Zdravko Mamić je na svoj način proslavio ulazak u EU okrenuvši 20 milijuna eura u jednom danu! Toliko je utržio za Halilovića i Jedvaja koji će nositi dres Tottenhama. Jedvaj od zime (ugovor na šest godina), dok će mu se Alen pridružiti šest mjeseci kasnije.
Sada još jedino preostaje na Maksimirsku 128 staviti tablu “export ‡ import”! S tim da je “roba” koju uveze poput Rolexa “made in China”, a u najboljem slučaju radi se o igračima koji na prvu nisu uspjeli pa im je Dinamo utočište za ponovni pokušaj. Ali zato “izvoz” ide kao podmazan, a zasnovan je na principu: rasprodati domaće talente i tako urušiti ikakvu nadu i smisao modrog kluba. To je poslovna politika Dinama!
Kovačić probio barijeru
Prodaja ovih dragulja zgotovljena je tijekom vikenda. Halilović je prodan za 15, dok su Tina Jedvaja Englezi platili pet milijuna eura. Da se nešto kuha bilo je jasno proteklih dana, odnosno od onog trenutka kada je Mamić odbio Romu. Veliki gazda je usvojio manire pravih poslovnjaka pa je Rimljane otpratio uz rečenicu “nitko neće ucjenjivati Dinamo” . Farsa je odmah prepoznata, a potvrđena, eto, u nedjelju.
- Dovoljno će biti kazati da odlaze... Ne bih s imenom kluba izlazio u javnost - priznao je klupski predsjednik Mirko Barišić novinaru Sportskih novosti na pripremama u Moravskim toplicama.
Nema sumnje kako je Mamić tijekom pregovora s Romom imao signale s Otoka da žele Jedvaja u paketu s Halilovićem. Sve ostalo je bilo stvar rutine. Posao koji je već uhodan od prodaje Luke Modrića. Samo je sada primjenjena stara trgovačka fora: “platiš jednog, dobiš dva”.
Prodaja dva golobrada mladića, koji bi u normalnim okolnostima bili nositelji igre Dinama u slijedećih nekoliko sezona, nikoga ne čudi, još manje iznenađuje. Nitko neće pustiti suzu za Halilovićem i Jedvajem jer ionako je prodaja bila očekivana. Psihološka barijera prodaje mladih talenata probijena je transferom Matea Kovačića u Inter, sve ostalo je rutina.
Obrambene floskule
Naravno da ćemo sada slušati klišeje poput “tko ima pravo odbiti takav novac i zaustaviti razvoj mladića” ili “Dinamo prodaje da bi preživio”. No, postavlja se logično pitanje zašto uopće taj klub troši kao ruska vozila. Vrhuška će kao iz rukava, sigurni smo, servirati priču o 200 usta koja hrane. Ma, ta je brojka previše i za Real Madrid. No, na Santiago Bernabeu nemaju problem s raznoraznim uhljebima i “đabalebarošima” koji se svako malo zapošljavaju u Maksimirskoj 128 bez javnog natječaja, a tamo po cijele dane dangube i pokušavaju sami sebi postati svrha. Zbog takvih i sličnih navijači Dinama gutaju knedle jer će djecu koja su trebala nositi igru Dinama u slijedećim sezonama gledati na MAX TV-u!
Još donekle možemo shvatiti prodaju Tina Jedvaja s obzirom na tezu kako se igra ne gradi od stopera i da će svojim odlaskom na zimu otvoriti mjesto jednako potentnom i talentiranom Jozi Šimunoviću. No, Alen Halilović je trebao biti nositelj igre Dinama slijedećih pet sezona. Magnet za navijače i sponzore. Brend koji bi privukao lovu i navijače na Maksimir.
Tko je na redu?
I zato neka u Dinamu prestanu naricati zbog praznih tribina kada su upravo njihovi potezi odgovorni za propuh. Navijačima su previše puta prodali muda pod bubrege pa ne čudi da ni najrevniji više nemaju nikakve iluzije o Dinamu kao sportskom klubu. Jer je posve jasno kako modri klub godinama egzistira kao dobro uhodano obiteljsko poduzeće kojem je svrha izbacivati talente kao na traci da bi ih brže bolje prodali. Stoga umjesto maštarija o europskom rezultatu u dresu Dinama, bolje neka putovnice pripreme Brodić, Kolar, Murić, Čorić..