KOMENTAR T. ŽIDAKA

Dinamo je najosamljeniji gubitnik na svijetu

Nikad, u 33. godine, koliko pratim ovaj klub, nisam bio na tužnijoj i ružnijoj utakmici
Zagreb, 051109. Stadion Maksimir.Nogometna utakmica Europske lige, skupine A, 4. kolo izmedju Dinama i nizozemskog Ajaxa.Na slici: zbog nereda BBB-a u Temisvaru, kazna Uefe dvije utakmice igranja pred praznim stadionom Maksimir.Foto: Drago Sopta / CROPIX
 Drago Sopta / CROPIX

Sve tužnije, sve ružnije, sve poraznije i sve učestalije! Dinamo je sinoć, pred praznim tribinama, u ‘kući sablasti’, završio svoj europski put. Izgubio je kao i tolike jeseni prije ove, samo ovaj put kao najosamljeniji gubitnik na svijetu. Navijači su bili po kafićima, pred televizorima, u papučama, a njihovi heroji u kopačkama, nemoćni, bezidejni, s bijelom zastavom i prije nego što je utakmica počela. A zar bi i moglo drukčije u ovom sumornom ambijentu, bez gledatelja, samo u prisustvu redara, policajaca i novinara.

Dinamo je još jednom upropastio sezonu, od koje se, ipak, puno očekivalo. Ali, što loša selekcija, što neambiciozni igrači, što ozljede, a ponajviše navijači, koje Uefa ne želi više na svojim predstavama, sve je to uništilo još jednu nogometnu jesen u Zagrebu.

Na sjevernoj tribini, gdje su oni koji najviše vole Dinamo, ali i njegovi ‘krvnici’, nije bilo nikoga. Plaćali su ceh za objesnu igru u Temišvaru. Umjesto njih, prkosno je visio transparent: ‘Ti si ništa bez nas, tko ti je duša i glas, ne srami se nas!’ Lijepo sročeno, poruka koja lomi srce, ali poruka koja ne zvoni, jer to je bilo samo platno i mrtva slova, jer se nije čulo ‘Dinamo Zagreb’. I zato, zamislite se, navijači. Nikad, u 33. godine, koliko pratim ovaj klub, nisam bio na tužnijoj i ružnijoj utakmici. I apsolutno je nevažno da je Dinamo izgubio, tragičan je bio ambijent, u kojemu se čula svaka Jurčićeva riječ. A ni on nije bio u formi, shvatio je da je to kraj europskog puta...

Ne znam koliko će koštati utakmica pred praznim tribinama! Ne znam koliko je Dinamo izgubio na ulaznicama! Sve je to nevažno! Znam samo da je ovo bila najžalosnija nogometna predstava na kojoj sam bio, da je bilo užasno hladno, ali hladno oko srca, da je duša bila promrzla i da je nogomet bio apsolutno u drugom planu. Nakon što je Dinamo izgubio, nitko čak nije bio ni razočaran. Jer, očito ‘to tak mora biti’ kad je u pitanju Dinamo?

Prokletstvo? Ne! Sudbina? Ne! Pa što je to, do vraga?

Jednostavno, Dinamo. I filozofija, ona tipična purgerska: Nigdar ni bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nekak ne bu... Može li to netko prevesti Sammiru, Calellu, Ibanezu...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. svibanj 2024 11:12