“Hrvati doista nemaju razloga zviždati Siniši Mihajloviću, počastio ih je da bolje nije mogao, kupio im je kartu za Brazil! Srbijanski izbornik kao da je nasumce, iz šešira, birao prvih 11, a Hrvatima je samo malo vremena bilo potrebno da dođu sebi od zbunjenosti zbog neočekivanog poklona pa da počiste reprezentaciju Srbije s terena”, uzavrele su od cinizma i ruganja beogradske Večernje novosti nakon sramotnog izdanja Srbije u Maksimiru, kako su partiju Mihajlovićevih izabranika jednodušno vidjeli i javnost i mediji.
“Mihajloviću, zabavljaj se negdje drugdje!”, otrovan je Mocartsport, a u nastavku dodaje: “Danas svi igraju nogomet. Osim Srbije! Siti smo Mihajlovićeva tjeranja inata cijelom narodu!” Beogradski dnevnik Sport u naslovu ističe: “Mihajlović se zaigrao i odveo Srbiju u živo blato”. Svaki je drugi Srbin izbornik, pišu, ispada da u zemlji Srbiji ima nekoliko milijuna izbornika. E, što bismo dali da imamo jednog jedinog, ali pravog.
Revoltirani, bijesni, ogorčeni i posramljeni, navijači po forumima već satima bespoštedno ispucavaju teške plotune prema izborniku i njegovom zaštitniku, predsjedniku Nogometnog saveza Srbije Tomislavu Karadžiću, tražeći da obojica smjesta odstupe. Jedno navijačko krilo poziva na bojkot utakmice protiv Škotske u Novome Sadu, jer “zašto da podržavamo privatnu reprezentaciju”, a radikalni navijači pak pozivaju na vrijeđanje svih i svega, demonstracije i nerede na novosadskim tribinama.
Upravo kako je predvidio potpredsjednik “Srbijanskoga nogometnog saveza Ivan Ćurković, govoreći nam uoči meča u Maksimiru da se mnogo više boji utakmice u Novom Sadu, gdje je moguće da se kontroli otrgne euforija ili razočaranje, ovisno o ishodu hrvatsko-srbijanskog dvoboja.
Ishod je dobro poznat, i Srbi su tek počeli zbrajati štetu zbog neodlaska na drugo veliko natjecanje zaredom, vape za Radomirom Antićem pa kažu makar da ga naprave i od blata, jer s njim je njihova reprezentacija imala i rezultat i poštovanje.
Sjetno ustvrđuju da su nekada bili “europski Brazil”, kod Ilije Petkovića znali su biti veliki nogometni ratnici, kod Radomira Antića nekad i pravi umjetnici, momčad koja gazi i igra za uživanje. “A danas smo nula! Velika nula! Dotakli smo dno. Da nije bilo nesretnog Walesa, kojem je u Novom Sadu napunjena mreža (6-1), ne bismo dali ni gol u kvalifikacijama za SP. Nekad smo govorili ‘Dobro došli u zemlju košarke’, sad slobodno možemo reći ‘Dobro došli u zemlju nogometnih liliputanaca’”, piše Sport, pa se pita može li netko reći dosta ljudima koji su upropastili nogomet u Srbiji?
Srpska javnost i mediji traže “glave”, jer jednostavno je neoprostivo da su kvalifikacije za SP tek stigle na pola puta, a Srbi su već rekli zbogom Brazilu. Posljednji izbornik Srbije i Crne Gore s kojom je igrao na SP-u u Njemačkoj 2006., Ilija Petković, rekao je neposredno nakon utakmice da je pametnima i prije no što su kvalifikacije stigle na pola puta bilo jasno kamo Mihajlovićeva priča vodi. Televizijski doajen Milojko Pantić doslovce je ismijao Sinišu Mihajlovića odmah poslije maksimirskoga poraza u popularnom talk-showu “Večer s Ivanom Ivanovićem”, što je odmah postalo i hit na YouTubeu. Što očekivati od trenera, pitao se lagano nacvrcani Panta, čija cijela nogometna strategija stane u tri riječi: seks, keks i himna.
Sve poklonike nogometa u Srbiji osobito je iziritirao Mihin kombinirani sastav koji je poslao u bitku s Hrvatima. “Prevario nas je”, zdvajaju, “najavljivao je da će nam zasjati sunce, a došlo je do potpunog pomračenje”. “Ne bi to, realno, bilo ni tako neočekivano, jer i vrapci znaju da je hrvatska selekcija bolja u ovom trenutku. Ali, iznenađenje je bio sastav. Umjesto Stojkovića, na golu se pojavio Željko Brkić i asistirao kod drugog gola.
Na klupi je ostao danas najkreativniji srpski igrač Dušan Tadić, a umjesto njega na terenu se pojavio Alen Stevanović, momak izgubljen u vremenu i prostoru maksimirskog zdanja.” I, podvlače sprski mediji činjenicu da su u maksimirskoj startnoj postavi, slučajno ili ne, zaigrala šestorica igrača čiji su menadžeri Fali Ramadani i Sergio Berti. To su: Kolarov, Brkić, Nastasić, Radovanović, Stevanović i Ignjovski. Upravo je polovica ovog “mini sastava” počastila Hrvate i pomogla im da dođu do velikog sportskog ali i nacionalnog slavlja. Tko se to igra sa Srbijom, njenom nacionalnom momčadi i nacionalnim ponosom, retorički se pitaju mediji, a već na susjednim stupcima daju i odgovore: “Mihajloviću i Karadžiću, odlazite!”
“Možete li vjerovati da je Mihajlovićeva momčad odigrala u Maksimiru četvrtu od pet utakmica u ovim kvalifikacijama na kojima nismo postigli gol!”, konstatiraju novinari i navijači. Siti su priča o pomlađivanju nacionalnog sastava, a Ilija Petković razočarano kaže “ako je to ta budućnost i mladost o kojoj nam stalno prilačaju, ne piše nam se dobro”.
Na kraju, za utjehu im ostaje tek činjenica da “atmosfera u Zagrebu i nije bila nešto”. “Nemamo kult reprezentacije kao Hrvatska, ali da znamo bolje zagrijati atmosferu - znamo!”, bila je posljednja poruka novinara srpskog Monda iz Maksimira.