Šimić, šef sindikata profesionalnih nogometaša, naglasio je: “Rođen sam 1975. u Draškovićevoj i otac me je sljedećeg dana učlanio u Dinamo. Uvijek sam se s bratom natezao tko će ići s njim na utakmicu. Danas, pak, kao bivši igrač Dinama, ne mogu prihvatiti da je Skupština kluba za mene zatvorena. A ona nije zatvorena samo za mene, nego i za sve vas. Predsjednik i vodstvo kluba moraju se birati po principu jedan član - jedan glas, te da nakon četiri godine javnosti polažu račune.”
Zakon o sportu
Vrlo dobro posjećena tribina, osim Dinamovih navijača, dvadesetak novinara i pet kamermana, privukla je i neke poznatije nogometne djelatnike, poput Ivana Brlekovića, bivšeg dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, no nisu se pojavili oni koje se najviše iščekivalo i najavljivalo. Prije svega, nije došao novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Željko Jovanović, nego se umjesto njega ukazao njegov pomoćnik za sport Petar Skansi, koji je, možda i nehotice, potpuno umrtvio raspravu.
Kazao je da predsjednik HNS-a Vlatko Marković i njegov tajnik Zorislav Srebrić kritiku da se u njih ne radi dobro nisu uopće primili k srcu. “Njihovo je apsolutno uvjerenje da rade dobro.” O Zakonu o sportu nije rekao ništa određeno, osim da bi bio koristan i ovakav kakav jest, samo da se primjenjuje, no ipak će se mijenjati. “Sukcesivno, u globalu, postupno da kraja četvrtog kvartala.”
Pozivu organizatora nije se odazvao niti novi ministar uprave Arsen Bauk, nego je umjesto njega govorila Jagoda Botički, pomoćnica ministra, koja je birokratskim metajezikom razložila povijest Zakona o udrugama iz 2001. godine. Bit je, kaže ona, da “svaka udruga sama kontrolira svoj rad”, da “registracijska tijela jesu i inspekcijska” te da je nadzor rada udruga “rascjepkan”.
Govorio je i magistar Marko Ivkošić, s Pravnog fakulteta u Splitu, koji je sudjelovao u pretvorbi Hajduka, o čemu nije rekao ništa novo, ali je iznio zanimljiv podatak da se u zapadnoj Europi odavna više ne poštuje dogma da se država ne bi trebala miješati u rad sportskih klubova. Osim njega govorio je još i sociolog Dražen Lalić.
‘Zajedno za Dinamo’
Od cijele tribine ostao je tako najozbiljniji tek stav organizatora, i njegov trud da ovu tribinu pripremi. Za uvod udruga “Zajedno za Dinamo” predstavila je kraći film a zatim je 20-minutno predavanje održao njezin spiritus movens Dragutin Nemec. Izlaganje je popratio power point prezentacijom, kojom je nastojao potkrijepiti zašto je za neki nogometni klub bolje da bude organiziran kao udruga građana nego kao privatno vlasništvo.
O Hrvatskoj nogometnoj ligi kazao je da je muče četiri osnovna problema: pad interesa gledatelja, financijska kriza, nezakonitosti u nogometu i upitna regularnost HNL-a. Za ta četiri problema znaju, dakako, i vrtićka djeca, pa što se tiče njegova izlaganja, ali i nastupa predstavnika vlasti, čini se da i ubuduće mirno mogu spavati i Vlatko Marković i Zorislav Srebrić, a i izvršni Dinamov predsjednik Zdravko Mamić, čije ime nije htio spomenuti nitko od nazočnih izlagača.
Zapravo, generalni zaključak tribine je sljedeći: na papiru je sve u redu, samo što se zakoni ne poštuju. Čemu onda najave o promjeni Zakona o sportu ili udrugama ako se i postojećih malo tko pridržava?