Premda je Zdravko Mamić sve poduzeo da svoga kuma, jednom suradnika, a nekoć i idola, neumornoga Miroslava Blaževića, pospremi u povijesni arhiv, u potpunosti ga, uz prešutno odobravanje ostalih, izoliravši iz hrvatskoga nogometa, na scenu ga je odlučio vratiti Milan Bandić.
Zagrebački gradonačelnik nije više htio skrštenih ruku promatrati s jedne strane agoniju Zagreba, kluba koji je povjerio svome prijatelju Draženu Mediću, a s druge svakodnevno legendarnoga trenera susretati prilikom rukoljuba gospođa na Jelačić placu. Gradonačelnik se tako dao u misiju mirenja Ćire i Medića, a i te kako dobro pamtimo da su se prije četiri godine trener i predsjednik rastali uz mnogo teških riječi, s repovima dugovanja i optužbi, koje su se pretvorile i u sudske tužbe i utakmice u sudnici.
No, da Bandić može biti mamićevski učinkovit pregovarač, dokazao je posjevši do sebe za isti stol obojicu i zamolivši ih da si “njemu za ljubav” pruže ruke i zajednički krenu u spašavanje nekad ponosnog zagrebačkog kluba, za koji se gradonačelnik osobno smatra odgovornim.
Kako i ne bi, klubu iz Kranjčevićeve osigurao je sportski centar u Veslačkoj u rangu pet zvjezdica, svojim utjecajem klubu godinama osigurava milijunske dotacije iz proračuna za sport grada Zagreba, no Medić nije uspio Bandićev med i mlijeko oploditi primjerenim rezultatom. Otkako je Ćiro napustio Kranjčevićevu, Zagreb prolazi rezultatsku golgotu, iz sezone u sezonu, pa tako i sada tavori na začelju i ljestvice i zanimanja navijača i medija, poput nekog kluba fantoma koji jedva da još zanima obitelj i prijatelje igrača.
Gradonačelniče, ovaj vam je sastanak s Ćirom i Medićem doista važan, kad niste u avionu za Pariz? Nije valjda da je i vas Mamić ostavio na pisti, kao dvojicu svojih suradnika, Ivana Zvonimira Čička i Željka Mataju?
- Nemam ja vremena za pariške noći. Posla je preko glave, ne mogu pustiti Nogometni klub Zagreb. Sjećam se Zagreba u vrhu s Ćirom, i jedino on može u Kranjčevićevoj sve razdrmati i okrenuti na glavu - odmah je Bandić stavio hipoteku na leđa Blaževiću koji se, pak, u petak, uz zadnju ugovornu ratu, rastao sa svojim Irancima.
- Da, da, u utorak ću biti na prozivci u Zagrebu - ne može Blažević pred Bandićem reći ništa osim da, premda...
- Lova još lebdi - smije se Blažević, kojem Medić nikad nije isplatio dogovoreni bonus za bogato transferiranje dvojice nogometaša iz Kranjčevićeve u Dinamo, stasalih pod Ćirinom palicom - Mandžukića i Vrdoljaka. Otad su Medić i Ćiro na suprotnim stranama. Bili. Do jučer...
A danas? Blažević je, premda u 77. - mudar, sine, mudar, a ne star! - opet na pozornici. U trenirci, opet protagonist koji će podjednako uživati u ulozi spasitelja, kao i u pijenju krvi na slamku vlastodršcu našega nogometa koji bi bio najsretniji da je Ćiro ostao u iranskoj pustinji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....