Grčka koja je inače poznata kao momčad koja igra maksimalno kontroliranu košarku, sinoć je bila tri puta brža od naše momčadi. Izgledali smo toliko bezidejno i sporo u prvom poluvremenu, napravili smo mnogo rotacija, a sve je to bilo uzalud. Možemo puno pričati o obrani, ali zabili smo i 23 poena u 20 minuta!
Ono što je najviše upadalo u oči u tom poluvremenu činjenica je da smo napravili pet prekršaja, što znači da se nismo ni probali potući da nešto pokrenemo, izgledalo je kao da smo se odmah predali, kao da smo Grcima odmah potpisali da su bolji od nas. Reket nam je u obrani izgledao poput šetališta, ali mi nikako nismo bili spremni probati s nekom alternativnom obranom.
Nismo se odlučili ni za zonu, ni za iskakanje na “picku”, ni za bilo kakav rizik pokušavajući ostaviti slobodne neke njihove napadački manje opasne igrače. Uporno smo igrali istu obranu. Nikako nismo bili u stanju prepoznati što napraviti u obrani. Je li to pitanje motivacije ili nečega drugoga, ne znam, ali to očito treba hitno razjasniti.
Ključni je problem, međutim, bio u napadu. Jako smo sporo izlazili iz obrane, njihovi su igrači sjajno pritiskali naše playove, koji se nisu brzo rješavali lopte, nego su je predugo držali tako da nam je trebalo nekih 15-ak sekundi da postavimo napad, a tada ostane vremena za jedno ili dva dodavanja, što je premalo.
U toj kreaciji uopće nismo koristili Šarića, koji je jedini imao mogućnost “match-upa” jer Grci nemaju igrača koji bi ga mogao čuvati na pravi način. U stvari, Grčka nas je navela da igramo točno onakvu košarku koja je njima odgovarala i u kojoj je lako mogla obraniti naše najjače napadačke opcije.
Nerealno je bilo očekivati da će se nešto bitnije promijeniti u nastavku utakmice, sve se previše jasno vidjelo u prvom poluvremenu. Jedina je nada bila udariti na njihov nepostavljeni napad, ali za takvo što morali smo trčati, a (ni) to nismo radili.
Danas nas čeka nova utakmica pa izdanje s Grčkom treba što prije zaboraviti. Moramo pobijediti Portoriko, što bi nam u realnim okolnostima trebalo donijeti treće mjesto, a to i nije tako loše jer u tom slučaju nećemo već u četvrtfinalu na Španjolsku. Naravno, prije toga moramo pobijediti Portoriko, a onda i nekoga od Brazila, Srbije ili Francuske u osmini finala. Za takvo što morat ćemo konačno učvrstiti igru u reketu, a onda vidjeti na koji način riješiti problem prijenosa lopte u napad. Što neće biti nimalo lako nakon što nas je Grčka razotkrila, logično je da će sada svi suparnici probati protiv nas igrati na isti način.