ZAGREB - Nikola Jurčević pomoćnik hrvatskog nogometnog izbornika Slavena Bilića, došao je u našu “utvrdu”, u “Van Gogh”, ne bi li nam objasnio što se zapravo događa u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji? Trebaju li nacionalnoj momčadi nova imena?
- Zadnjih dana se čak šalimo - šteta što su kvalifikacije tako rano završile, prije nego što naši igrači došli u vrhunsku formu. Imamo okosnicu od petnaestak igrača, koji su u prvom planu, a spominju se i nova imena, koji bi trebali biti budućnost u nacionalnoj selekciji. Ponajviše Lovren, razmišlja se i o Badelju, ali i o Vidi, koji ima nevjerojatnu energiju, silinu i univerzalnost. A tu su i Perišić i Jajalo, koje se prati. Uvijek se vraćamo u prošlost, kada se u reprezentaciju ušli Eduardo, Ćorluka i Modrić i postali ključni igrači nacionalne selekcije.
Tomislav Ivić je rekao da bi Hrvatska trebala izgledati kao Brazil!
- Vidim da u toj koncepciji postoji dvojba između Olića i Eduarda, za jednoga nema mjesta! U momčadi bi trebali biti i Olić i Eduardo!
Još nije razriješena dvojba - mogu li Kranjčar i Modrić zajedno? I Harry Redknapp je u dilemi?
- Tottenham je klub za koji navijam, a Bayern gledam iz zadovoljstva i uvjeren sam da će Modrić i Kranjčar igrati zajedno. No, to zavisi o pogledu na nogomet, Redknapp se orijentirao na igru sa dva zadnja vezna igrača, Palaciosa i Jenasa. U nekoj varijanti i Hudlestone, a ima i Lennona, koji je stožerni, udarni igrač. U takvoj varijanti ostaje otvorena pozicija samo lijevog veznog igrača i u toj varijanti igraju ili Modrić ili Kranjčar. Kod nas je Modrić, u nekoj varijanti, igrao zadnjeg veznog, a lijevo je bio Kranjčar i nije bilo dvojbi, oni mogu zajedno. Čak smo razmišljali i o trećoj mogućnosti, da uz njih igra i Rakitić, ali, za nas dvojba Kranjčar ili Modrić ne postoji.
A Olić ili Dudu?
- Šteta bi ih bilo razdvojiti, s obzirom na različitosti i silnu energiju. Na Olićevim golovima i energiji i Bayern se digao iz mrtvih, a na Da Silvinu lucidnost ne trebamo trošiti riječi. Olić i Da Silva su naš top napad!
Je li stožer nacionalne momčadi zabrinut zbog Mandžukića? Već dulje vrijeme igra nezainteresirano i vrlo, vrlo blijedo?
- Gledao sam sve utakmice gdje Mandžukić nije bio pravi, ali ne bih rekao da je bio nezainteresiran! On se trudi, ali ga nema, nema ga u završnim akcijama. Možda je to zbog toga jer je glavom u inozemstvu, on je kandidat, ali se gleda njegova dnevna forma. Zapravo, na njega se gleda kao igrača koji se može vratiti na scenu.
Je li vrijeme da ode u inozemstvo?
- Mislim da bi! Svima nam je žao kada 1. HNL gubi dobre nogometaše, jedine preostale zvijezde hrvatskog nogometa, no, to je stvarnost. Kada igrači u svojoj glavi pomisle da su prerasli hrvatsku ligu, oni su korisniji za klub ako ih proda! On u svojoj glavi već gleda utakmice Lige petice i to je jače od njega. On se vidi u jednom drugom nogometu, u boljoj ligi i ovdje ne daje ono što bi trebao davati.
Ali, nije Mandžukić jedini! Rakitić oscilira u Schalkeu, Anas Sharbini u Hajduku, Kalinić se ne razvija kako se očekivalo?
- To samo govori koliko je dalek put od talenta do formiranog igrača. Ali, kada se uđe u surovi profesionalizam, to breme nije lako nositi. Sharbini iz rasterećene Rijeke dolazi u Hajduk i pritisak ga “uništava”, teško se snalazi. Kalinić se vrlo sporo snalazi u najjačoj europskoj ligi, ali, Rakitić se, ipak, “etablirao” u jednoj od važnijih svjetskoj ligi.
A Nikica Jelavić?
- On je druga priča! Imao je teži put od svih svaka mu čast! Bio u dugo u sjeni igrača iz svoje generacije, posebno u medijskom smislu, ozlijedio je i koljeno. S ogromnom energijom i hrabrošću se vratio na scenu, zabio golove na internacionalnoj razini. Imao je najteži put i svaka čast njegovom karakteru i to moraju pokazati i igrači koje smo malo prije spominjali, a koji stagniraju...