Ćiro: Potrošen sam, bojim se da me nešto ne ‘strefi’

SARAJEVO - Zenica neće biti grobnica Ćire Blaževića, makar je u trenutku silnog razočaranja i istinske tuge, negdje pred jutro u hotelu Hercegovina rekao:

Ne znam hoću li se više baviti ovim poslom!

“Karmine” u hotelu Hercegovina trajale su do pet ujutro. Istinski se tugovalo, no, u četvrtak u zoru, Ćiro je već bio na nogama. Je li jutro pametnije od večeri, kako se osjeća?

- Jučer je bilo grozno, a danas je još gore - ispalio je u svom stilu Ćiro.

Razmišlja li još uvijek o povlačenju?

- A čime bih se ja mogao baviti? Naravno da neću mijenjati profesiju, ali je pitanje - hoću li nastaviti ovu bosansku avanturu. Ovaj poraz mi je teško pao, jer sam sentimentalno vezan za ovaj narod i istinski patim. Narod manje pati od mene, nema tih riječi kojima bih opisao svoje duševno stanje. Grize me savjest, jer nisam napravio što sam obećao.

Prisjetio se velikih riječi kojima je oblijepio Bosnu:

- Radi atmosfere često “lanem” i neku glupost, poput one - bit ćemo svjetski prvaci. I te moje nespretnosti raja prihvati i vjeruje. Sve je to zidanje psihološke napetosti i pumpanje atmosfere, no, kad se to ne dogodi čovjek se osjeća loše.

Bilo je iluzorno očekivati da ćete otići na SP preko španjolskih i portugalskih leđa?

- Istina, to su nogometne velesile, ali kad smo već došli na prag podviga, peče me što smo imali toliku nesreću. A nesreće su obilježile ove dvije utakmice.

Što je bilo fatalno?

- Činjenica da su mi glavni igrači dobili žute kartone.

Niste jedini veliki trener koji je “kihnuo” u kvalifikacijama. Guus Hiddink i Giovanni Trapattoni također ne idu na SP...

- Moja situacija je sasvim drukčija od njihove. Roman Abramovič daje Hiddinku pet milijuna eura plaće, Trapattoni ima tri. Kad su takve svote u pitanju, njihova grižnja savjesti je drukčije prirode. Moja grižnja potječe od sentimenta, jer ja tih 5000 eura, koliko me mjesečno plaćaju, potrošim na “ćevape”. Novac nije u pitanju, u Sarajevu sam se osjećao kao osamdesetdruge u Zagrebu. A to je moje najljepše razdoblje u životu i nešto slično sam doživljavao u Bosni. Vrlo teško proživljavam ovu tragediju i bojim se da me nešto ne “strefi”. Još nedavno sam se smijao ljudima koji nose sa sobom tlakomjer, a sada moj stoji napet. Tlak mi skače, gutam pilule...