Dva sata poslije utakmice nije ga bilo “na mapi”. Svi su s Kantride već odavno otišli, klupska press služba imala je protokolarni sastanak s predstavnicima UEFA-e dok je drugi dio čelnika tražio - nestalog doping-doktora. Čovjek se, valjda, izgubio po bespućima Kantride...
Andrej Kramarić, drugi strijelac Europske lige, više se borio sam sa sobom nego s braničima Standarda. Zajedno s Rubenom Limom bio je “izabran” za doping-kontrolu, a tijelo ga, recimo to tako, dugo nije slušalo...
- Ovo je još i dobro, prošli put sam tri sata čekao.
U razgovoru s novinarima nakon gola Belgijancima bio je opušten uoči, vjerojatno, slavljeničke noći.
- Kroz glavu mi prolazi samo činjenica da je lijepo dočekati zadnju utakmicu sa šansama za prolaz skupine. Imamo se pravo nadati nečemu u Sevilli! U redu, svjesni smo što nas čeka, neće biti ni najmanje jednostavno, ali u nogometu i manja ekipa može pobijediti bolju. Ako ponovimo igru iz prvog poluvremena, imamo pravo sanjati. Ne zanosim se, u Španjolskoj nas čeka potpuno drugačija utakmica od Standarda.
Nakon fantastičnoga prvog dijela u nastavak kao da je istrčala neka druga momčad u bijelim dresovima.
- Da, digli smo ručnu, više igrali emocijama nego glavom, pa nije dobro izgledalo. Podsvjesno smo se ispraznili, pomislili “lako ćemo” kada vidimo semafor i 2:0, umorili smo se i fizički u prvih 45 minuta. Ma, takve stvari se ne smiju događati.
Prije utakmica najave su govorile da je Arslanagić slaba točka Redsa, Kramarić je to iskoristio.
- Nešto sam čitao, ali ne previše. Osjetio sam da ga mogu pretrčati, a i vidio sam Cimana da dolazi po sredini. Da su ljudi izjavili da je Arslanagić najbolji stoper, opet bih gurao kraj njega bez razmišljanja!
Jesu li kroz glavu prošli dosadašnji propusti? Primjerice, Rijeka je zaslužila bar bod u Liegeu, pa onaj gol Mbije u 90. minuti.
- Razmišljao sam o tome. Opet što ću reći zvuči malo glupo, ali možda je bolje da nam u Sevilli treba pobjeda. Zašto? Zamislite, kada bi nam bod bio dovoljan i kada bi nas oni krenuli ganjati... Svi bismo stali iza lopte, a onda i sami znate kako bi to izgledalo. Ovako je pritisak na njima, bit ćemo maksimalno motivirani, pa tko zna, možda iznenadimo iz kakve kontre.
Naravno, u razgovoru s Kramarićem nemoguće je zaobići temu transfera. Na takva pitanja, riječki napadač zagonetno se osmjehne, kao da bi mnogo stvari želi ispaliti iz sebe, ali - ne smije.
- Posljednji put sam rekao ne razmišljam previše o skautima koji me prate, ovog puta moram priznati da je bilo drukčije. Nije to lako, previše se toga događa oko svih tih strana, psihički i fizički smo umorni na kraju polusezone, a te misli dodatno mi oduzimaju energiju. OK, drago mi je da se događa takvo što, da me ljudi dolaze vidjeti na Kantridu.
Što je onda s tim Juventusom?!
- Vidjet ćemo što će se događati u idućim danima, ne mogu vam ništa pametno reći, a ne znam ni što smijem. Kad se dogodi, dogodit će se... Štoviše, novinari će vjerojatno znati i prije mene! Šalim se, ali Juve je talijanski top klub, vlada i vladat će još neko vrijeme u Serie A, godi interes takvog kluba.
‘Ajmo probati ovako, je li Osijek u ponedjeljak zadnja utakmica Kramarića na Kantridi?
- Ha-ha, sve je moguće. San svakog u HNL-u je da osjeti inozemni nogomet, da riješi sva pitanja oko sebe. Nije jednostavno vratiti se u HNL priču, sva sreća što igramo doma. Neću najavljivati ništa, Osijek se uvijek pokaže kao tvrd orah. Ali, idemo na pobjedu, idem zabiti još koji gol...
Bila bi šteta ne odigrati na Rujevici, probali smo ga “prevariti”.
- Vjerojatno će mi biti žao, ali tko zna što će se dogoditi... Ostanak na posudbi do ljeta? Rijeka mi je u lijepom sjećanju, a tek treba doći do takvog dogovora s nekim klubom. Što ako dođe? Ništa, lijepo mi je ovdje, uživam u klubu, navijačima, nogometu... Ovo su mi najljepši dani karijere - završio je Kramarić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....