Luka Bonačić (58) danas vodi Zagreb protiv Splita. Povratnik u HNL, iskusni splitski trener uzeo je sebi zadatak da pomogne zagrebašima u naizgled unaprijed izgubljenoj utrci. Opstati nakon sedam uzastopnih poraza?! Može li se? Liga 12, trojica ispadaju?
Ali je bila u krizi?
- Pa kakva je to kriza, nula bodova! I odmah upadaš "u kanal", zavrćeš rukave. Teško je dati dijagnozu, ja sam kao redov, pješak, marinac, nogometni ratnik. Uveli smo "ratno stanje", Zagrebello je naša baza, u Veslačkoj, ne izlazimo iz nje, fantastični uvjeti. I ja tu stanujem, u klupskom hotelu, to je najbolje. Šteta bi bila da se ovako opremljen i poduzetan klub sroza u drugu ligu.
Ali nešto ne štima?
- Da je štimalo ne bi mene zvali! Šalim se, ali ovo mi je baš izazov. Sigurno nisam došao da se obogatim nego da pomognem prijateljima. Da vidim koliko možemo izvući do kraja jeseni, a onda ćemo dalje vidjeti... Nisam ni Mojsije, niti imam čarobni štapić, ali iskustvom mogu pomoći.
Dugo ste pauzirali?
- Bome jesam. Osam mjeseci ima da sam došao kući iz Irana. A šest sam godina proveo što u Iranu, Bahreinu i Emiratima, u Dubaiju. Bilo je i uspjeha, trofeji u Sepahanu, nastup i na Inter-konti kupu u Japanu. Pa sam se zaželio odmora.
Niste ni navraćali u Poljud, dolje u čuveni kafić gdje se dokono bistri i muti klupska politika "bijelih". A bili ste stalno u Splitu?
- Točno, nisam navraćao. Namjerno. Moja je Pjaca, moji su Peristil, Riva. Dođeš dolje u kafić u Poljud i odmah se vrte ćakule, što je tko rekao i što tko misli. Koga smjenjujemo... To sam izbjegao. Sasvim sam se maknuo. Ja sam prošao, prebrodio te dječje bolesti.
Ali pratite Hajduk?
- Naravno da pratim. Nije im lako, odabrali su jedini put, okrenuli se mladima i sad treba strpljenja. Bore se pošteno i neka tako nastave. Miši Krstičeviću dajem punu podršku i uživa sve moje simpatije!
Podsjeća nas na neke vaše dane trenerske mladosti?
- A je, je, Mišo je borac! I ja sam bio borac, protiv nepravde i osjećaja nepravde. Znao bih svašta reći, reagirati i dobio bih po nosu! Onda te proglase da si nekulturan, a to što se događa, kao, nema veze! Ja Krstičevića shvaćam i prihvaćam. Mogu mu dati savjet da malo spusti doli balun i da se koncentrira na svoj osnovni posao.
Da drugi u klubu žešće dižu glas umjesto trenera?
- Drago mi je da su sad u Hajduka ljudi koji imaju svoju težinu, personality, kao dr Paladino, ili odvjetnik Pavasović-Visković. A ne kao donedavna, da su, kako bih to fino rekao... skupljeni zbrda-zdola. E, to je dobro rečeno, zbrda-zdola, treba riječi birati. Hajduk je prošao sto godina i bit će još sto godina, premda im sad izgleda da im nikad nije bilo teže...
Brzih 5 Luke Bonačića
Fama zagrebaša je da igraju s 10 igrača, naime u postavi uvijek mora biti Lovro Medić, predsjednikov sin?
- Zločesto od vas. To nije točno, momak je od svega u stresu, a dobar je igrač. Tu su mi sinovi od Medića i od trenera Pavlovića i obojica su kvalitetni nogometaši. Nisu za Ligu petice, ali su dobri.
- Kako komentiram Josipa Radoševića i nastup za reprezentaciju? Igor Štimac sigurno zna što radi, ima pravo izabirati i u krajnjoj liniji on je odgovoran, on će platit za sve dobro ili loše. A Radošević je talent koji dolazi, netko mora donijeti entuzijazam, mladost, polet i zašto čekati, zašto da ga odmah ne stavimo u momčad, pa što ako ima 18, ako on to može odigrati.
- Malo publike na Dinamo – Porto? I ja sam ostao u Zagrebellu, nisam išao u Maksimir... Dinamo se nekako u Zagrebu ne doživljava kao što mi dolje u Splitu živimo s Hajdukom. Kako se ono kaže, za Hajduk se ne navija nego - živi, Hajduk bi imao krcat stadion, navijači su privrženiji i ljubav žešće manifestiraju.
- Trenerski je posao avantura, a iza mene je već toliko toga. Zagrebu prilazim smireno i s velikim užitkom. Da ostanu u ligi, pa to bi mi bilo kao da sam trofej osvojio. Sve što sam naučio ulit ću u Zagreb. A što sam naučio? Da ne gledam više crno-bijelo, život nije crno-bijeli film, ima dosta sivog! I previše sive boje...
- Imam barem 800 utakmica na klupi, duplo više nego rekorder Stanko Mršić u HNL-u, ali na našoj sceni mojih je valjda 230, ostale sam sakupio na sve strane. Nakon šest godina izbivanja HNL mi se čini sazrela, puno je poštenija nego prije, makar se sad hajdukovcima čini što ja to govorim, nakon ove dvije-tri greške što su im pale po glavi. Ali kad se sjetim prije 10, 15 godina čega je sve bilo na igralištima, sad je sve med i mlijeko. Uvjeti su dotjerani i liga je poštenija, kad vam kažem.