Kraj sezone i “tripleta”. Spuštanje zastora na berlinskom Olimpijskom stadionu uz povijesnu “quintu”, petu u nizu osvojenih Liga prvaka, začinjenu s rekordna 122 gola MSN “tridentea”, najubojitijeg odreda nogometnih ubojica koji je ikada trčao travnjacima.
Odred ubojica
Barcelona je iz niza povijesnih razloga desetljećima već “mes que un club”, više od kluba, ali u posljednjih deset godina ona je tako temeljito prekalibrirana da i brojke pokazuju kako je veća od života…
Barcelona je ušla u klub s Bayernom i Liverpoolom u čijim je riznicama također pohranjeno po pet trofeja europskog prvaka. Ispred nje ostaju samo Milan sa sedam i Real Madrid s deset klempavih pehara. Samo jedan plodan desetogodišnji ciklus u kojem su vladali Messi, Xavi i Iniesta bio je dovoljan da katapultira klub prema kontinentalnom vrhu, a danas će vam mnogi poznavatelji prilika na Camp Nou kazati da je sve zapravo zasluga Johana Cruyffa.
Ono što nije uspio učiniti kao igrač, on je napravio kada se u ulozi trenera vratio u “blaugrana” obitelj 1988. godine. Promijenio je paradigmu, ucijepio novu filozofiju momčadi, stvorio prvi Barcin “dream team” i u njegovu kalupu nastavio oblikovati mlade igrače u La Masiji. Do povratka karizmatičnog Nizozemca Barça nema niti jednu Ligu prvaka, dok Real trči po sedmi takav trofej. S Cruyffom će doći prva Liga prvaka, Rijkaard će donijeti drugu, Guardiola treću i četvrtu. Početkom godine samo su ozbiljni lunatici vjerovali da bi Luis Enrique mogao donijeti petu. Bio je 4. siječnja kada je u San Sebastianu 45-godišnji trener na klupi ostavio šestoricu prvotimaca iz finala (Messi, Neymar, Pique, Rakitić, D. Alves i Ter Stegen) te, naravno, izgubio.
Dan poslije započeo je otvoreni rat u klupskoj inačici “Igara prijestolja”; kralj svemira Messi bojkotirao je otvoreni trening za javnost, Enrique je do kraja tjedna stjeran u kut. Novine su objavljivale da nema niti minimalne komunikacije između superstara i trenera, da će svlačionica implodirati od nezadovoljstva stalnim rotacijama i maglovitim trenerovim idejama. Enrique je bio hodajući mrtvac, ali predsjednik Bartomeu je mir u kući kupio otkazom Andoniju Zubizarreti. Sportski direktor je platio danak za lošu kadrovsku politiku…
A ta je politika uključivala transfere Suareza, Rakitića, Ter Stegena, Brava i Mathieua. Trojica su odigrala berlinski finale, dvojica se upisala u strijelce. Ludi svijet nogometa.
- Iza nas je nevjerojatna sezona u kojoj smo odigrali 60 utakmica i upisali čak 50 pobjeda uz šest remija i četiri poraza. Iscijeđen sam, iscrpljen, ali sretan i ponosan. Zasluge za trostruku krunu pripadaju i ‘Zubiju’. Nemam jasnu sliku hoću li i sljedeće sezone biti na klupi Barcelone - rekao je Luis Enrique nakon Berlina.
Enrique je pomalo osobenjak, ovisnik o izazovima koji je interregnum između igračkih dana i prekvalifikacije u trenere koristio da se okuša kao “ironman”, trkač ultramaratona, ali i turist koji se kamuflira među navijačima u čuvenom Kopu na Anfieldu kako bi osjetio nogomet s druge strane ograde. Tko zna treba li nakon ovakvog putovanja drukčiju vrstu izazova. Možda mu činjenica da je završio na rukama igrača i da je fajt s Messijem završio zagrljajem pomognu prelomiti odluku. Očito je, naime, da momčad slijedi trenera u kojem je (opet) Zubizarreta prepoznao potencijal za velike domete, iako epizode u Romi i Celti nisu nudile štofa za velika djela.
Rakitić se dokazao
Jedno od velikih Enriqueovih djela jest harmoniziranje Messija, Neymara i Suareza. U Guardiolinoj eri napadači su postizali 70 posto golova u sezoni. Ovaj put je trojac otišao do nestvarnih 90 posto, u sektor im se samo slučajno može umiješati suigrač iz “druge ladice” poput Mathieua u “clasicu” ili Rakitića u Berlinu.
Kod nas često predstavljan samo kao druga violina, lojalan Modrićev pobočnik u reprezentaciji, Rakitić je senzacionalnom sezonom u Barceloni natjerao javnost na prevrednovanje nekih neobičnih nogometnih postulata na ovim meridijanima. Ritam, posjed, distribucija i famozna predasistencija možda su ipak mrvicu precijenjene odlike veznog igrača. Da je do toga, Xavi bi vjerojatno berlinsku utakmicu započeo prije Rakitića…