Zaboravite višednevnu tešku artiljeriju po novinskim stranicama i ranjene taštine, na stranu ultimatumi, stručni trenerski sudovi i prijeki sudovi u internetskim anketama. Jednim pozivom Lovren bi bio amnestiran krivice i preseljen u početni sastav nacionalne momčadi, a da pritom uopće ne bi trebao zavrtiti izbornikov broj niti se ritualno posipati pepelom ili petljati na fejsu da su mu rečenice u intervjuu za SN istrgnute iz konteksta.
Poziv bi, naime, stigao s mobitela plemenitog patrijarha koji manje ili više diskretno upravlja kompletnim HNS-ovim pogonom, iz majstorske radionice čovjeka koji je davno ustanovio formulu 23=16+7 prema kojoj se komponira popis kandidata za velika natjecanja. 23 putnika, 16 izbornikovih favorita plus 7 verificiranih u posebnoj proceduri, bez izbornikova prava na veto. Taktičko-kadrovske nijanse što se tiču izgleda prve momčadi daju se popeglati u hodu... “Pozdravljam velikog trenera s kojim će hrvatska reprezentacija ovog ljeta promarširati do naslova europskog prvaka”, zacvrkutao bi u tom razgovoru Zdravko Mamić poznatim blagoglagoljivim tonom.
“Napokon sugovornik koji kuži nogomet”, odgovorio bi Ante Čačić još poznatijim prepotentnim nastupom. “Htio sam te obavijestiti da je Izvršni odbor jednoglasno usvojio moj prijedlog o produžetku izbornikova ugovora do 2020. godine. Stvar vrijedi čak i pod uvjetom da nekom groznom nesrećom ne prođemo grupu u Francuskoj. Podrazumijeva se dvostruko veća plaća”, nastavio bi šef. “Bilo je i vrijeme. Pristajem li? Načelno da, iako nikad ne znaš kada ti na vrata mogu zakucati ljudi iz Reala ili Arsenala...”, ostao bi izbornik čvrsto na zemlji.
“Zadovoljstvo je poslovati s takvim džentlmenom. Samo sitnica za kraj... Jasno ti je da smo pretjerali u Lovrenovu slučaju? Izgladi to!” “Ali moj autoritet”, pobunio bi se u tom času Ante Čačić, ali s druge strane već je dopirao razočaravajući tu-tu-tu nakon čega se izborniku učinilo prirodnim zapjevati “nema nam pomoći”. Sljedećeg jutra na HNS-ovim stranicama čitali bismo pomirljivu noticu da su Ante Čačić i Dejan Lovren u iskrenom i otvorenom razgovoru raščistili nedoumice i u interesu nacionalne momčadi odlučili nastaviti dalje kao partneri na istom pobjedničkom brodu. Poziva koji mijenja sve zasad, međutim, nema (što rasplamsava novinarsku maštu), a u ovom bi slučaju zapravo bilo dobro da se dogodi jer je Dejan Lovren nakon godinu i nešto lutanja u dresu Liverpoola napokon počeo dostizati visoke standarde iz Southamptona, priča koja je motivirala gazde velikog kluba s Anfielda da izbroje rekordno bogatstvo za obrambenog igrača. Ako ćemo biti do kraja iskreni, nikada 27-godišnjak u reprezentaciji nije briljirao niti izgledao kao neizostavni član momčadi.
Nema tome dugo da su novine pisale kako je Lovren pogasio profile na društvenim mrežama, jer su ga navijači “redsa” bombardirali morbidnim porukama i prijetnjama. Preporuke mu, drugim riječima, nisu bile bajne, no u konkurenciji kronično načetog Ćorluke, Vide koji u Kijevu luta od lijevog do desnog beka i tek nedavno zaliječenog Schildenfelda, Lovren trenutačno djeluje kao nogometaš koji može preuzeti odgovornost i držati uzde defenzivnog bloka u svojim rukama.
Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!