Netko bi drugi povratak najavio konferencijom. On je, međutim, samo ušao u klupsku zgradu, onom istom stazom kojom je prije dvadeset godina dolazio kao mladić s torbom preko ramena.
Tek završena igračka karijera ostala je iza njega kao zatvoreno poglavlje, a pred njim - klupe, bilježnice, razgovori s dječacima koji još ne znaju da nogomet zna biti i nježan i okrutan.
To je, međutim - on. Milan Badelj. Mogao je, sigurno, igrati još, mogao je ostati u Italiji, poziva nije nedostajalo, mogao je, konačno, reći da je - gotovo. Ali, daleko je to od njegova stila.
- A zašto da sad dižemo fanfare, pusti - govorio je dok se tekst o njegovu oproštaju od nogometa ‘saftao‘ u novinarskoj smočnici.
Jer, bilo je - objavite čim vam kažem. No, za tu objavu trebala je njegova potvrda. A ...