Nazvao me jednog jutra Karlo Žagar, negdašnji fizioterapeut NK Zagreba. Glas mu je bio pun nade:
- Generacija Dinama iz šezdeset sedme danas priprema večeru u restaurantu Špilja za predsjednika Mesića...
Dečki su imali ideju. Nadali su se da će autoritet predsjednika države biti čvrsta garancija da im država ili Grad Zagreb kao osvajačima Kupa velesajamskih gradova dodijeli penzije, jer su se neki zlatni dečki počeli gušiti u siromaštvu i neimaštini. Negdašnji idoli Zagrepčana još su slavni, ali i - siromašni. I heroji i - prosjaci! Večera kod Štefeka bila je prvoklasna i ugodna, predsjednik je bio dobro raspoložen jer i on je obožavao generaciju plavih iz ‘67. Obećao je pogurati stvar, no mandat je prohujao s vihorom, predsjednik je pobjegao u penziju, a zlatni zagrebački dečki i dalje gube utakmice s prevarantom životom.
Tek su igrači najnovije generacije zaradili dovoljno za lagodan život; tek od dana kada su igrali Zvonimir Boban, Silvio Marić ili Dario Šimić, nogomet vam osigurava dovoljno novca za bezbrižan ostatak života. Iako se baš spomenuti igrači ne oslanjaju na ušteđevinu, nego rade kao sportski komentatori (Boban na Skyu), zarađuju ulaganjem u sportski centar (Silvio Marić) ili u biznis budućnosti - vodu (Dario Šimić). Ostali se uglavnom bave trenerskim poslom, a rijetki su završili škole koje će im omogućiti dobar posao i solidna primanja.
Jerković je živio skromno
Nekada je najpopularniji zagrebački nogometaš bio Dražan Jerković. “Plavi devet” je pristojno zarađivao u Dinamu, ali plaću je morao davati u kuću i s njom je raspolagao otac, željezničar Mato. Dražan si je mogao priuštiti samo Taunus “bananu”, koja je u to vrijeme bila apsolutni hit. No, ni popularni nogometaš, zbog kojega su se vlakovi zaustavljali u Slavonskom Brodu i Vinkovcima, nije kao nogometaš zaradio bogzna kakav novac, radio je kao trener i sportski direktor i živio vrlo skromno. Iz njegove generacije solidno su zaradili samo Željko Perušić, koji je na vrijeme pobjegao odavde, i Željko Matuš, koji je ostvario sjajnu stomatološku karijeru u Švicarskoj.
Stjepan Lamza je najtragičnije lice u Dinamovoj povijesti. Nakon pada s balkona Vile Rebar nikada se više nije vratio u formu, zbog koje su za njim trčali najveći europski klubovi, a cijena mu je bila za to vrijeme basnoslovnih 200.000 dolara. Toliko Luka Modrić danas zaradi za dva tjedna. Lamza je dobio skromnu penziju i posao skauta u Dinamu, za što ga plaćaju oko 5000 kuna. Ni ostali zlatni dečki nisu prošli puno bolje. Kada su ih prodavali, njihovi transferi su se vrtjeli oko 80.000 dolara. Nakon inozemne karijere Rudi Belin i Krasnodar Rora su se odlučili za trenerski poziv, a Zlatko Škorić i Slaven Zambata su se posvetili ugostiteljstvu. I danas je Zambatin cafe bar Sahara u Ilici privlačna meta starijim Zagrepčanima, ali ni blizu kao Charlie, koji je bio u vlasništvu pokojnog Brauna.
U malo težem je položaju generacija ‘82. Čak desetorica su se odlučila posvetiti trenerskom poslu, no karijere su unovčili samo Zlatko Kranjčar i Velimir Zajec . Od nogometaša koji su 1982. godine vratili naslov prvaka nakon 24 godine posta, samo su dvojica zaposlena u Dinamu - Marko Mlinarić i Ismet Hadžić. Biografija Ismeta Hadžića, jednog od najboljih igrača te generacije, protkana je siromaštvom. Bio je “Hadžija” na dnu, ali se spasio od gladi, prodajući povrće na trešnjevačkom placu. Danas se bavi trenerskim poslom, zauvijek je pobjegao iz klošarskog miljea.
Za mnoge kocka kobna
Osim Kranjčara, koji je tražen trener, i Zajeca, koji je prije nekoliko mjeseci pao na Dinamu, za ostale u Mamićlandu nema posla. Srećko Bogdan životari u Savskom Marofu, Marijan Vlak u Lučkom, a Milivoj Bračun, Tomo Ivković i Stjepan Deverić su bez posla. Trenerskim se poslom pokušava baviti i Zlatan Arnautović, heroj Dinamove pobjede nad Partizanom. Uglavnom - neuspješno! Iz te generacije samo su Snješko Cerin i Boro Cvetković odustali od nogometa. Cerin je vlasnik staračkog doma, a Boro Cvetković prodaje talijanske cipele u Beogradu.
Sve to ide u prilog njemačkoj teoriji da većina nogometaša nakon velike karijere skapava od gladi, a neki koji nekada nisu izlazili iz Esplanade danas stoje u redu pred pučkom kuhinjom. Neki su zbog dugova i sitnih prijevara zaglavili i u zatvoru. Samo su se rijetki posvetili školovanju, od naobrazbe uglavnom imaju “plesni tečaj i dva velika odmora”. Ni kafići danas više nisu rudnici zlata. Mnogi su propali, bankrotirali, transfere im je pojela “veća-manja” serija, za mnoge je kocka bila fatalna. Nogometaš, ma kako slavan bio, ne može se više osloniti ni na obećanja predsjednika države, koji je također nekada stajao u redu za autogram. O vremena, o običaji!
Poznati nogometaši koji su bankrotirali
Manuel Francisco dos Santos 'Garrincha'
Dvostruki svjetski prvak s Brazilom umro je 1983. od ciroze jetre u 49. godini u potpunoj bijedi. U, a u godini smrti hospitaliziran je čak osam puta. Nakon dva propala braka, financijski problemi bili su golemi. Smrt ga je snašla u Sao Paulu gdje je živio sam, u trošnom stančiću.
George Best
Najbolji irski nogometaš svih vremena proglasio je bankrot 1982., prouzročen razvratnim stilom života. Njegov legendarni, boemski moto bio je “puno sam novca u životu potrošio na cugu, žene i brze automobile, a ostatak sam jednostavno spiskao”. Bankrot mu je ukinut 1992., a umro je 2005. u 59. godini. Tri godine ranije presađena mu je jetra, ali je samoubilački nastavio piti.
John Arne Riise
Norvežanin je 2007., dok je igrao za Liverpool, proglasio bankrot. Problem je bio u ulaganjima koja je za njega obavljao bivši menadžer, a koja su bila pod istragom zbog sumnje u tri milijuna eura ‘teško’ pranje novca. Bankrot je proglasio zbog 100 tisuća funti duga koje, zbog blokiranog računa, nije mogao platiti.
Brad Friedel
Najnoviji je slučaj također iz Premiershipa. Američki vratar proglasio je bankrot nakon što su njegovi dugovi premašili pet milijuna funti. Dug je nagomilala njegova nogometna akademija u SAD-u. S obzirom na to da mu na ljeto istječe ugovor s Aston Villom, a klub iz Birminghama želi poraditi na smanjenju izdataka za plaće, Friedel bi mogao ostati i bez tjednog utrška od 40 tisuća funti.
‘Oni znaju da jure prema zidu, ali ne koče!’
Svaki četvrti profesionalac u Njemačkoj na kraju karijere bankrotira ili je prezadužen, upozorava sindikat njemačkih nogometaša
ZAGREB - Priča zvuči poznato. Spominju se neodgovorno gospodarenje materijalnim sredstvima, bankrot i ovisnost o socijalnoj državi. Ne, ova priča nije “made in Croatia”, iako bi se kod nas pronašlo i previše sličnih primjera, nego “gemacht in Deutschland”! Predsjednik sindikata njemačkih nogometaša (VdV) Ulf Baranowsky poručio je da, prema njihovim podacima, između 20 i 25 posto nogometnih profesionalaca u Njemačkoj mirovinu dočeka “u crvenom”.
- Oni znaju da jure prema zidu, ali ne koče - slikovito je opisao mentalni sklop nogometaša Baranowsky za Deutshe Welle i pojasnio:
- Mi našim članovima preporučujemo da ne kupuju skupe automobile nego da ulažu u obrazovanje. Kad-tad dođe dan D, a svatko od njih mora biti svjestan da jedan prekršaj može označiti taj dan kada moraju zaključiti karijeru.
Školujte se!
Budući da se u Njemačkoj profesionalcem smatra svaki nogometaš koji ima potpisan ugovor s klubom iz prve, druge ili treće lige, jasno je da su razlike u primanjima ogromne. Baranowsky navodi da se samo igrači koji igraju u reprezentacijama, odnosno u klubovima koji se natječu u europskim natjecanjima, mogu osigurati za cijeli život. Ipak, upozorava da mnogi misle da mogu živjeti od nogometa iako ga igraju na nižim kvalitativnim razinama.
- Nogometaši u regionalnim ligama (četvrta razina njemačkog nogometa, op. a.) zarađuju po 400 eura mjesečno, i to samo pod uvjetom da su klubovima na stalnom raspolaganju. Takav sustav je neodrživ - smatra Baranowsky.
Šef udruge nogometaša podignuo je glas nakon što je jedan od trenutačno najpopularnijih tinejdžera u Bundesligi, 17-godišnji igrač Schalkea Julian Draxler, na prijedlog svojeg trenera Felixa Magatha napustio školu i potpisao profesionalni ugovor s klubom. Mladićevi roditelji poslušali su Magathov naputak i sina odvojili od škole. Baranowsky smatra da je takav potez neodgovoran “jer profesionalna nogometna karijera ipak traje mnogo kraće od ostatka života”.
Bayern i gimnazijalci
Tom se devizom vode u najvećem njemačkom klubu. Bayernova politika suradnje s jednom poznatom gimnazijom koja se nalazi blizu klupskih prostorija iznjedrila je već nekoliko primjera obrazovanih sportaša. Jedan od njih je i bivši vratar diva iz Münchena, a danas golman Kölna Michael Rensing.