Mario Kovačević je jedva preživio tešku ‘ča in delamo‘ nedjelju u Puli i jutro poslije nekim se medicinskim čudom ispravio u maksimirskom sedlu. Premda je u posljednjih mjesec i pol izbušen kao cjedilo za špagete i premda je u tom razdoblju Dinamo pretvorio u neku vrstu ‘spaghetti western‘ spektakla, gdje se najtrofejnijem klubu u zemlji rugaju ružni, prljavi i zli kandidati za selidbu u niži razred, 50-godišnji trener voljom predsjednika Zvonimira Bobana nastavlja na klupi. Odluka o novoj tranši kreditnog povjerenja u isto vrijeme ima i nema smisla.
Smisla ima zato što smo svi umorni od tog serijskog bacanja trenera pod naoštrenu giljotinu. Prošle sezone Dinamo ih je potrošio četvoricu i nije se usrećio. S druge strane, nastavak putovanja s Kovačevićem nema smisla je...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....