Nekoliko minuta prije nego što će lopta krenuti s centra na Rujevici, dobio sam SMS iz Nigerije: “Vratio se nogomet u Rijeku i Hrvatsku, to je ambijent, bravo za sve, ma kako god završilo. Ovakav ambijent želim na svakoj utakmici!” Ovo je napisao Damir Mišković, potpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.
Damir Mišković, predsjednik Rijeke, koji je u naslov prvaka uložio milijune eura, ostao je bez teksta. “Ma kako god završilo”, zvuči kao da je poruku emitirao Caritas. Zaboravio je Mišković na svoj životni moto - na kraju dana. Pokušajmo stoga izdvojiti pet razloga zašto je Rijeka “na kraju dana” sve dalje od velikog trofeja?
1. NISU SVI LEICESTER
Rijeka nije Leicester City, a Matjaž Kek nije Ćiro Blažević, koji zna što treba činiti kada se sudariš s pitanjem biti ili ne biti. U pripremi utakmice Ćiro bi skinuo s ruke Rolex, lažni naravno, i bacio ga u zid, sat bi se razletio u tisuću komadića, a Ćiro bi zaurlao: “Ovako ih razbijte!” Možda i zato što je Kek Slovenac, kojemu je žao i lažnog Rolexa. Šampionski gard ne trpi cmizdrenje - kradu nas, šampionski gard traži drski, hrabri odgovor. “Opera di poveretta” na Rujevici nameće pitanje - bi li Rijeka uopće znala biti šampion?
2. NEDOSTAJU DVA IGRAČA
Ovoj Rijeci fale dvojica igrača, koji su bili u bazi svih pobjeda u prvoj sezoni, Andrej Kramarić i Anas Sharbini. Prvi je prodan, jer je 11,5 milijuna eura ponuda koja je i Miškovića “izula iz cipela”, a drugi je opasno zastranio i prijetio da potpuno sruši atmosferu u klubu. Na žalost, Gavranović i Matei samo su solidni igrači, ali ni približno takve klase kao što su Kramarić i Sharbini. Netko će reći da je Matjaž Kek taj hendikep pokušao zamaskirati, igrajući “heavy metal nogomet”, poput Slavena Bilića ili Claudija Ranierija, ali nema izvanserijske igrače, poput Vardyja ili Payeta. Istina je također da Kek u casinu nikada ne bi sve stavio na jedan broj, u njegovom defenzivnom karakteru nema mjesta za rizik...
3. AMBIJENT TRAŽI TROFEJ
Ambijent je važan, ali, ambijent ne zabija golove. Transparenti, skandiranje, zvončari, lovranska glazba, sve to govori da Rijeka ima najbolji nogometni ambijent, odanih 5000 navijača, grad se sjedinio sa svojim nogometnim klubom, koji godinama čeka šansu. Međutim, ambijent traži trofej.
4. NEDOSTATAK LIDERA
Ćiro Blažević je 1982. godine imao Velimira Zajeca. Možda su te sezone Kranjčar, Mlinarić, Cerin i Hadžić igrali bolji nogomet, ali, lider igre i lider u svlačionici bio je Zajec. Jedini Riječanin u momčadi, ex-reprezentativac Ivan Močinić kod Keka je dogurao do rezervne klupe. Kek, na žalost, nema senzibilitet za tu vrstu igre, od Močinića, kojega krasi srčanost i drskost, trebalo je stvoriti lidera Rijeke, a ne izgurati jedinog Riječanina iz prve momčadi.
5. LOŠA PROCJENA DINAMA
Je li Kek shvatio da je igračima Dinama od pobjede na Rujevici važnija sljedeća sezona? Važnije je saznati gdje je Zdravko Mamić, je li još uvijek solventan, što će biti s njihovim ugovorima? U njihovom fokusu nije jedanaesti naslov prvaka već dvojba - tko će otići, tko dolazi, koga će otpisati, kome će skresati ugovore? Mnogima je Dinamo posljednja stanica u karijeri. Tu neizvjesnost, koja lebdi nad Maksimirom, Kek je trebao pretvoriti u “figuru više”. Jer, on tih problema nije imao...