Laljak: Prvenstvo neće biti neregularno čak i ako jedan ili dva kluba odustanu od HNL-a

Zašto bi nogomet morala zaobići sudbina cijeloga društva, pita se danas ne samo neutralni promatrač nego i gladni nogometni navijač dok sluša i čita o štrajku i novim najavama štrajka mjesecima neplaćenih nogometaša koje stanodavci izbacuju na ulicu, a supruge ih zovu telefonom u poluvremenu utakmice, predbacujući im očajno: “Ti igraš, a dijete ti je gladno!”. Zašto bi čovjeka trebala više dirnuti teška sudba hrvatskih nogometaša od mučne sudbine otpuštenih novinara, građevinaca, tekstilaca, vojske radnika propalih poduzeća i nove kolone kontejneraša.

U svjetlu mračne svakodnevice i u silovitom stisku krize našao se i naš prvoligaški balun, pa ako smo još do prije nekoliko godina neviđene uzlete i drastične slomove nekih nogometnih sredina (Velika, Suhopolje) prevodili isključivo kao propast političkih projekata samoživih lokalnih moćnika što su vlastitu sliku i džep podmazivali uime prosperiteta lokalnog kluba iz društvene blagajne, danas propast prijeti sredinama i klubovima s nogometnom tradicijom, prepoznatljivom školom, svojim nogometnim rasadnikom, svojim lokalnim i manje lokalnim igračkim zvijezdama, sa svojim navijačima i publikom.

Kriza došla do grla

Danas su pred bankrotom i oni čije opstojanje nikad nije bilo pitanje samo političke volje. Nekad za hrvatske prilike superstabilan i moćni Varteks, danas Varaždin, pleše na egzistencijalnom minimumu i ako preživi - a neće to biti u Prvoj ligi jer već je izvjesno da je putnik u niži rang - preživjet će na temeljima svog izvanrednog rada s pomlatkom koji je punio momčadi širom Hrvatske, do Dinama i Hajduka. Na udaru krize je i Rijeka, klub iz bogatije hrvatske regije, stabilan prvoligaš još iz doba Jugoslavije, sa zapaženim nastupima i u europskim kupovima.

Karlovačkim su se nogometašima u štrajku prekjučer pridružili nogometaši Šibenika, koji je član Prve HNL od njezina osnutka (dva puta je ispadao) ne samo zato da bi se Hrvatska odužila napaćenom gradu u vrijeme rata, nego zato što je Šibenik imao istinskog potencijala da preraste u stabilnu prvoligašku sredinu.

Vlatko je bio prorok

Danas u hrvatskom nogometnom bazenu nitko, izuzevši Dinama i Hajduka, ne može sa sigurnošću reći hoće li i kako isplivati iz ovog dugotrajnog recesijskog nevremena. Ipak, prvi čovjek našeg nogometa ne odaje dojam da je odveć zabrinut za sudbinu Prve HNL i nogometnog pokreta u Hrvata.

- Vlatko Marković je još prije dvije godine rekao što će se dogoditi, ali svi ste vi, na čelu s vama, podržavali veliku ligu. I to je sve što imam reći o aktualnom trenutku. Nažalost, sada ulazim u avion i ne mogu više razgovarati. Tu-tu-tu-tu - bilo je sve što smo mogli čuti od predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Marković je otputovao u Bruxelles gdje će dogovarati termine igranja reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. Iako predsjednik jako dobro zna da hrvatski nogomet nisu samo reprezentacija i Euro, Dinamo i Liga prvaka, izveo je svoj stari, dobro poznati manevar ne bi li eskivirao neugodna pitanja. Na koja nema odgovora, ali i za koja se ne smatra odgovornim.

Prijeti li neregularnost?

Ovlasti nad prvoligaškim natjecanjem, Marković to uvijek voli podvući, ima Udruga Prve HNL. Stoga smo upitali njezina predsjednika Branka Laljka boji li se najgoreg mogućeg scenarija, da od natjecanja odustane nekoliko prvoligaša što bi ligu učinilo neregularnom, onemogućilo klubovima izlazak u Uefine kupove i uopće ugrozilo bi cijeli nogometni pokret?.

- Takav se kataklizmički scenariji sasvim sigurno neće dogoditi. Vjerujem da će klubovi naći načina da odigraju preostala dva jesenska kola te da će se konsolidirati do proljeća i nastavka prvenstva. Ako jedan ili dva kluba to i ne uspiju i prekinu natjecanje, prvenstvo neće biti neregularno jer je i ta mogućnost predviđena našim propozicijama. Odustane li klub od natjecanja nakon dvije trećine odigranih utakmica u prvenstvu, bodovi koje su klubovi osvojili igrajući protiv njega ne brišu se, a sve preostale utakmice koje je trebao odigrati registriraju se sa 3-0. Ako je pak odigrao manje od dvije trećine utakmica, njegovi se bodovi brišu - kaže Laljak i najavljuje uskoro uspostavljanje čišćih odnosa.

- Nažalost, ima mnogo neodgovornih klupskih uprava koje ne znaju procijeniti mogućnosti, pa na kraju ne mogu ispuniti obveze. Iduće licenciranje koje počinje u siječnju bit će pravo čistilište, napokon će pasti maske, više neće biti kompromisa nego će se početi primjenjivati kriterij po kojem klubovi koji su dužni ili su im blokirani računi neće moći dobiti licencu i igrati u Prvoj ligi - najavljuje i podvlači da “nam se Liga 16 obija o glavu”.

- Moj klub Inter još je prije pet godina pismeno zahtijevao da se HNL svede na 10 klubova, iako bi se u tom trenutku preselio u niži rang. Deset klubova je optimum koji Hrvatska može podnijeti.

Bešćutnost institucija

Mnoge je ipak zatekla zapanjujuća bešćutnost ljudi iz nogometnih institucija kad ovih dana govore da nogometaši koji pet, šest i više mjeseci nisu dobili plaću moraju igrati inače će biti kažnjeni.

- Slažem se da je to grubo zazvučalo, ali mora se znati i da su igrači sukrivci za ovo što ih sada snalazi. Sami su pristajali supotpisati u klupskim zahtjevima za izdavanje licenci da im klubovi nisu ništa dužni. Odbijanjem igranja utakmice izravno su si ugrozili mogućnost da kad-tad dobiju zarađeni novac putem Arbitražne komisije HNS-a. Naime, ako Karlovčani ne odigraju još jednu utakmicu, bit će izbačeni u najniži rang, a novčana potraživanja otići će im u vjetar - kaže Laljak kojeg podsjećamo da gladni igrači kažu da ne mogu podnijeti zahtjev za arbitražu jer on stoji 3500 kuna, a oni nemaju ni za kruh...

Nitko nije bez grijeha

- Vjerujem im da su očajni, ali nisu toliko očajni da ne bi odigrali još dvije utakmice u jesenskom dijelu prvenstva, pa se onda mehanizmima koji su im na raspolaganju izborili za novac i status. Nisu igrači totalno obespravljeni kako se piše, baš kao što je istina i da su mnogi znali da u teškim vremenima traže nerealno mnogo od klubova za svoje igranje.

U našoj nogometnoj priči, čini se, nitko nije bez grijeha, baš kao što su gotovo svi bez sigurnih izvora prihoda. Od pet glavnih sastavnica financiranja profesionalnog nogometnog kluba, a to su publika, sponzori, vlastiti marketing, transferi i novac iz lokalne zajednice, kod nas klubovi uglavnom žive samo od uzimanja iz proračunskog džepa. Neodrživo na duge staze, osobito kad vremena postanu teška kao danas...