Kruno, na tebi je red, vrijeme je za diplomu!

Bio je utorak, 25. kolovoz 1998. godine. Dan prije Dinamovog plasmana u Ligu prvaka, u jednoj od najslavnijih utakmica modrog uniteda, Hajduk je u Malmöu pobijedio istoimenu švedsku momčad, koja se ovih kolovoških dana ispriječila kao posljednje Dinamovo iskušenje.

2-1, golove je zabio Jurica Vučko, trener je bio Ivan Katalinić, koji je meč vodio rutinski, zanatski i taktički perfektno, jednom riječju - katalinićevski. I danas, kada navijači Dinama procjenjuju izglede za plasman u Ligu prvaka, kažu, u šali, naravno: “Pa taj je Malmö čak i Hajduk pobijedio!”

Zadnjih dana kolovoza 1998. godine Dinamom je kormilario Cico Kranjčar, jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera novog doba. U naslovnoj ulozi je bio Silvio Marić, “fliper” nogometaš, koji je tih dana bio pod mikroskopom čak i Alexa Fergusona. Vjerojatno mu je meč protiv Celtica, kojim je kormilario Slovak Jozef Venglos, najboljih 90 minuta u karijeri. U 23. minuti slomio je obranu Celtica, zabivši prvi gol, a minutu prije kraja poluvremena iznudio je jedanaesterac, koji je Robert Prosinečki rutinski pretvorio u 2-0. Treći gol “Velikog Žutog” bio je samo šlag na tortu. A postava, koja je prvi put u Dinamovoj povijesti, pred samo 28.000 gledatelja, izborila plasman u najprominentnije nogometno natjecanje, zaslužuje spomen. Ladić, Jurić, D. Šimić, Tokić, Rukavina, Jurčić, M. Cvitanović, Jeličić (Mujčin), Prosinečki, Marić (Šarić), Viduka (Šokota).

Godinu dana kasnije Dinamo je vodio Osvaldo Ardiles, čuvena argentinska “jedinica” sa SP-a 1978. godine. U Budimpešti je snimio drugi dio glasovitog filma “Bijeg u pobjedu” rekavši: “Srećom, ovdje smo na golu imali Ladića, a ne Stallonea...” Gledajući tu frapantnu Ladićevu sigurnost, pitao sam se: “Može li se njemu uopće zabiti gol? Teško, vrlo teško”, uzdisali su nogometaši MTK. I dok je godinu dana ranije autor pobjede bio Silvio Marić, u Budimpešti nije briljirao samo Dražen Ladić, već i - Josip Šimić. Zlatni dečko iz Amsterdama (u prvoj Dinamovoj Ligi prvaka, zabio je Ajaxu i Edwinu van der Saaru prekrasan gol u Areni, nap. p.), u Budimpešti je sam pobijedio MTK, njegova dva pogotka pospremila su Mađare u arhivu. Josip Šimić i Mihael Mikić su bljesnuli u pravom trenutku, zapisali su novinari. Josip Šimić je u Amsterdamu zabio najljepši, u Budimpešti najvredniji gol u karijeri. Još da je zabio Jugoslaviji u Zagrebu, a bio je u prilici, taj bi doista bio - povijesni.

Spomenuli su izvjestitelji da je modre u Pešti pratilo čak 3000 navijača, a briljirao je i Ćiro Blažević izjavom da je za ovaj uspjeh “najzaslužniji državni poglavar”.

Kruno Jurčić je igrao obje utakmice. Protiv Celtica je igrao za 6,5, a za rudarski posao protiv MTK - ocijenjen je šesticom. Vrijeme je da Kruno Jurčić napokon odigra meč za osmicu. Nakon Cice Kranjčara i Osvalda Ardilesa, Kruno Jurčić je na najvećem štihu u svojoj karijeri. Nikad nije imao tako dobre karte! Iako je igrao velike utakmice, iako je na svjetskom prvenstvu protiv Rumunjske bio nogometaš odluke, ovo je pravi ispit za Jurčića. Ali, za razliku od onih koji su se probili u Ligu prvaka, njemu će biti teže. On nema ni Silvija Marića ni Roberta Prosinečkog, nema ni Josipa Šimića, Jurčićev najjači adut je - Sammir. Nogometaš, koji igra kao da ga je ugrizla ce-ce muha, ali je u bazi svih velikih Dinamovih pobjeda. Pamtimo Villarreal, Temišvar...

Kranjčar i Ardiles, ma što o tome bilo tko mislio, ispisali su Dinamove stranice zlatnom tintom. I Kruno Jurčić u ruci drži “zlatno nalivpero”, Sammira, koji nas je toliko puta razočarao, ali osuđeni smo da mu vjerujemo. Kao što smo osuđeni i na Jurčićev nogomet, koji se u času kada Liga prvaka prolazi kroz svoju zlatnu eru približio europskoj nogometnoj aristokraciji. Istina, on nikada neće igrati nogomet poput Barcelone, Manchesteraa ili Arsenala, ali Jurčić drži u ruci formulu koja će nogometnoj Europi otkriti Vrsaljka, Sammira, Badelja, Kovačića, Rukavinu, Vidu...