ZAGREB - Na ručku uoči kvalifikacijske utakmice u Minsku, za istim onim stolom gdje će obogatiti svoju zbirku lapsusa najavom ‘gostovanja u Wimbledonu’ umjesto na Wembleyju, predsjednik HNS-a Vlatko Marković zabavlja društvo. “Iščuđavaju se neki iz našeg Izvršnog odbora, kažu mi - znaš li da ovdje predsjednik Lukašenko preko noći smijeni gradonačelnika Minska i postavi svojeg čovjeka. Ha, ha, ha, pa što misliš kako je mene postavilo. Na večer je nazvao i rekao - od sutra si predsjednik Saveza...”
Da je neimenovani subjekt iz Markovićeve rečenice vodio živopisnu nogometnu politiku - mijenjao ime klubu, regrutirao pokrovitelje megatransfera u Maksimiru i na koncu kreirao vrh piramide Saveza - to već petnaestak godina nije nikakva tajna. Misterij je, međutim, kako se Vlatko Marković uspio održati na vlasti punih jedanaest godina iako je prema vlastitu priznanju ustoličen političkim dekretom? Dio zasluga za takvu otpornost na koroziju, kakve nema niti u katalozima korejskih autokuća, nesumnjivo pripada kameleonskoj crti Vlatkova karaktera.
Prvi čovjek nogometne organizacije oduvijek je bio napadno prilagodljive prirode. Dinamovu momčad osamdesetih kao trener on je slagao po etničkom principu leopardove kože, tako da se nitko od Vardara pa do Triglava ne osjeti zakinutim. Međutim, s promjenom kursa državne politike promijenila se i Markovićeva retorika. Proslavljajući Croatijin naslov prvaka 1999. godine tobože nekontrolirano je ispalio da “titulu uzima najkatoličkiji klub u Hrvatskoj”. Negdje u to doba, pritisnut dokazima, predsjednik će priznati da je već kao mlađi punoljetnik bio zadojen jakim antidržavnim osjećajem. “Jugoslaviju sam počeo rušiti još onim autogolom na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1964. godine”, objasnio je. Ako sutra tvrda desnica u ovoj državi preuzme vlast a Marković ostane u sedlu, ne treba vas čuditi što će predsjednik preuzeti zasluge za utemeljenje ‘bugojanske skupine’ iz 1971. Ipak je to Vlatkov zavičaj.
Nogometnu organizaciju sklonu turbulencijama Marković je primirio uz pomoć visoke politike i lojalnih skupštinara koje je pridobio sitnim ustupcima i egzotičnim putovanjima. Širu javnost i novinare kupio je kada je HNS iz onog ćumeza u Ilici preselio u vilu u Rusanovoj i na otvaranje ‘priveo’ prvi ešalon europske nogometne diplomacije. Nažalost, predsjednik je na tom mjestu naglo zakočio i samoinicijativno svoje ustavne ovlasti sveo na razinu ceremonijal-meštra koji bi samo presijecao vrpce i slikao se u društvu uglednika. Redovito uz legendarni refren “sve će bit’ napravito”.
A to što je ‘napravito’ u posljednje tri ili četiri godine Markovićeva mandata zasluženo mu je priskrbilo cijelu vojsku neprijatelja. Najbliži predsjednikovi suradnici našli su se u ozbiljnom klinču sa zakonom. Vlado Zec, dopredsjednik Saveza, zaglavio je u zatvoru kada je jednu propulzivnu kompaniju učinio taocem nogometnog kluba u rodnom selu. Riječ je o fenomenu koji bi svaka relativno uračunljiva i zdrava osoba znala na vrijeme prepoznati, ali Marković i njegova garnitura šutke su prešli preko sloma minijaturnog nogometnog carstva i preko utamničenja požeškog tajkuna. Marković će po istom receptu minorizirati sve personalne probleme u vlastitoj vladi; Mamićevo divljaštvo je za svaku pohvalu, Vićanove afere ga ne zanimaju, Zirdumov seks-krimen nije u njegovoj domeni itd.
U njegovoj je isključivoj domeni inozemna promocija domovine. U tu tlapnju u jednom je trenutku povjerovao i sam Ivo Sanader, zbog čega je Vladin zrakoplov trijumfalno sletio u Cardiff u travnju 2007. godine. Saznavši ubrzo da je hrvatsko-mađarska kandidatura za Euro puka opsjena, rezultat žešćeg košmara u Markovićevoj glavi, doktor Ivo je već na putu u domaju odlučio eutanazirati predsjednika. Nasljednika mu je pronašao u Branku Grgiću, bivšem Hajdukovu predsjedniku i današnjem državnom tajniku. U toj namjeri samo ga je učvrstila ona fantomska spomen-ploča podignuta na nekoj zagorskoj ledini, tobožnji temeljni kamen za kamp nacionalne momčadi...
Slom reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo posljednji je čavao u lijes predsjedniku koji će u trenucima slabosti kazati da će “ostati na vlasti dok to bude htio”. Legitimitet Markovićeve vlade rastopio se kao sladoled na suncu i ne bi bilo zgorega da članovi njegova kabineta rasprave o tome u petak prije nego što svečano potpišu novi ugovor sa Slavenom Bilićem. Reprezentacija je ionako u hladnom pogonu sljedećih desetak mjeseci, do početka novih kvalifikacija...
U studenom dva domaćinstva, stiže Nigerija?
Hrvatska reprezentacija u studenom namjerava iskoristiti oba Fifina termina (14. i 18. studenog) za prijateljske utakmice. HNS-ov glavni tajnik Zorislav Srebrić informira da je velika vjerojatnost da će “vatreni” obje utakmice odraditi kao domaćini, iako je prvotno najavljeno da će Bilić kombinirati jedno domaćinstvo s jednim gostovanjem.
Srebrić nije htio izlaziti u javnost s “updateom” vijesti o test dvoboju s Argentincima, koji bi rado skočili u Hrvatsku pod uvjetom da HNS plati avion, hotelski smještaj i pristane na raspodjelu prihoda od ulaznica. Na portalu www.tribalfootball u četvrtak je objavljeno da će našu nacionalnu momčad u studenom testirati Nigerija, čak se licitiralo s mogućnošću da se meč odigra na Wembleyju?! Detalji bi trebali biti objavljeni nakon sjednice Izvršnog odbora u petak.
Uzgred, Zorislav Srebrić je dobitnik nagrade Franjo Bučar za 2009. godinu. Najviše državno priznanje za sport glavnom tajniku Saveza bit će uručeno 25. studenog u Ilirskoj dvorani na zagrebačkom Gornjem gradu.