak minuta zbivanja na Sanremu (čije je jubilarno, sedamdeseto izdanje nakon pet glazbenih večeri završilo u nedjelju oko tri sata ujutro), da bi se shvatilo kako su Talijani doista kraljevi televizijskih spektakala.

Jer, kultni Festival talijanske kancone, utemeljen 1951. godine u ljetovalištu u Liguriji, i ove godine bio je veliki produkcijski i medijski spektakl. Scena je dočaravala spoj prošlosti i budućnosti, s obiljem zakrivljenih linija i igre svjetla i slika. Tijekom natjecanja na kojem se, baš kao i na našoj Dori, bira talijanski predstavnik na Eurosongu (što će se u svibnju održati u Nizozemskoj), publiku su osim pjevača koji su se natjecali zabavljali talijanski komičar Rosario Fiorello, glumac Roberto Benigni, Novak Đoković, koji je otpjevao pjesmu ‘Terra promessa’ Erosa Ramazzottija...

Defile zvijezda

Bila je tu i Sabrina Salerno (talijanska glumica i pjevačica za kojom je, kako sama kaže, Silvio Berlusconi ‘bio lud’), Francesca Sofia Novello, djevojka legendarnog motociklista Valentina Rossija, Georgina Rodriguez (koja je svojom ljepotom i plesnim umijećem očarala publiku, ali ne i novinare koji su je prozvali ‘mutom’ ustvrdivši da na pozornici skoro ništa ne priča, a kad i progovori, radi brojne greške), te njen dragi Cristiano Ronaldo koji je festival pratio iz prvog reda i razmijenio nogometni dres s voditeljem. Izvan konkurencije su nastupali Al Bano i Romina Power, Ricchi e poveri, Zucchero i Tiziano Ferro koji je otpjevao čuvenu pjesmu Domenica Modugna ‘Di blu dipinto di blu’, poznatu i kao ‘Volare’, pobjednicu Sanrema 1958. Osvijetljenim stihovima te pjesme bile su ukrašene ulice ligurskog ljetovališta koje krasi i kip legendarnog talijanskog voditelja Mikea Bongiorna. Koliko je festival Sanremo značajan talijanskoj javnosti - a postao je i sastavnica talijanske kulture - pokazuje i činjenica da je orkestar karabinjera na početku finalne večeri izveo talijansku državnu himnu.

Stiže Dora

Možemo li takvo što uopće zamisliti, a kamoli realizirati 700 kilometara dalje, u našoj Opatiji, na Dori?

- Maštati uvijek možemo. I, kako stvari stoje, samo će na tome i ostati - kaže naš visokopozicionirani izvor s HRT-a, televizije koja će za tri tjedna odabrati hrvatsku pjesmu predstavnicu za Eurosong. Jer, da bi Dora postala Sanremo, za početak bismo morali poraditi na broju stanovnika koji gledaju naš festival. Italija, naime, ima 60 milijuna ljudi, Sanremo gledaju svi od Trsta do Palerma, a gledanost je približna kao u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva kada igra talijanska nogometna reprezentacija. Dovoljno je možda reći da su se 2008. godine umalo razvile crne zastave kada se ispostavilo da je finalnu večer u Sanremu pod vodstvom Pipa Bauda gledalo samo 9,6 milijuna ljudi, što su talijanski mediji proglasili teškom katastrofom.

Ove godine organizatori Sanrema imaju razlog za zadovoljstvo: poznato je da je svaku od četiri polufinalne večeri u prosjeku pratilo oko 10 milijuna ljudi a finale je pratilo 12 m ilijuna gledatelja. Doru je lani, s druge strane, pratilo 13,9 posto publike ili 543.912 ljudi, a udio u gledanosti bio je 32 posto, što znači da je lanjski spektakl na HTV-u gledala gotovo trećina svih onih koji su u tom trenutku bili pred svojim malim ekranima.

Slabiji sponzori

- To su postoci kojima se itekako imamo razloga pohvaliti, ali broj ljudi u nas i u Italiji jako se razlikuje, što, jasno, znaju i sponzori. Zar netko sumnja da HRT u Opatiju ne bi doveo Ronalda? Samo, ne znam kako bismo našim pretplatnicima opravdali cijenu njegova dolaska, jer ništa nije besplatno - kaže naš izvor s HRT-a.

Doista, talijanski mediji pišu kako je dolazak Ronaldove Georgine organizatore Sanrema stajao 140.000 eura, dok je Robertu Benigniju za skeč na festivalu isplaćeno čak 300.000 eura. Navodno je i voditelju svih festivalskih večeri, Amadeusu, isplaćen vrtoglavi honorar. Taj 59-godišnji showman koji je na pozornici plesao, pjevao, igrao tenis s Đokovićem... svoju je medijsku karijeru počeo kao 18-godišnji DJ, nastavio kao voditelj na lokalnom radiju u Veroni, s kojeg je kasnije prešao na najslušaniji talijanski radio RTL 102.5, gdje je radio do 2017. godine. Paralelno s radijskom, gradio je i televizijsku karijeru. Od 1988. do 1999. i od 2006. do 2008. radio je za medijsku kuću Mediaset, gdje se istaknuo kao voditelj Festivalbara (čak je taj spektakl 1996. godine doveo u pulsku Arenu), da bi od 1999. postao jedno od zaštitnih lica RAI-ja, za koji vodi brojne spektakle.

Iz više veza ima dvoje djece, a jednog sina je nazvao po nekadašnjem treneru Intera Joseu Mourinhu. Na festivalu je prozvan zbog seksističkih aluzija, zbog čega se ispričao. Nije bio jedini: ispričavao se i rimski reper Junior Cally, koji u pjesmi ‘Strega’ na dvosmislen način prostačkim riječima govori o smrti jedne žene, zbog čega su neke ženske organizacije pozvale na bojkot festivala.

Ipak, za glavni skandal u Teatru Ariston bili su zaduženi duo Bugo i Morgan. Cristian Bugatti Bugo i Marco Castoldi Morgan diskvalificirani su zato što su se posvađali na sceni. Naime, Morgan je umjesto izvornog stiha otpjevao drugačiji tekst, uvredljiv za Buga, na što je Bugo napustio scenu pa izvedba više nije bila moguća.

Na 70. Sanremu zbrojem glasova demoskopskog žirija (nasumce odabranih ljudi u publici), žirija orkestra, novinara i televotinga pobijedio je u nedjelju rano ujutro kantautor Antonio Diodato s pjesmom ‘Fai rumore’ (Budi glasna). Rođen je 1981., od rane mladosti bavi se glazbom i već je dobro poznat talijanskoj sceni po mnogim hitovima. Kako je rekao, jedva čeka nastup na Eurosongu.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo