Teško je reći što je bilo tužnije. Podsjećanje da već 19 godina s nama nije Dražen, spoznaja gdje je hrvatska košarka bila prije 20 godina, a gdje je danas. Ili to da se na svečanosti povodom 20. godišnjice osvajanja srebrne olimpijske medalje u Barceloni nije pojavio niti jedan igrač iz legendarnog finala protiv Dream Teama, kao niti tadašnji izbornik Petar Skansi.
Samo Mirko Novosel, Aco Petrović, Boris Lalić, Mihovil Nakić. I puno, puno nevjerice u atriju zagrebačkog muzeja Mimara.
Zar je moguće da nitko neće doći? Baš niti jedan igrač? Debakl i sramota. Vjerojatno se i jadni Dražen, pokoj mu duši, okretao u grobu.
Dok smo stajali u hladnom i polupraznom atriju naša prva pomisao bila je - bojkot. Vjerojatno spontani. Atmosfera u hrvatskoj košarci je takva da se nisu htjeli pojaviti na proslavi koju organizira aktualno vodstvo Hrvatskog košarkaškog saveza. Neki su možda pomislili: “Pogledajte kamo ste nam gurnuli košarku! Ne želimo s vama slaviti ono s čime nemate veze”.
Izražavanje jasnog stava i još jedna poruka aktualnom vodstvu Hrvatskog košarkaškog saveza. Ionako je generacija 1992. već jednom pokušala smijeniti predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza Danka Radića. Na žalost, nije uspjela. Isti čovjek i danas donosi sve najvažnije odluke u hrvatskoj košarci.
- Proslavu smo, prvenstveno, napravili zbog igrača, a ne radi nas. A sada se osjećamo kao da nam na rođendansku proslavu nije došao najbolji prijatelj. Iako smo ga pozvali. Mislim da ovo više govori o njima, a ne o nama, a ja bih želio da pričamo o tim utakmicama, a ne o tome koga i zašto nema - govorio je glavni tajnik HKS-a Željko Drakšić.
Radilo se o bojkotu ili ne, i u organizaciji svečanosti bilo je propusta. Prva nelogičnost je datum proslave. Nad sudbinom košarkaša drhtali smo na prijelazu srpnja u kolovoz 1992. godine. Danas smo već debelo zagazili u rujan.
- Hrvatski olimpijski odbor inzistirao je da datum bude poslije Olimpijskih i Paraolimpijskih igara - izvijestio je Drakšić.
HKS je, to je naš stav, tu trebao biti čvršći. Idealan trenutak bio bi jedan od dana u kojima je Hrvatska igrala domaću utakmicu u kvalifikacijama za Eurobasket. Tako bi HKS imao argument da je napravio sve. Ili gotovo sve. Da je izašao u susret i onima koji žive izvan Hrvatske i Europe. I tako im smanjio manevarski prostor u potrazi za opravdanjima. Ako i jesu bojkotirali, vjerojatno nitko od njih to neće reći glasno.
Nešto je trulo u košarci
U Mimari se, a to je najznakovitije, nisu pojavili niti oni koji žive u Zagrebu i Hrvatskoj. Kao što smo na početku napisali - niti jedan od 11 košarkaša.
- Naravno da smo svima poslali pozivnice, a šestorica su nam potvrdila dolazak. U međuvremenu se Arapović javio da je na sprovodu, Rađa je na putovanju u Španjolskoj, a Naglića su zaboljela leđa pa je morao na injekciju. Tadašnji izbornik, a današnji doministar, Pero Skansi je na konferenciji Europskog parlamenta na Cipru - dodao je vidno razočarani Drakšić.
Rođendanska proslava bez najvažnijih gostiju. Govori to nešto i o onome tko šalje pozivnice. A još više potvrđuje da je nešto jako trulo u hrvatskoj košarci.