ZAGREB - Vlatku Markoviću četvrti mandat jamče samo dva glasa Udruge prvoligaša, jasno je nakon što je svog favorita izabrala 21 županijska organizacija. Tako Mile Dumančić i Ivan Herak, inače ražalovani dužnosnici Osijeka i Istre, preko noći postaju ključni elektori HNS-ove izborne skupštine (17. prosinca).
Karlovac podijeljen
Njih dvojica trebali bi predstavljati podijeljenu Udrugu prvoligaša “jer su to činili i prije četiri godine”, pod uvjetom da im pravna služba upali zeleno svjetlo.
Stožer Vlatka Markovića pokušat će pronaći pravno uporište da aktivira njihove mandate. Igor Štimac učinit će sve da im ospori pravo glasovanja “jer više nisu aktivni u klubovima”. Bez Dumančićeva i Herakova glasa skupština broji 47 zastupnika, a Štimčev blok ima tijesnu većinu (24-23).
Vlatko Marković može računati na četiri glasa iz osječko-baranjskog ŽNS-a, po tri glasa ZNS-a i brodsko-posavskog ŽNS-a, a po dva glasa osigurat će mu predstavnici Bjelovara, Koprivnice, Krapine, Čakovca, Požege i Virovitice. Premda raspolaže pisanom podrškom iz Karlovca, Marković tamo kontrolira samo jednog zastupnika, dok će drugi uskočiti u Štimčev vlak.
Štimac vlada Zagrebom
Blok službenog izazivača čine Zagrebačka županija (tri glasa), te predstavnici nogometnih središta iz Splita, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Gospića, Rijeke, Pule, Siska, Varaždina i Vukovara (svi po dva glasa).
Šef HNS-a umjesto glasova zbraja štetu i strepi od izbora
Ukočen i pogleda prikovanog za pod, kao sramežljivi školarac kojeg je učiteljica imenovala predsjednikom drugog be, tako je Vlatko Marković dočekao vrhunac svoje predsjedničke kampanje. Umjesto otvaranja šampanjca, “give me five” pozdrava i najboljeg umjetnog osmijeha za fotoreporterske duge cijevi, on je zabranio da mu se postavljaju pitanja i javnosti je servirao Zdravka Mamića.
A taj je vrli teoretičar medija (što bi rekle kolege s BBC-ja, pain in the arse) očekivano iskoristio priliku da ponovo zamahne kažiprstom i izbifla litaniju o zlim novinarima koji su dotaknuli dno života itd. Da ne idemo sada u epske širine, krivi smo jer uporno ignoriramo kampanju Vlatka Markovića.
Koja, nota bene, uopće ne postoji. Otkako je raspisao izbore, gazda HNS-a se, naime, povukao u dobrovoljno medijsko progonstvo i danas je lakše doći do Johnnyja Štulića, nego do šefa nogometne organizacije. Cijelo vrijeme predizborne utakmice dao je samo jedan veliki intervju, u njemu si je sprašio autogolčinu zbog koje ga čeka Uefina kazna i onda je ponovo pobjegao u anonimnost.
Pokušao sam napraviti veliki intervju s Vlatkom Markovićem prije dvadesetak dana, u trenutku kada su županijski savezi samo primali programske inpute dvojice predsjedničkih kandidata. Nazvao sam ga i u telefonskom razgovoru jedan drugom smo malo kadili. “Što si se udaljio od nas, pa ja sam uvijek govorio da si ti pravi novinar”, rekao je. “Niste ni vi baš tako loši, predsjedniče”, spremno sam se bacio u zagrljaj. Sljedećeg dana naručio me u Rusanovu 13. U trenutku kada sam primio kvaku na ulazu u HNS, nazvala je Markovićeva tajnica da bi rekla kako se predsjednik ispričava zbog neodgodivih obveza i odlaže intervju za tri-četiri dana. U međuvremenu je osvanuo na stranicama konkurentskih novina, proslavio se homofobijom i - zašutio.
To bi, ukratko, bila istina o kampanji Vlatka Markovića. Za razliku od Igora Štimca koji iskače iz paštete i “šalje dvojnike” po terenu ne bi li u jednom danu pokrio dva ili tri županijska saveza, Marković je na savjet svog glavnog šaptača Zdravka Mamića odlučio voditi antikampanju.
Otprilike, predsjedniče, pustite mene, lijevom rukom ću uvesti red u taj kokošinjac. Rezultat vidimo. Vlatko Marković umjesto glasova zbraja štetu i prvi put u 12 godina vladavine sa strepnjom dočekuje izbornu skupštinu...