Sven-Goran Eriksson zagazio je u 65. godinu života, a izgleda barem deset godina mlađe. Njegov recept za zdravi život je jednostavan: ostavio se cigareta i kave prije trideset godina i prebacio se na zeleni čaj.
Možda je tajna Erikssonove vitalnosti i u mladim ženama koje se vrte oko njega, ali toj temi Šveđanin neće pričati za novine. Jedan od njegovih bivših igrača Didi Hamann u svojoj autobiografiji opisao je Erikssona kao osobu koja slavi život i uživa u njemu punim plućima. Za posjeta Tajlandu navodnu mu je otkrio svoje planove:
- Kad završim s trenerskom karijerom preselit ću na Tajland i živjet ću ovdje s dvije prekrasne žene.
Navodno je to Eriksson kazao Hamannu, a nama je priznao da bi se mogao zamisliti da pet, šest mjeseci godišnje provede u Splitu. Oduševio ga je grad pod Marjanom. Ovo je njegov drugi posjet Splitu. Već je upoznao grad i lako bi se prilagodio na način života...
U hladu borova na plaži Ovčice, Eriksson priča da živi malo u Švedskoj, a veći dio vremena provodi u Portugalu gdje ima svoju bazu u turističkom gradiću Cascaisu na obali Atlantika, tridesetak kilometara zapadno od Lisabona.
- Nakon epizode u Leicester Cityju trenutačno sam bez angažmana i zato uživam putujući okolo. Mogu reći da mi nogomet pomalo nedostaje, posebno onaj svakodnevni rad u klubu. Na taj način živio sam dvadesetak godina dok je ovaj zadnji period od deset godina bio više vezan uz izbornički posao. Čekam zanimljivu ponudu, a u međuvremenu ću opet sjesti na klupu ovaj tjedan da bi vodio momčad Luisa Figa u humanitarnom meču protiv Benfice.
Erikssonova trenerska biografija je stvarno impresivna. Osvojio je 17 trofeja kao trener vodeći klubove iz Švedske, Portugala i Italije. Bio je prvi trener koji je osvojio duplu krunu u tri različite države, a bio je izbornik Engleske, Meksika i Obala Bjelokosti. Njegov zadnji veliki klub bio je Manchester City.
- Vama je to sigurno zanimljivo jer sam tamo trenirao Vedrana Čorluku, doveo sam ga u klub, sjajan igrač, dokazao je to igrajući za City i kasnije za Tottenham. Tada sam u City želio dovesti Luku Modrića, stvarno ga obožavam kao igrača. Nažalost bio je preskup. Ne sjećam se o kojem se novcu radilo, ali znam da je predsjednik Thaksin Shinawatra kazao: „To je previše novca“.
Modrića je zato kupio Tottenham za 22 milijuna eura, a sad mu je cijena dvostruko veća. Eriksson drži da je Modrić vrijedan tog novca.
- Modrić je igrač koji može igrati u bilo kojem klubu na svijetu. Siguran sam da će biti veliko pojačanje za Real i da će tamo biti jako dobar. On bez dvojbi ima mjesta u Realu. Vidim ga ga jednog od glavnih igrača. Iako bih ga ja osobno više volio vidjeti u Barceloni. S obzirom na njegov stil igre bolje bi pristajao u Barci, uz Xavija, Iniestu i Messija.
Eriksson je fan Barce. Ili je bolje reći da ga impresionira stil igre Barcelone i Španjolske.
- Igru koju prezentiraju Barca i reprezentacija Španjolske najbolje je od nogometa u zadnjih deset godina. Možda bih mogao reći da je to najbolji nogomet u povijesti. Del Bosque je mudro postupio što je napravio idealan miks Barcelone i Reala. Barca daje taj štih igri Španjolske. Sve dolazi iz La Masije kojoj je na ulazu stoji poruka „Don't give the ball away“. Dok god Xavi i Iniesta budu igrali na vrhunskoj razini nitko ih neće moći ugroziti. Nitko im ne može uzeti loptu...
Čak ni Jose Mourinho?
- Mourinho je sjajan trener. Stvarno ga iznimno respektiram, kao što respektiram Guardiolu koji je napravio senzacionalne rezultate sa Barcelonom. S Mourinhom sam surađivao dok sam bio izbornik Engleske, a on je vodio Chelsea, imao sam puno njegovih igrača u reprezentaciji. On je čovjek s dva lica. Da sjedi ovdje s nama vidjeli biste da je ustvari pomalo sramežljiv i povučen. Ne znam što mu se dogodi kad se upale mikrofoni, ha, ha..
Eriksson je ostao blizak i sa Alenom Bokšićem. Njega je trenirao u Laziju s kojim je 2000. godine osvojio duplu krunu u Italiji.
- S Alenom sam se vidio prije dvije godine kad sam bio u Splitu, otišli smo na doručak. S njim je uvijek zabavno. Nisam znao da je odlučio biti trener. Često smo razgovarali u Rimu, a kad god bih ga pitao: Alene, što ćeš raditi nakon igračke karijere on bi mi odgovarao: Nisam siguran, ali znam samo da neću biti nogometni trener. Drago mi je da se predomislio. Želim mu puno sreće, njemu i Igoru Štimcu, da odvedu Hrvatsku na Mundijal u Brazil. Upoznao sam i Štimca, vozio nas je brodom na izlet. Da, da, Igor je bio kapetan broda... - Uvijek ste imali dobre igrače, a pratio sam vašu reprezentaciju na zadnja dva Eura pod izbornikom Slavenom Bilićem. U Portugalu sam vas dobio s Engleskom...
Zadnji put kad je bio u Splitu Eriksson se sreo s Tomislavom Ivićem. Ražalostila ga je vijest o njegovoj smrti.
- Ivić je bio posebna osoba, veliki trener, ali jako pristupačan, jednostavan. Bila mi je privilegija upoznati ga i s njim razgovarati.
Puno je velikih igrača trenirao Eriksson. Rooney, Gullit, Mancini, Dunga, Bokšić... ali ipak je izdvojio jednog sjajnog Brazilca Roberta Falcao kojeg je trenirao u Romi. Imao je veliki utjecaj na karijeru Roberta Mancinija kojeg je vodio osam godina, a bio mu je asistent u Laziju. Mancini je danas njegov nasljednik u Manchester Cityju kojem je donio naslov prvaka poslije 44 godine.
- Mancini je na putu da me nadmaši. On je osvojio prvenstvo u Italiji, a sad i u Engleskoj. Nije lako danas raditi u nogometu iako novca ima sve više. Ali vlasnici su nestrpljivi i misle ako su potrošili novac na skupa pojačanja da će trofeji odmah doći. Ali uvijek je bilo tako. Ne čude me primjeri PSG-a i sličnih klubova. Veliki su uvijek imali novac i kupovali su najbolje. Zato sam posebno ponosan na trofej pobjednika Kupa Uefa 1982. sa Goteborgom jer su moji igči bili poluprofesionalci. Popodne su trenirali, a ujutro radili. Također drag mi je „scudetto“ sa Lazijom. Velika je stvar osvojiti prvenstvo Italije ako nisi trener Intera, Milana ili Juventusa...
Eriksson je bio na Mundijalu u Africi sa Obalom Bjelokosti i to mu je, kaže, bilo prekrasno iskustvo.
- To je gomila sretnih ljudi. Jednom sam rekao pomoćniku neka igrači sami naprave zagrijavanje. To je bio show, igrači su samo plesali i pjevali...
Pitali smo Eriksson na rastanku bili se mogao zamisliti da radi u ligi poput HNL-a kad mu se već toliko sviđa Split, možda i se okušao na klupi Hajduka.
- Bio sam na jednoj utakmici i osjetio sam sjajnu atmosferu. Mogao bih radilti bilo gdje na svijetu, samo da se radi o zanimljivom i ambicioznom projektu pa zašto ne i u Hrvatskoj.
Nije govorio o novcima, a mi mu nismo htjeli kvariti doživljaj Splita. Možda bi Eriksson i došao, ali pitanje je tko bi ga mogao platiti. U Hajduku novac nije problem. Jer novca nema...