LEGENDA BRANI KOLEGE

'GAZDE KLUBOVA, TI RAZNI MESARI I VINARI, UNIŠTIT ĆE NAŠ NOGOMET' Otto Barić o smjenama trenera

 Ronald Goršić / Cropix

Od 6. studenoga 1986., kada je Alex Ferguson stupio na Old Trafford , GNK Dinamo je promijenio 23 trenera. Ako smo točno brojali. I rijetko koji nije osvojio naslov prvaka, čak i neki bezimeni, kojih se danas ne možete sjetiti, poput Marija Totha.

Ako veličinu klubova podupremo postojanošću trenera, doći ćete do frapantnog podatka; za 120 godina Manchester Uniteda, klub je promijenio samo 18 trenera. Nije ih se odricao čak ni kada je klub s Old Trafforda postio 27 godina bez naslova prvaka. A samo za vladavine Zdravka Mamića od 2002. , ako se ne varam, Dinamo je promijenio 15 trenera, od kojih su se neki vraćali više puta, a aktualni trener je već treći put tamo.

Malo je klubova poput Arsenala, čiji trener Arsene Wenger već 17 godina vodi momčad iz sjevernog Londona, a uprava upravo “slavi” osmu godinu kako nije osvojio niti jedan trofej.

Predsjednici i robovi

Ova godina će u Hrvatskoj biti zapamćena po tsunamiju trenera, samo su Igor Pamić i Tomo Ivković preživjeli sezonu. Rekorder je NK Zagreb, čiji je predsjednik promijenio je trojicu trenera (Dražen Besek, Luka Bonačić, Ćiro Blažević) i nije se spasio. Nervozna su i braća Žužul, koji su se u finišu riješili Zorana Vulića, trenera visoke klase, koji je otišao s osmijehom, ali u duši se miješaju ogorčenje i muka...

Otto Barić, umirovljeni trener, uz Ivića i Ćiru, jedan od trojice kultnih hrvatskih stručnjaka, digao je glas protiv masakra nogometnih trenera. Podigao je glas protiv nekvalificiranih predsjednika, koji “motornom pilom” sijeku stručnjake kao mlade borove uoči Božića i bacaju ih na cestu. Burza je puna nezaposlenih trenera i Otto Barić se stavlja u zaštitu hrvatske struke:

- Sječa trenera vodi hrvatski nogomet u propast. A oni koji se vraćaju u klubove, u kojima su već bili, pristaju na vazalski odnos prema predsjednicima.

To su samo treneri koji vježbaju momčad i ni o čemu ne odlučuju. Treneri su se doveli u poziciju da su robovi, boje se za svoj uglavnom sitni novac i zato se ne suprotstavljaju gazdama. Predsjednici, koji uopće nisu stručni, postavljaju momčad i pametuju cijelom svijetu. Ja se nisam nikada našao u takvoj poziciji i zato sam u dva navrata bio više od pet godina u jednom klubu. A današnji treneri gotovo i ne poznaju svoje predsjednike, koji su u klub došli dva tri mjeseca ranije, kao ugledni vinari, mesari ili ih je kao svoje namjesnike poslala neka politička stranka. To nisu nogometni ljudi, kao u Bayernu. Tamo u upravi sjede četvorica visokokvalificiranih bivših nogometaša (Beckenbauer, Hoeness, Rummenigge, Sammer), ali, ni oni se ne miješaju Heynckesu u sastavljanje momčadi. Tko su ti ljudi kod nas koji mijenjaju trenere? Što oni znaju o pripremi nogometaša, što oni znaju, imaju li ikakvu nogometnu kvalifikaciju da bi trener morao biti vazal njihovog laičkog poimanja nogometa? Kako trener može nekoga kvalitetno pripremiti za utakmicu, ako igrač tri mjeseca nije dobio plaću?

Slučaj Vulić

Barića posebno čudi odlazak Zorana Vulića, za kojega kaže da mu je u reprezentaciji bio najbolji suradnik.

- Vrlo je pošten, savjestan, i iznad svega talentiran, no, očito ga je nešto smetalo. Ali novi ljudi u nogometu, koji u unutrašnjem džepu kaputa drže svežanj novčanica, poduprti medijima, drže “banku”. Oni mijenjaju lice nogometa, a žrtve su najčešće treneri. Uništavaju trenerima kreativnost i vizije za sitniš od tri, četiri tisuće eura, a nakon toga slijedi i obvezatni finiš - noga u stražnjicu! I hrvatski nogomet dobiva još jednog nesretnog čovjeka... A ti VKV nogometni stručnjaci u svojim velebnim vizijama sastavljaju “katalog Pevec” i, prodajući igrače, bogate se na znoju i muci jednog Krstičevića, Vulića, Mršića, itd.

Barića je posebno zabolio odnos Hajdukovih čelnika prema Miši Krstičeviću, kojega gotovo i ne poznaje :

- Nekoliko godina je stvarao mlade igrače i kada su napokon stasali za prvi sastav, uprava je sastavila katalog “robne kuće Hajduk” da je svih 11 igrača na prodaju. A čovjek koji je sve to stvorio, dobiva otkaz zbog poraza u nekoj bezveznoj utakmici. Tko ga je otpustio? Predsjednik, koji je došao prije nekoliko mjeseci i u nogometnom smislu je analfabet. Ili NK Zagreb? Nakon prvog dijela prvenstva zadnji je na tablici i, logike li, prodao je najboljeg obrambenog igrača. U Austriji bi ga idućeg dana smijenili, no, ovdje je nedodirljiv zbog političkog zaštitnika. Zar nisu mogli čekati šest mjeseci? I gdje je novac, koji su dobili za Pavlovića od Werdera? Jesu li ga možda uložili u nova pojačanja? Naravno da nisu. I što sad? NK Zagreb je u drugoj ligi, raspada se!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. veljača 2023 13:28